Nakon problema sa zdravljem uzrokovanih moždanim udarom koji mu se desio u novembru prošle godine, legendarni Žarko Paspalj se potpuno oporavio i vratio tamo gdje pripada – u košarku. Nekadašnji svjetski, trostruki evropski šampion, te dvostruki olimpijski vicešampion sa reprezentacijom Jugoslavije, od ove sezone obavlja funkciju ambasadora regionalne ABA lige. U razgovoru za eTrafiku između ostalog govorio je o ABA ligi, njegovom voljenom Partizanu, trenutnom stanju u NBA ligi i budućnosti reprezentacije Srbije.
Piše: Slobodan Manojlović
Prvo što vam padne na pamet kada se čujete sa čovjekom koji je preživio dva infarkta i moždani udar jeste da ga pitate za zdravlje. Nekada najbolje krilo evropske košarke zvuči optimistično u tom pogledu.
“Sve je u najboljem redu. Kada ne bih znao šta je bilo, smatrao bih da sam u dobrom zdravlju. Hvala Bogu, sve je u najboljem redu”, zadovoljno zaključuje popularni Palja, koji na pitanje da li je je prestao da puši cigarete koje su njegov porok od mladih dana i “kum” većine zdravstvenih problema, kaže:
“Još malo i to ćemo da batalimo. Bojim se da ne budem prezdrav jer bi to jebiga moglo da mi smeta. (smijeh)”
Ambasador ste ABA lige, koliko vam ova funkcija godi?
Super je, tek smo počeli prije mjesec dana i mislim da ćemo imati dugu saradnju. Kapiram da liga i sponzori pokušavaju da dignu rejting lige na razne načine. Mislim da će doći jedno bolje vrijeme za nju. Moje je da se trudim da promovišem ABA ligu na najbolji mogući način, što ću i da uradim. Ako neko želi da primi moje savjete, vrlo sam rad da to i podijelim sa njima. Suštinski ipak ništa ne može da se mijenja preko noći. Ipak, znajući sve momke koji rade za ligu u administraciji i sponzore koji su okolo, imam neki osjećaj da je pravo vrijeme došlo. Tu prvu brigu oko novca, koja je bila problem godinama, su maknuli sa vrata. Sada bi mogli da se bave modernizacijom i nekim detaljima koji ligu mogu da učine značajno boljom. Ovo opet ne znači mnogo kada govorim o kvalitetu. To je već do timova koliko žele da ulažu i budu bolji. Sve mi ovo opet liči na neku dobru atmosferu gdje bi mogla da se napravi jedna od respektabilnijih liga u Evropi i samim tim da dođe do svog prepoznatljivog mjesta među svim takmičenjima.
Da li možete da uporedite ABA ligu sa onom stare Jugoslavije?
Jako teško, iako smo mi od raspada bivše zemlje nekako okrenuti jedni na druge. Košarka je prva istupila i napravila nešto što podsjeća na onu Jugoslaviju. Ja ne mogu da istupim i poredim jednu i drugu ligu. To je deplasirano jer su bila druga vremena. Mi smo nostalgičari za onim vremenom jer su bili drugačiji uslovi i okolnosti. U jednom organizacionom momentu to liči na ono što je bilo nekada. Ta zajednička sličnost ne može da se poredi sa onom Jugoslavijom u odnosu na Evropu. Svakako da su se stvari sada promijenile u odnosu na to. Previše sve zavisi od para koje su dosta promijenile stvari u odnosu sa drugim evropskim timovima. Ne lezi, vraže, mi smo u regionu uvijek bili slabije plaćeni u odnosu na ostatak Evrope, ali to ne znači da nismo mogli praviti i dovoditi kvalitetne igrače. U sprezi mladih, iskusnih i stranaca ne znači da ne možemo da napravimo jednu jako kvalitetnu ligu.
Da li je jedan predstavnik u Evroligi premalo za region?
