Prevođene na engleski, njemački, francuski i italijanski jezik, pjesme Marka Tomaša objavljene su u 16 različitih zbirki, samostalnih i zajedničkih. Život je započeo u Ljubljani, da bi ga studije i rad odveli u Sarajevo, Zagreb i Split, a naposlijetku i u Mostar, gdje danas živi. Kao novinar je pisao za Dane, Glas Istre i Feral Tribune
Pribor za brijanje
Ona nije raspoložena za maženje. Kriv je list koji žuti u saksiji. Ona nešto pogrešno čini i biljka odumire ne pomažu ni upute sa interneta. Ona nije raspoložena. Ne želi piti. Ne želi biti u mom ili bilo čijem društvu. Brine je više od sudbine svijeta ta mala jesen u lončiću za cvijeće u našem dnevnom boravku. Tako se lako rastuži. Mladost valjda ne shvata jesen. Predlažem da posmatra kako se brijem da pusti neku glazbu koja će svijet pretvoriti u crno bijeli film da gleda kako zapjenjeni sapun pada na moju potkošulju i kako moja rijetka sijeda brada nestaje. Predlažem da zaboravi žuti list da natoči hladno bijelo vino do pola čaše da dolije mineralnu vodu da ipak pije sa mnom i gleda kako se brijem kako ispirem žilet pod mlazom hladne vode kako zatežem kožu na licu dok razmišljam a uvijek to činim da napravim mali rez tik do vratne žile. Predlažem da mi zaustavi krv da obriše moje lice toplim ručnikom da potom zaspi na kauču dok pijem da je usnulu zapamtim u svom životu da je uklešem u kalendar daleko od malih jeseni ali plavokosu blijedu istinitiju od ove pjesme.
Marko Tomaš