Mišljenje velikog broja ljudi je da je za putovanja potrebno mnogo novca i pripreme. Pripreme nikad nije na odmet, ali ponekad sa malo novca možete vidjeti mnogo. Ukoliko se odlučite da na put idete sami, bez posredstva neke turističke agencije, mnogo jeftinije ćete proći.
Pomoć vodiča je uvijek dobrodošla, ali nećete iskusiti čari samostalnog istraživanja nekog grada. Znamenitosti koje morate vidjeti su uglavnom ucrtane na turističke karte koje možete dobiti besplatno, a uvijek imate opciju da se posredstvom interneta informišete prije polaska na put. Mene je jedan takav put odveo u Prag.
Na pomen Češke i Praga, prva asocijacija obično biva – pivo. Istina je da ćete u ovoj zemlji, ukoliko ste ljubitelji ovog napitka, sigurno uživati u raznovrsnoj ponudi, ali Prag ima još toliko toga da pruži. Moj put je uključivao jednodnevni boravak u ovom gradu, ali uz dobru organizaciju (i kondiciju) i za jedan dan možete vidjeti mnogo toga.
Prva destinacija koju smo odlučili obići bio je stari grad sa zamkom, nazvanim i Hradčani. Do ovog dijela grada morali smo preći rijeku Vltavu i čuveni Karlov most koji je znamenitost sam po sebi. Kao što mu i samo ime govori sagradio je kralj Karlo IV, i to je jedan od najstarijih mostova u Pragu, a ubraja se i među najljepše u svijetu. Zaista izgleda bajkovito. Posebno, ukoliko imate sreću da se u jutarnjim časovima, tj. prije velikih gužvi nađete na njemu, jer tako nesmetano možete da prošetate mostom, razgledate kipove i skulpture koji ga krase. Ima ih gotovo 30 i svi su drugačiji. Pored njih, most krase i dvije kule koje doprinose njegovoj ljepoti, a smještene su sa obje njegove strane. Sa mosta možete vidjeti u brdima Hradčani, kao i Malu stranu, naravno Vltavu, kao i sam Prag.
Nakon prelaska mosta nastavili smo dalje prema katedrali svetog Vita koja je u brdu i sve vrijeme vam je pred očima. Međutim, put do nje i nije baš tako lagan, ali budući da je to bilo prvo odredište na ovom putu, snage nije nedostajalo. Na putu smo nailazili na brojne suvenirnice, u kojim možete kupiti različite poklone, kao i uspomene na ovaj grad. Cijene i nisu baš povoljne, a izražene su u krunama, što vam dodatno otežava kupovinu. Iako svugdje možete platiti eurima, teško je u svakom momentu pravilno izračunati kako biste znali koliko zapravo trošite. Druga zanimljiva stvar za nas, bila je ta da je prva ambasada na koju smo naišli i koja je smještena upravo u ovom dijelu grada, upravo republike Srbije, a kasnije i Velike Britanije. Sve se one nalaze u starim građevinama u ovom bajkovitom dijelu Praga, kao i Češki parlament.
Kada smo savladali brojne stepenice i uzbrdice našli smo se na željenom cilju. Prvo što smo uočili bili su ulični muzičari. Tu nas je čekala crkva Sv. Vita koja zauzima centralno mjesto i u svakom slučaju dominira. Takođe sa brda se pružao savršen pogled na cijeli Prag. Da sam prilikom obilaska ove crkve imala vodiča, sigurno bih vam mogla reći više informacija, koju je sagradio, kada, koliko je stara i kojem stilu gradnje pripada. Ovako, okom običnog laika, koji je zaboravio sve pročitano na guglu prije polaska na put, mogla sam samo da nesm etano i neopterećeno uživam u onom što se meni dopadalo. A to je zaista bila jedna od najkomplesknijih građevina koje sam ikada vidjela. Šare i način na koji su njeni spoljni zidovi urađeni su izgledali kao da ju je neko gradio vijekovima. Kada uđete unutra ostajete zapanjeni njenom veličinom, jer je zaista ogromna. Međutim, ako se uzme u obzir da su unutar katedrale već bili mnogobrojni turisti koji su slikali, gurali se i pravili gužvu, za mene je pogled sa spoljašnje strane bio impresivniji. Napomenuću samo da ćete u Pragu pronaći mnogo crkava i katedrala, sve su posebne i lijepe, građene u različitim stilovima, a na nekima možete vidjeti i više stilova. Obišli smo gotovo sve koju su nam se našle na putu, a neke od njih su crkva Svetog Petra i Pavla, sv. Nikole, pravoslavna crkva sv. Đorđa i mnoge druge.