Otprilike mislim da je to realnost. U nekoj novoj podjeli, pod kim god bila, mi moramo da sve ovo podignemo na viši nivo. Mislim to i u igračkom i u organizacionom i finansijskom smislu. Svi zajedno da napravimo jednu atmosferu u kojoj bi završavali jedan dobar posao. Što se tiče nove podjele karata, nikad se ne zna. Moramo sutra da budemo spremni i na još nešto značajnije osim tog jednog mjesta u Evroligi. Da bismo to dočekali na pravi način moramo poboljšati imidž imidžom koji bi ABA krasio kao ligu za dva mjesta ili nešto više.
Čini se da vaš Partizan napokon konsoliduje redove nakon nekoliko teških sezona, kako vama sve to izgleda?
Partizan jednostavno prolazi novo iskustvo. Nikada u istoriji kluba nije bio u krizi kao u prethodnih nekoliko godina. Svi sada djeluju na najbolji mogući način. Meni se čini da su pronašli način da prevaziđu to i nekako stvari postave na svoje mjesto. Sve oko Partizana djeluje sada pozitivno. Jako dobra atmofera, četiri od pet utakmica koje sam ja gledao ove sezone mi djeluje mnogo bolje nego ranije. Sve mi izgleda obećavajuće. To ne znači da će stvari da se promijene za godinu dana i mislim da to malo ko i očekuje. Čini se da tim može da se u narednim godinama vrati tamo gdje je bio.
Rade Zagorac se nakon mnogobrojnih saga oko dolaska u klub ljetos konačno pridružio “crno-bijelima”. Je li on lider ekipe?
Mislim da mu je ovo jako dobra prilika da se vrati na pravi način i da je Partizan tim po njegovoj mjeri za ovaj momenat. On je mlad i jako talentovan igrač, velika je šteta što je protraćio dvije godine u traženju sebe i odabiru timova u kojima je ranije bio angažovan.
Evropska klupska košarka je u velikim problemima posljednjih godina. Kako komentariše
te činjenicu da se igrač vanserijske klase poput Luke Dončića nije mogao zadržati ni do 20. godine?
Ovo je takvo vrijeme, niko to ne može da kontroliše. Evropa jeste u jednome padu na razne načine. Ona je postala gnijezdo igrača koji trenutno ne mogu da igraju u NBA ligi, ali čekaju prvu priliku da se tamo vrate. Imali smo dosta primjera da se vrate u NBA za mnogo lošije pare. Od ovog odnosa najviše pati košarka. Nije u Evropi košarka loša nego najbolje što trenutno imamo. Pesimista sam, mislim da ćemo izgubiti i ono malo talentovanih igrača koje imamo. Problem imamo svi u Evropi, imam utisak kao da je nešto izmaklo kontroli. Mislim da će najviše ispaštati košarka.
Kako vam djeluje sve što se dešavalo oko kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, gdje jedino Srbija ima realne šanse da se naredne godine nađe u Kini?
Imam utisak da se niko iz regiona nije snašao na pravi način i da je većina izvukla deblji kraj. Nadam se da će Srbija smoći snage da se kvalifikuje kao vjerovatno jedina ekipa iz regiona. Brine situacija gdje igrači dolaze i ne dolaze u reprezentacije. To su jako nesnosne situacije za trenere. Teško je graditi tim u situaciji gdje nemaš jasno i čvrsto obećanje da će igrači da dođu. Problem kod nas je što zemlje iz regiona nisu potpuno svjesne da će nacionalni timovi biti bez velikih takmičenja u naredne dvije godine. To može ostaviti veliki trag na košarku.
Kakvu perspektivu ima Srbija u narednim godinama?
Mislim da bismo mogli da imao jednu izvrsnu reprezentaciju, kao što je imamo godinama. Nadam se da će igračima najveći motiv biti Svjetsko prvenstvo u Kini i Olipmijske igre u Tokiju. Uopšte nemam dilemu da je to ekipa za medalju. Nadam se da će svi biti zdravi i pravi, imati motivacije da odvoje dva mjeseca za reprezentaciju i da se posvete tome na pravi način.
Kada pogledamo igrače iz Srbije to djeluje kao jedan zastrašujući sastav. Budući da velike ekipe poput Španije i recimo Francuske polako zbog godina svojih lidera silaze sa scene, da li bi Srbija mogla da narednih godina vlada evropskom košarkom i ponovi uspjehe reprezentacije Jugoslavije iz 90-ih godina?
