Draško Sikimić – Ja, kamen

Rođen u Ljubinju 1984. godine, Draško Sikimić objavio je svoju prvu knjigu 2016, pod nazivom Smotuljci. Ubrzo je publika dočekala i Ogrebotine.

Za sebe kaže kako često misli da je vuk, pa izbjegava ljude. Ne voli računanje vremena i rijetko priča. Smatrao bi se boljim čovjekom kada bi saznao da ga je neka ptica pogledala. Osjeća se važnim kada se pas lutalica zaustavi pored njega. Nada se da su životinje srećnije zbog pogleda koje im upućujemo.

Ja, kamen

Kada bih ja, kamen,
našao onu kojoj ću da budem staklo,
da kroz mene gleda u svijet
i na meni ostavlja svoj dah,
na kome ću da pišem njeno ime
i crtam njen osmijeh…
Kada bih ja, kamen,
našao onu
pred kojom smijem biti
drhtav i lomljiv,
providan i zamagljen (tajnovit),
prljav i čist…
I, kada bih ja, staklo,
mogao da
nikada više,
ne moram da budem kamen…