Edwin “Buzz” Aldrin je 2002. godine dočekan ispred jednog hotela sa filmskom ekipom Barta Sibrela, poznatog teoretičara zavjera. Sibrel je zahtijevao od Aldrina da se na Bibliji zakune da slijetanje na Mjesec nije bilo izrežirano. Nakon kraće prepirke, Aldrin je nokautirao Sibrela (policija ocijenila da je bio isprovociran, nije bilo tužbe). Bio je to zaista mali udarac za čovjeka, a veliki za inteligentno čovječanstvo.
“Ne vjerujem da su Amerikanci bili na Mjesecu.” Koliko ste to puta čuli? Mnogo i sve češće. Razlozi su mnogobrojni, rijetko i logični. I sam sam to čuo mnogo puta. Pokoji prijatelj, gomila ljudi na internetu. Oni ne vjeruju. Možda je to i problem, što su to pitanje pretvorili u vjerovanje, jer su i sami inače najčešće vjerujući ljudi koji vjeruju u sve i svašta, ali ne i u 300 kg uzoraka sa Mjeseca na Zemlji. A kako kažu, nema tog razloga koji može da razuvjeri narod u ono u šta on vjeruje bez razloga. Ali život bi bio mnogo dosadan da ne pokušam.
Pa da krenem od Mjesečevog kamenja. Koji su izvori Mjesečevih uzoraka na Zemlji? Ima ih tri. Amerikanci su ih donijeli iz misija Apolo 11, 12, 14, 15, 16, 17 i to više od 300 kg uzoraka. Sovjeti su sa svoje tri Luna misije (16, 20, 24) na Zemlju donijeli mnogo manje uzoraka jer se radilo o automatizovanim letjelicama. I treći, prirodni događaji, koji funkcionišu tako da strano tijelo udari u Mjesec (možda ste primijetili 1001 krater na njegovoj površini) i izbaci material koji potom padne na Zemlju kao Mjesečev meteor. Uzorci su tokom godina podijeljeni svim poznatijim svjetskim laboratorijama i univerzitetima, poklanjani državnicima i državama među kojima je bila i Jugoslavija (Tito je dobio jedan uzorak na poklon). Pitanje, da li su Rusi možda utvrdili da se njihovi uzoci ne poklapaju sa americkim? Ili se uzorci pronađeni u pustinjama ne poklapaju sa ruskim? Niko nije utvrdio da to kamenje ima isti sastav kao i kamenje koje nalazimo u našem dvorištu?
Sigurno ste čuli “Kako su mogli otići prije 40 godina, a sada ne mogu? Da mogu, otišli bi”. Ne znam da li znate, ali Amerikanci trenutno nemaju letjelicu, ne da ih vodi na Mjesec, nego da ih lansira u svemirsku orbitu. I to otkad su penzionisali Space Shuttle program, što zbog starosti, što zbog toga što je skup, što zbog toga što su izgubili čak dva takva sa kompletnom posadom. Sada im astronaute lansiraju Rusi sa svojim letjelicama. Šta hocu da kažem, ako već ne naslućujete? Da li će to za 15 – 20 godina, u očima pomenutih ljudi, značiti da Amerikanci nikada ne da nisu otišli na Mjesec, nego da nikad nisu bili u svemiru? Ni to nije isključeno, čak je vrlo vjerovatno. Možda je malo poznato da je čovjek boravio na najdubljem mjestu na Zemlji, Marijanskom jarku davne 1960. godine. Jedan jedini put u narednih 50 godina, to je ponovio tek James Cameron prije godinu dana. Razlog 50-ogodišnjeg odsustva? Pa vjerovatno ima mnogo šta zanimljivog za vidjeti tamo dole.
Zastava? Koliko je ljudi koji govore da se zastava viori zaista pogledalo snimak? A još su mi gori oni koji to tvrde na osnovu pogledane fotografije. Ako fotografija nije iz Hari Potera i ne kreće se, teško da možete ispravno ocijeniti. Jedini moment kada se zastava kreće jeste dok je astronauti namiještaju i zabadaju na postolje (ili ljudi možda očekuju da se zastava uopšte ne pomijera dok je čovjek mrda vamo-tamo), da bi se umirila ubrzo nakon što bi je ostavili na miru. Tako da, ukoliko nađete snimak da se zastava viori, a da je niko ne dira javite….
Ako vam ovo nije dovoljno, postoji eksperiment koji će možda da vas možda razuvjeriti. Eksperiment u vezi sa misijama na Mjesec koji se može sprovesti u svakom trenutku. Čuli ste kako naučnici u centimetar odrede udaljenost između Zemlje i Mjeseca, kako mjere udaljavanje Mjeseca od Zemlje? Eksperiment pod nazivom Lunar Laser Ranging experiment, koristi retroreflektore ostavljene na Apolo misijama koji vraćaju lasersku zraku ispaljenu sa Zemlje na mjesto odakle su i ispaljene. Ako gledate Big Bang Theory, mogli ste da vidite kako to izgleda. Nimalo spektakularno. Ali nešto što se ne bi moglo obaviti da se na Mjesecu ne nalazi predmet načinjen od strane ljudi.
Pored svega ovoga, satelit Lunar Reconnaissance Orbiter lansiran 2009., po prvi put je snimio opremu ostavljenu na Apollo misijama, na lokacijama koje se poklapaju sa lokacijama svih misija.
Toliko.
eTrafika.net – Goran Stojković