Obišli smo i ostatak tog dijela Praga i polako se Nerudovom ulicom zaputili natrag ka Karlovom mostu i drugom dijelu ovog grada koji nas je zanimao – Stare Mesti. Uličice su sada bile mnogo življe, ugostitelji su već pripremali ponude za taj dan, a svuda su bile ponude različitih vrsta piva. Karlov most preko kojeg smo morali ponovo da pređemo je sada bio mnogo posjećeniji. Turisti su bili svuda, muzika je i ovdje svirala, a na svakom centimetru mosta ulični prodavači su nudili različite suvenire, slike i druge drangulije sa obilježjima glavnog grada Češke.
Nakon Karlovog mosta, stigli smo u njegovu ulicu. Tu, u Karlovoj ulici, odlučili smo da probamo češko pivo i kobasice. Ovdje je već bilo jasnije zašto Češka nosi epitet zemlje piva, a i kobasice su bile za svaku pohvalu. Cijene su bile prihvatljive i ne tako visoke kao u nekim drugim evropskim zemljama. I u ovom dijelu grada građevine su veoma stare, i sve vrijeme tokom boravka u Pragu imala sam osjećaj da se nalazim u nekom drugom vremenu, prije nekoliko vijekova.
Nedaleko od Karlove ulice smještene su i druge impozantne građe vine, recimo Stara crkva, pod češkim imenom Staromestske radnice, gdje se nalazi i čuveni astronomski sat. Tu su grupe turista čekale pomjeranje njegovih kazaljki koje pokazuju položaj Sunca, Mjeseca i nekih drugih planeta. Mi se tu nismo mnogo zadržali, jer smo upozoreni da u Pragu na ovom mjestu, džeparoši vrebaju naivne turiste. Nedaleko od njega se nalazi i Tyn Church (ovo je engleski naziv, jer mi je onaj češki bio suviše kompleksan da zapamtim), koji je još jedna od građevina u neposrednoj blizini astronomskog sata. Ova crkva je bila građena u romanskom, a kasnije je obnovljena u gotskom stilu.
Nedaleko od još jedne crkve svetog Nikole, koja se takođe nalazi u blizini Tyn crkve, su postavljeni različiti drveni štandovi, na kojima se sprema hrana. Ponuda je različita, od poslastica, krompira, kupusa, do šunki, koje se odmah tu peku. Mi smo se odlučili za ovu posljednju varijantu i nismo se pokajali. Jedete plastičnim priborom dok stojite za stolom na ulici, ali to ni u najmanjoj mjeri nije umanjilo ukus ovog obroka.
Još jedna od znamenitosti koje smo vidjeli tokom ovog jednodnevnog obilaska bila je poznata „rasplesana zgrada“. To je moderna građevina, koja na svojoj prednjoj strani ima stakleni dio koji je uvijen tako da izgleda kao da se zgrada pomjera, tj. kao da pleše. Tako kažu. Ja nisam imala takav dojam i za mene je ova građevina bila najmanje impresivna i zanimljiva, ni najmanje se nije uklapala među sve te predivne zgrade koje su izgrađene prije nekoliko vijekova.
U večernjim časovima trudili smo se da obiđemo što više pabova i probamo različite vrste češkog piva. Zanimljivo je da u svakoj pivnici dobijete informaciju da je upravo pivo koje oni služe najbolje, a svaki put ta informacija je podrazumjevala neku drugu vrstu. Mi se nismo bunili.
Mnogo je toga što možete vidjeti u Pragu. Ukoliko boravite jedan dan, možda nećete moći da vidite baš sve, kao što ni ja nisam uspjela, a možda nećete i najbolje savladati sva ta imena na češkom jeziku, što mi nadam se nećete zamjeriti.
Sve u svemu, mi smo bili zadovoljni ponuđenim i viđenim, i ostalo nam je samo da se do neke naredne prilike pozdravimo sa ovim gradom.
eTrafika.net – Jelena Despot