Moraš da znaš da se vremena mijenjaju. Veliki problem je nedolazak igrača u reprezentaciju. Kada bi znao da to neće biti problem i da možemo računati na najbolje, rekao bih ti da to što kažeš ima dosta smisla. Kada velike generacije skroz siđu sa podijuma, imam utisak da mi nećemo biti spremni da to u datoj situaciji preuzmemo na pravi način.
Počela je sezona u NBA ligi, gdje se posljednjih godina prave supertimovi. Golden Stejt je otišao najdalje dovođenjem Demarkusa Kazinsa ovog ljeta. Kako to vama izgleda, da li se time ubija košarka?
Upravo tako. Dešavaju se čudne stvari, sve je otišlo van balansa. Opet to ima veze sa finansijama i velikim zaradama. Pretpostavljam da to radi disbalans koji se pojavio. U ovom momentu imamo tri super snažne ekipe i ostale koji pokušavaju nešto da urade. Vidimo jednu situaciju gdje su gotovo sve zvijezde završile na Zapadu. Na Istoku je nešto slabije, što ne znači da nema dobrih timova, računajući Boston koji djeluje zaista impresivno. Biće još i bolji kada se vrate Gordon Hejvard i Kajri Irving koji su propustili veliki dio prethodne sezone. Ja sam siguran da će ljudi koji vode NBA naći mogućnost da organizaciju stave pod kontrolu, kako bi i dalje nastavili da gledamo jedno interesantno i dobro takmičenje. Supertimovi su nešto novo za njih. Takva je situacija, što ne znači da ima i drugih dobrih timova. Vjerovatno ćemo imati jedno dobro takmičenje u narednim godinama. Ima dosta mladih igrača koji će u naredne dvije do tri godine preuzeti bitne uloge u ekipama.
Vaš nekadašnji tim San Antonio je napustio Kavaj Leonard. Da li ste u kontaktu sa prijateljem Gregom Popovićem, koji je trener ekipe?
Kada se nas dvojica čujemo specifična je situacija. Njegova žena je preminula i u tom momentu nismo puno pričali o košarci. San Antonio je imao jednu jako tešku sezonu iza sebe. Bila je velika želja da Kavai ostane i da bude lider toga tima. Riješeno je sve na jedan način koji nije dobar ni za njih ni za njega. Jednostavno su protiv svoje volje morali da potpuno promijene organizaciju i plan tima sa kojim bi se pojavili ove sezone. Uradili su jedan trejd u kojem su u Demaru Derozanu dobili jednog jako dobro igrača. Doveli su još nekoliko zanimljivih igrača. Smatram da su u datom trenutku izvukli maksimum. Vidjećemo sve, Sparsi su organizacija koja traje 25 godina, osvojila je pet titula i za ovih 25 godina nisu pokazali slabost. Vjerujem da će i sada pokazati pravu formu u domenu koliko je taj tim kvalitetan. Ne sumnjam da će dobro da rade i da će Greg i njegovi saradnici to maksimalno dobro da vode. Svaka sezone je nešto novo, a za njih će to biti posebno jer su izgubili jednog igrača koji je trebao da vodi tim dosta godina.
Nedavno je vaš nekadašnji saigrač iz reprezentacije Jugoslavije Dino Rađa primljen u Kuću slavnih. Da li je njegov ulazak u isto vrijeme i priznanje vašoj generaciji, koja je vladala evropskom i svjetskom košarkom?
Prvo da ti kažem da je Dino jedan jako kvalitetan i dobar čovjek. Uprkos onome što se na ovim prostorima dešavalo u posljednjih 25 godina, mi smo uvijek ostali u jednom kvalitetnom i dobrom odnosu. Jako volim da ga vidim, mislim da je oličenje jednog dobrog sportiste koji je kroz karijeru uradio mnogo kvalitetnih i dobrih stvari. Tako da me ne čudi njegovo priznanje. To jeste priznanje i nama jer je košarka kolektivni sport. Svakako da najveće privilegije i kvaliteti ostaju njemu, ali sam siguran da svako ko je igrao sa njim u reprezentaciji ili klubovima igrao neku malu ulogu za to njegovo priznanje. Zaslužio je to, svaka mu čast.