Otvorio je prvu svoju radionicu samostalnog razmišljanja, i ubrzo nakon toga pokrenuo je masovne demonstracije u sebi. Za manje od godinu dana nakon otvaranja radionice i obaranja nekoliko spomenika gluposti, svrgnuo je nacionalizam iz svoje glave i povukao sve ideje o mijenjanju svijeta. Draško Sikimić u Ljubinju živi i piše poeziju, koju je do sada objavio u dvije knjige – Smotuljci i Ogrebotine. Voli da gleda kroz prozor i u nebo. Ne voli računanje vremena i ne voli da priča. Često misli da je vuk, pa izbjegava ljude. Voli šumu, maglu i oblake. Već više od pet godina ga ništa ne čudi.
Dimnjaci
Pod ovim nebom ima Sedam milijardi ljudskih svjetova Svaki za po jednog čovjeka Jedan svijet kroz jedne oči Sedam milijardi različitih pogleda Svi pod jednim nebom gledaju Svi maštaju Svi zamišljaju Svi traže Neko nađe Oči kroz koje vidi sličan svijet Svijet koji traži slično Jednom sam upoznao oči Čiji svijet se poklapao sa mojim Kad bismo ih približili Prozori i vrata su nam se poklapali Mogao sam da vidim u njihov svijet Da uđem i u njemu budem Iz njega da vidim i razumijem Jedino nam dimnjaci Na tim našim svjetovima Nisu bili isto postavljeni Drugačije smo sagorijevali Užase koje smo ložili Strahote koje smo gledali Ali rekao sam im Tim očima Ako nam svjetovi budu blizu Manje ćemo ložiti Manje ćemo sagorijevati Dimnjaci nam neće biti problem.
