Mišel Uelbek, zvijezda ovogodišnjeg festivala književnosti Krokodil, nije se pojavio na ovom događaju, a za svoje odsustvo okrivio je AirSerbiu.
Piše: Fedor Marjanović
Iako je bio najavljen kao zvijezda večeri, Mišel Uelbek zbog kvara na avionu nije došao u Beograd na Krokodil festival. U poruci organizatorima i publici naveo je da je avion bio u lošem stanju, te da ga je demonstrativno napustio zajedno sa ostalim putnicima. Vijest o ovome pročitao je organizator Vladimir Arsenijević, na šta je publika burno reagovala. Veći broj posjetilaca je zbog ovoga napustio salu.
Učesnica festivala, pjesnikinja Marija Barnas, je prilikom svog izlaganja izjavila da su se ovakve situacije dešavale i ranije.
„Ovo je možda peti događaj u kojem učestvujem, a na koji je Uelbek ’trebalo’ da dođe“, kazala je ona.
Pored Uelbekovog odsustva, vrhunac večeri je bio razgovor sa legendarnim srpskim režiserom Goranom Markovićem, koji je vodio filmski kritičar Ivan Velisavljević. Razgovor je popratilo emitovanje isječaka iz Markovićevih filmova Variola Vera, Nacionalna klasa i Turneja. Razgovarali su o njegovom odnosu prema književnosti, filmskom i pozorišnom radu. Kao pisca kojem se rado vraća naveo je Albera Kamija i da je jednom želio da napravi film prema njegovom romanu Kuga. Iako je iz pozorišne porodice, rad u teatru ga nije privlačio, ali je sa njim počeo devedestih, kada je skoro odustao od rada na filmu jer je tih godina „baviti se filmom značilo saradnju sa režimom Slobodana Miloševića“.
Publici su se čitanjem odlomaka iz svojih djela predstavili Rumena Bužarovska, Vladimir Tabašević i Bojan Babić. Pored toga, predstavljeni su i pjesnici Marija Barnas (Holandija) i Gabor Šajn (Mađarska), koji su ušli u izbor velike antologije evropske poezije nedavno objavljene u Nemačkoj pod nazivom Grand Tour. Razgovore sa njima su vodili urednici antologije Jan Vagner i Federiko Italijano. Na publiku je ostavila veliki utisak izjava Gabora Šajna o relativnosti nacionalnog identiteta, čija porodica vodi porijeklo iz Subotice.
„Da sam se rodio u Subotici, bio bih Srbin“, kazao je on.
Debatni program: Mi smo kraljivci priča
Na Krokodilovom debatnom programu Neighbors – Facing the Present, pisci iz nekoliko zemalja (Bugarska, Mađarska, Makedonija, Rumunija) su pričali o društvenim problemima zemalja iz kojih dolaze, o prošlosti, stereotipima, nacionalizmu, ulozi intelektualaca i o tome šta književnost može da uradi da poboljša svijet. Učestvovali su pisci Rumena Bužarovska (Makedonija), Kozmin Perca (Rumunija), Ferenc Cinki (Mađarska) i Georgi Gospodinov (Bugarska). Moderator debate je bila Mima Simić. Program je počeo emitovanjem kratkog animiranog filma Untravel autora Ane Nedeljković i Nikole Majdaka, a propraćen je fotografijama koje je snimio Igora Čoko.
Jedno od pitanja koje je postavljeno učesnicima je pitanje suočavanja sa prošlošću u njihovim zemljama. Ferenc Cinki je rekao da je u Mađarskoj jedan od glavnih problema u tome što se nisu suočili sa sopstvenom prošlošću, još od I svjetskog rata, već da su samo prešli preko svega ne naučivši ništa. Rumena Bužarovska smatra da Makedonija treba da pusti prošlosti (i izmišljanje prošlosti) i da se posveti sadašnjosti. Navela je primjer svojih studenata koje je pitala u kojem bi dobu najviše željeli da žive. Oni su joj odgovorili: „U budućnosti.“ Georgi Gospodinov je izjavio da je u prošlosti bilo više budućnosti, dok današnji populisti ubjeđuju narod kako su njihovi stari bolje živjeli i time ga vraćaju unazad. Svi su se usaglasili sa stavom Kozmina Perce da su prošlost i budućnost fikcija, a da je sadašnjost stvarnost.
U svom izlaganju Rumena Bužarovska je objasnila kako pisci ovih područja ne treba da bježe od raznih prefiksa koji im se nameću (balkanski, istočnoevropski, ženski), jer je potrebno pisati o sopstvenom identitetu i kontekstu.
Ferenc Cinki je kritički nastupio prema savremenom stanju u svojoj zemlji. Nacionalisti u Mađarskoj su došli na vlast ne zato što su genijalni političari, već zato što su shvatili da su svi razjedinjeni. Pri tom se osvrnuo na ulogu lijevo orijentisanih liveralnih intelektualaca koji žive izolovano, pišući jedni drugima, dok njihovi tekstovi nemaju odjeka izvan njihovih krugova.
Kozmin Perca je publici postavio pitanje o stereotipima kojima smo označeni.
„Da li su oni nešto u našim genima, ili oni potiču od našeg obrazovanja?“, upitao je da li se ti stereotipi mogu promijeniti.
Govorio je o pozitivnim promjenama u Rumuniji i istako da veliku važnost u njima imaju ljudi iz dijaspore, koji nisu otišli da bi zauvijek napustili svoju zemlju, već aktivno glasaju i time je mijenjaju.
Georgi Gospodinov smatra da kada pišemo treba da ostavimo stereotipe o sebi samima, već da pišemo kao ljudi. Tema njegovih romana je prošlost koju je čuo iz priča svojih dede i bake. Nacionalistička ideologija počinje od nacionalnog identiteta. Pisci treba da počnu od toga da su oni ljudi. Svoju poetiku je objasnio time da uvijek preuzima priče ljudi koje je čuo, i da je tu najmanje važna njihova nacionalnost.
„Svi smo mi kradljivci priča“, zaključio je.
Ovaj tekst je kreiran u sklopu projekta “Snaga pozitivne priče”, koji realizuje eTrafika.net a podržavaju USAID i IOM. Autor ovog teksta je odgovoran za njegov sadržaj i stavovi koji su u njemu izneseni ne odražavaju stavove USAID i IOM.