Otvorio je prvu svoju radionicu samostalnog razmišljanja, i ubrzo nakon toga pokrenuo je masovne demonstracije u sebi. Za manje od godinu dana nakon otvaranja radionice i obaranja nekoliko spomenika gluposti, svrgnuo je nacionalizam iz svoje glave i povukao sve ideje o mijenjanju svijeta.
Draško Sikimić u Ljubinju živi i piše poeziju, koju je do sada objavio u dvije knjige – Smotuljci i Ogrebotine.
Voli da gleda kroz prozor i u nebo. Ne voli računanje vremena i ne voli da priča. Često misli da je vuk, pa izbjegava ljude. Voli šumu, maglu i oblake. Već više od pet godina ga ništa ne čudi.
Dimnjaci
Pod ovim nebom ima
Sedam milijardi ljudskih svjetova
Svaki za po jednog čovjeka
Jedan svijet kroz jedne oči
Sedam milijardi različitih pogleda
Svi pod jednim nebom gledaju
Svi maštaju
Svi zamišljaju
Svi traže
Neko nađe
Oči kroz koje vidi sličan svijet
Svijet koji traži slično
Jednom sam upoznao oči
Čiji svijet se poklapao sa mojim
Kad bismo ih približili
Prozori i vrata su nam se poklapali
Mogao sam da vidim u njihov svijet
Da uđem i u njemu budem
Iz njega da vidim i razumijem
Jedino nam dimnjaci
Na tim našim svjetovima
Nisu bili isto postavljeni
Drugačije smo sagorijevali
Užase koje smo ložili
Strahote koje smo gledali
Ali rekao sam im
Tim očima
Ako nam svjetovi budu blizu
Manje ćemo ložiti
Manje ćemo sagorijevati
Dimnjaci nam neće biti problem.