Herojina po šifri, ali i po mnogo čemu drugom, Banjalučanka Dajana Tadić nedavno je svojim sugrađanima predstavila knjigu „Heroji po šiframa“, koja je zbirka priča sa istoimenog bloga.
Piše: Biljana Nedić
Ona je diplomirana ekonomistica koja hekla, pravi nakit, radi sa djecom, oslikava drvo i tekstil.Kaže kako joj se čini da oduvijek piše i da joj je to pored svih hobija naveća ljubav.
„Još u djetinjstvu sam voljela da sklapam stihove i priče. Ozbiljnije počinjem pisati sredinom 2016. godine, kada nastaje i blog. Moja prva priča je bila ‘Ja sam bila C, koja je tvoja super moć?’. U njoj sam opisala sebe i pokušala dočarati temu bloga”, priča Dajana i dodaje da se ideja knjige pojavila ubrzo nakon nastanka bloga, više na inicijativu drugih, uglavnom ljudi o kojima je pisala.
Ona ne krije da je u svojim željama zamišljala sebe upravo na promociji vlastitog djela. Priželjkivala je i nadala se velikoj posjećenosti. Na promociji su bili gotovo svi heroji o kojima Dajana piše u svojoj knjizi.
„Da ne budem lažno skromna, vjerovala sam u svoju knjigu, u to da ljudima može biti nada, utjeha, motivacija… Iz tog razloga sam vjerovala da bih zaista i mogla ugostiti veliki broj ljudi. Prije promocije mi se na trenutke činilo da se moji heroji raduju više nego ja. Ja sam bila uplašena, oni samo uzbuđeni. Njihovi utisci su isti kao i u periodu kada su nastajale priče. Raduju se ponajviše prijateljstvima koja su se rodila između nas svih. Poslije promocije su pitali kada je sljedeća, a onda kada počinjem pisati sljedeću knjigu. Ti ljudi su okosnica ove cijele priče i vrlo dobro to znaju, tako da sve vezano za knjigu doživljavaju veoma emotivno“, govori Dajana za portal eTrafika.
U knjizi možete čitati o njenim iskustvima tokom samog procesa liječenja, ali i nakon njega. Jer kako je i sama na promociji rekla, liječenje tijela nije kraj – treba liječiti dušu.
„Knjiga je liječenje moje duše. Moja duša je u toku liječenja mog tijela toliko stradala da su bile potrebne godine da se počnem polako vraćati u normalan život. Niko nije razumio, niko se nije interesovao. Sistem nije bio zainteresovan, ljekari nisu imali vremena, nisu razumjeli ljudi iz života prije nego sam oboljela. Tada sam upoznala neke osobe koje su proživjele isto što i ja. Shvatila sam da samo jedni drugima možemo pomoći. Ta prijateljstva su rezultirala tim da nekoliko godina poslije počnem da pišem, o sebi, ali i o njima. I znam da nam je to svima bio lijek za dušu“, iskrena je ona.
Prije samog rađanja knjige, Dajani je doletjela jedna leptirica. Pod svojim krilima nosila je nju i njene heroje. Rođendanski poklon je ujedno bio najemotivniji dio stvaranja njene knjige.
„Prijatelj koji je takođe opisan u knjizi je tekstove sa mog bloga kopirao, sklopio u cjelinu i od toga napravio knjigu ‘Leptirica’. Umjesto recenzije i ostalih tehničkih detalja sam imala posvetu i divan tekst posvećen našem prijateljstvu. Takođe, moja knjiga je posvećena upravo njemu i mom životnom saputniku – muškarcima koji su moj život najviše obogatili, svaki na svoj način“, prisjeća se naša sagovornica.
Čitajući Dajaninu knjigu, njene ispovijesti, ali i ispovijesti njenih heroja učiniće mnogo toga i za sve vas koji to budete željeli. Nadahnuće vas i podstaći, osvijestiti i razbiti mnoge predrasude. Pripremiće vas za iste ili neke druge životne borbe, podsjetiti na zahvalnost. Ono što sigurno ova knjiga neće uraditi je to da vas neće ostaviti ravnodušnim.
Ko želi da je ima na svojim policama, biće dostupna na sajtu izdavačke kuće Imprimatur, a krajem mjeseca i u knjižarama Kultura u Banjaluci, Sarajevu i Tuzli. A Dajana neće ovdje stati.
„Planovi su veliki. Podrazumijevaju nekoliko gradova u kojima ja želim da promovišem knjigu i u kojima me ljudi čekaju. Sarajevo, Kozarska Dubica, Velika Kladuša, Čelinac. Nisu to nužno veliki gradovi, to su gradovi u kojima žive ljudi koji prate moje Heroje. I naravno, Niš. Tamo su mi neki prijatelji i LIPA – udruženje oboljelih od limfoma u Srbiji”, zaključuje ona.
Svi smo mi heroji u svojim bitkama. Istina, neki dobiju veće, a neki malo manje protivnike, ali nikako teže od onoga što možemo podnijeti. Niste manji od onoga ko je bio na težim bojnim poljima od vašeg, sve dok mu od srca stiskate ruku i ne brišete je o kaput poslije toga. Budite iskreni prema sebi, a onda i prema drugima. I pitajte, uvijek pitajte, nemojte pretpostavljati.
Dajana je bila C. A vi, koja je vaša supermoć?