“Poezija, to je stvarnije i korisnije ime života”, govorio je Žak Prever, jedan od najčitanijih francuskih pjesnika dvadesetog vijeka. Za mladu pjesnikinju iz Teslića, Draganu Despić, poezija je potpis stvarnosti na hiljadu načina i jezika.
Piše: Mihaela Amidžić
Svoje prve stihove Dragana je napisala u sedmom razredu. Pisati poeziju nastavlja i u Gimnaziji, a prava poetska ostvarenja za nju počinju kada upisuje fakultet Političkih nauka. Tada se probudila istinska ljubav i snaga prema pisanju, govori nam ona.
Korakom do stiha
Svoju prvu knjigu poezije koja nosi simboličan naslov “Korakom do stiha”, mlada književnica je objavila 2017. godine, kada je imala 20 godina. U njenom prvencu nalazi se 51 pjesma ljubavnog, misaonog i rodoljubivog karaktera.
“Moj književno umjetnički put ozvaničen je prvim i laganim ‘Korakom do stiha’, koji je moj početak, a počeci kao i krajevi se pamte. Kao što Duško Radović kaže: ‘Krajevi se potroše, počeci traju. Početak – eto šta je na kraju’. Sva velika putovanja počinju prvim i običnim korakom, tako i ovo moje književno. Zakoračih prvim i laganim ‘Korakom do stiha'”, kaže dvadesetdvogodišnja Dragana Despić.
Ljubav smisao i osnova života
Ljubav zauzima centralno mjesto u poeziji ove pjesnikinje. Ljubavni motivi prisutni su u pjesmama “Gimnazijsko mastilo ljubavi”, “Tvoje je da voliš”, “Osmijeh”, “Za naše bitke” i mnoge druge. Njena ljubavna pjesma “Tebi”, prevedena je na ruski jezik i bila javno kazivana na međunarodnom festivalu kulture Državnog lingvističkog univerziteta u Moskvi.
“Moje životno oružje jeste riječ. Što znači da volim pisati o svemu. Prisutne su tu misaone, socijalne i zavičajne pjesme. U poslednje vrijeme napišem i neku satiričnu i pokoji aforizam, ali alfa i omega moga pisanja jeste ljubavna poezija. Koliko god da se piše ili priča o ljubavi, o njoj se malo napiše a još manje kaže. Ljubav se osjeća. Andrić je najljepše rekao: ‘Ljubav se ne može naći tamo gdje je nema, niti sakriti tamo gdje je ima’. Za mene je ljubav temelj na kojem će čovjek sebi izgraditi samo dobro. U svim vrstama ljubavi postoji samo jedno pravilo. Voli i bićeš voljen”, kaže za eTrafiku Dragana Despić.
U prvoj objavljenoj zbirci njene poezije, pored pjesama našle su se i dvije recenzije. Recenzenti su prof. dr Ostoja Đukić i književnik Ranko Preradović.
“Ovo je poetesta koja polako, ali sigurno kroči pjesničkom stazom. Njene pjesme obećavaju ljepši i bolji svijet, harmoniju u prirodi i ljubav među ljudima. Ova pjesnikinja živi, piše i diše u skladu sa svojom poezijom”, zapisao je profesor Ostoja Đukić.
U ulozi recezentkinje
Nedavno je bila i recenzentkinja prve knjige poezije “Mesec boem”, novosadskog profesora dr Vladimira Stojanovića.
“To je za mene bio rođendanski poklon, jer sam upravo na svoj 21. rođendan dobila poziv da budem recenzentkinja. Naravno, pristala sam. Bila mi je čast i veliko zadovoljstvo, ali i velika odgovornost pri samom pisanju recenzije”, kaže ona.
Na mladima svijet ostaje
Pored toga što redovno pohađa studije sociologije na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci, Dragana je i sekretarka “Omladinskog kluba Teslić”, nevladine organizacije koja podstiče omladinski aktivizam.
“Omladinski aktivizam jedna je važna društvena djelatnost. Mladi ljudi su stub svake zajednice. Oni su puni ideja, ambicija, ideala, želje za znanjem i ostalih vrijednosti. Omladini treba dati šansu, jer mladi ljudi su krila koja žele let. A let traže, što znači da im se treba pružiti pomoć, podrška i motivacija. Zadovoljstvo mi je što sam sekretarka Omladinskog kluba Teslić, jer je to moj grad. Mi smo mlad klub, imamo dosta želja, ali polako. Ne žurimo nigdje, pred nama je vrijeme”, s osmijehom govori ona.
