Rođen u Ljubljani, Marko Tomaš je svoje dane provodio u Sarajevu, Zagrebu i Splitu, gdje je studirao i radio. Trenutna adresa mu je Mostar. Radio je kao novinar za Dane, Glas Istre i Feral Tribune, dok je u Splitu vodio knjižaru Utopia. Njegove pjesme su prevođene na engleski, njemački, francuski, italijanski… Objavio je 16 knjiga, samostalnih i zajedničkih, a posljednja od njih je Trideset deveti maj, koju je izdao Lom.
Nismo se stigli voljeti
Gledam prijatelje podivljale od tuge. Njihove tople oči pokrete nalik na životinjske. Sve teže to podnosim. Nismo se stigli voljeti.
Roditelji su nas grlili, lizali naše krzno, brisali naše umazane obraze, rat je kao bolest gmizao našom velikom kućom, a oni su čuvali naše živote, oštrili su kandže, režali, sve su činili. Teško mi je to priznati ali nisu nas stigli voljeti.
Možda smo sve to samo sanjali. Ljude u uniformama i kako nas odvajaju po imenima i kako nas rijeka napušta i šuma grije. Šuma traje samo jednu zimu a ne zna se kad će ovo prestati. Sve teže podnosim stare košmare. Nismo se stigli voljeti.
Trgujući tugom i beznađem trampio sam mladost za par sati halucinacije ostavivši je da plavuje samotnu usred naše ljubavi. Zato je pjesmom pitam: kako si? Nisam je stigao voljeti.
Nitko od nas ne zna živjeti. Pomiješali smo stvarnost i snove, pjesme i filmove odživjeli, usudili se na avanturu glumeći junake.
Oko nas kamen, tundra, more, stojimo na glečeru, u šumi, gradu. Sve smo pobrkali, drugačije nismo znali, izgubljeni, tužni i nigdje jer nismo se naučili voljeti.
Marko Tomaš