Dodaje i to da je veoma ponosna što mladi ljudi žele da rade i doprinose koliko su u mogućnosti kulturnim i naučnim manifestacijama njihove opštine.
Pored svega, Dragana je članica Književnog kluba “Prosvjeta” i Svetosavske omladinske zajednice u Tesliću. Bila je i dugogodišnja članica Folklorne sekcije.
Poruka mladim piscima
Da naša zemlja ima mlade i darovite pisce te da će zahvaljujući njima književna scena Srpske sigurno opstati svakako je primjer Dragana Despić. Ona smatra da bi podrška institucija kulturi i mladim stvaraocima trebala da bude na višem nivou kako mnoge pjesme jakog stiha, oštre poruke ili mekog tona ne bi ostale nepročitane. Mladim stvaraocima poručuje da kontinuirano pišu i rade na sebi.
“Živimo u vremenu gdje je sistem vrijednosti, a samim tim i kultura dovedena u pitanje. Kao pripadnici ovog vremena, moramo ostaviti nešto dobro i kvalitetno budućim generacijama, baš kao što su nama velikani srpske književnosti ostavili. Jedino kvalitetom, sve negativne pojave za kulturu, kao što su kič ili šund mogu se potisnuti”, govori ona.
Na pitanje koja je tajna njenog dosadašnjeg uspjeha, Dragana odgovara da je riječ o borbi i takmičenju sa samim sobom.
“Svaki dan treba da budemo bolji od onoga što smo juče bili i težiti da pobijedimo sebe, to nije lako i samo rijetki savladaju tog svog neprijatelja, sebe samog. Tim ljudima se sreća smiješi. Ali iznad svakog uspjeha jeste čojstvo. Budi dobar čovjek i najviše si uspio u životu”, poručuje ona.
Pored prve objavljene knjige poezije “Korakom do stiha”, na pomolu je i druga, koju možemo očekivati do kraja godine. Pjesme su joj objavljivane u zbornicima “Amanet”, “Teslićka poetska pamćenja”, te časopisu “Sutra”. Najveću podršku za svoje pisanje Dragana Despić ima u svojim čitaocima, porodici i prijateljima.
Razgovor sa mladom književnicom započeo je stihovima a tako ga i završavamo, ovoga puta njenim.
TEBI
Ti, koji ćeš biti vječni dječak mojih rima
onaj kog sebično čuvam na horizontu lijeve komore
rame uz rame očiju vječnog aprila
neiscrpna lampa za moje magle i ponore.
Ti, zbog kog i sada vodim bitku u glavi
tuku se sjećanja i uspomene strašno,
za ljubav su ginuli i Grci stari
kako samo gospodari odvažno.
Kojim činom tebe da odlikujem
ma to su bespotrebna neka čudesa
sad ću sve fino da oblikujem
ukratko, epicentar mojih zemljotresa.
Prebrzo misao pretvorih u stih
a sad ću i porukom da je nazovem,
potpisujem kapitulaciju, proglašavam mir
predaju tvojim imenom zovem.
GLAS
Oslušni svoj glas!
Poslušaj i sad govori…
Nije ludilo ni trans,
već kosmosa tvog meteori.
Samo slušaj svoj glas.
Tražiš povratnu reakciju polja,
a ono ne čuje tvoj glas.
Čija li se ovdje ispunjava volja,
da li je to kočnica do nas.
Ali ne brini prati svoj glas.
Znam da je komfor u mašti strava.
I da, ljudi nisu krivi.
Ne treba život da se objašnjava život je tu da se živi.
Ali ne zaboravi, oslušni svoj glas.
PUTEVI
Putevi nose ne pitaju za sate
Od malena s koferima drug,
oni će isti i da me vrate
život je jedan veliki krug.
Ustaljene želje sa sobom vučem
i nekoliko slika za uspomenu
gdje ću biti sutra, a gdje sam bila juče
pitanja su što postavljam vremenu.
Po rođenju putevi nas prate
iz dana u dan okrene vijek,
ako već kupujemo karte
birajmo put na kom se ostaje čovjek.