„Organski proizvodi su namijenjeni uglavnom kupcima koji vode računa o svom zdravlju, ali i onima koji mogu to sebi da priušte. Proizvodi su skuplji upravo zbog veće količine ljudskog rada, jer sve što ne uradi hemija za tri minute, to odrade ljudski mišići u roku od tri sata. Tu dolazi do poskupljenja i zato je svi ne mogu sebi priuštiti.“
Piše: Bogdan Čavka
Ovako o organskoj proizvodnji govori Danko Cumbo (37), agronom po zanimanju, profesor u Srednjoj poljoprivrednoj školi u Gradišci i član Udruženja proizvođača ekološke hrane.
Danko u Topoli posjeduje imanje veličine jednog dunuma na kojem uspijeva proizvesti potpuno ekološke jagode, kupine, maline, ribizle, tajberi, jostru, ogrozd i šumske jagode za potrebe svoje porodice, ali i za prodaju.
Kada je počeo da radi, u školi je trebao da predaje ekološku poljoprivredu, a to je za njega bilo nešto potpuno novo. Za ovaj predmet ne postoji udžbenik, pa je informacije tražio na Internetu. Usvajajući nove principe, načine rada i zaštite vremenom se zainteresovao za ovaj način proizvodnje.
„Ovo je već šesta godina kako se zanimam za te stvari, svašta sam eksperimentisao, negdje sam se razočarao, negdje sam stekao neka nova znanja. Prije tri godine sa grupom ljudi sam došao na ideju da osnujemo udruženje proizvođača. Cilj nam je bio da okupimo ljude koji proizvode hranu na ekološki način, i da pokušamo na neki način zaokružiti tu djelatnost. Obično svi mi imamo bašte ekološkog tipa, niko ne šprica baštu nego samo velike sisteme“, objašnjava Danko za eTrafiku.
U početku su imali problem sa plasmanom proizvoda, sve dok nisu odlučili da naprave viber grupu u kojoj su spojili proizvođače sa potencijalnim kupcima. Danas udruženje ne može podmiriti potražnju kupaca.
„Ideja je bila prvo da prodajemo to u Banjaluci, najbližem gradu gdje ima dosta ljudi koji nemaju svoju proizvodnju. Ali na prijedlog jedne djevojke iz Banjaluke, koja je rekla da potražimo svoje kupce u svom gradu, mi smo tako i uradili. Meni je bilo neobično, prvi ja imam baštu u selu, pretpostavljam svi imaju, mali je grad, svako ima pozadinu u selu. Raspitali smo se među potencijalnim kupcima, većina je pozitivno reagovala i to je tako krenulo. Sada imamo oko 200 kupaca, to je otprilike 200 porodica“, govori Danko, te dodaje da udruženje čini 15 članova, od čega su pet aktivni proizvođači.
Iako se već duže vrijeme bavi ovim održivim načinom proizvodnje, u početku je smatrao da je to neozbiljan pristup poljoprivredi i zabava za besposlene.
„U prvi mah meni organska proizvodnja nije imala smisla, nakon tri godine rada u konvencionalnoj poljoprivredi ništa drugo nije imalo smisla osim toga. Bolesti štitiš fungicidima, travu uništavaš herbicidima, protiv insekata se boriš insekticidima, to ti je najlogičnije, najjednostavnije i ekonomski najopravdanije“, priča nam Danko o svojim počecima u poljoprivredi.
On prenosi znanje i iskustvo na svoje učenike i savjetuje ih da što manje koriste pesticide, prvenstveno zbog zdravlja, ali i zbog negativnog uticaja na prirodu. Tvrdi da mlade ne privlači ekološka proizvodnja, jer zahtijeva puno truda i posvećenosti, ali i da je i on bio takav u njihovim godinama i nada se da će i mladi vremenom zavoljeti ovaj održivi način proizvodnje.
„Budućnost naše zemlje leži upravo u organskoj poljoprivredi, jer BiH nije još prezagađena. Zbog situacije koja se dešavala prije 24 godine i naše industrijske nerazvijenosti je idealna za bavljenje ekološkom proizvodnjom. Ima dosta prostora koji nije zagađen, zatim mala smo zemlja i nemamo mi snage ni resursa da se guramo sa jednom Njemačkom, Francuskom, Ukrajinom, Rusijom koje imaju ogromne površine i koji svoj profit vide u količini. Mi se više moramo orjentisati na proizvode koji su vredniji zbog nečeg drugoga, to je upravo kvalitet ekološke proizvodnje i da takvu proizvodnju mi inteziviramo i te viškove koji nastaju da izvozimo u zemlje Evropske unije ili bilo gdje, mogli bismo biti prepoznatljivi po tome“, priča nam on, i tvrdi da su modeli sa zapada dokazali da se od ovog načina proizvodnje može i te kako živjeti, jer ljudi koji jednom nešto kupe od njih ponovo rado izaberu njihove proizvode za svoje trpeze i postaju njihove vjerne mušterije.
Plodovi koji se uberu u organskim baštama uglavnom nisu namijenjeni za dugo stajanje na policama marketa. Zbog toga je važno da proizvođač i krajnji potrošač budu u kontaktu kako bi proizvod u što kraćem vremenu došao do tanjira kupca.
„Razlika je prije svega u tome što na ovaj način obezbeđujemo svježe ubranu robu koja je zrela, jagode u konvencionalnoj proizvodnji se beru nešto zelenije, nisu potpuno sazrele, samim tim one u sebi nemaju dovoljno aromatičnih materija niti dovoljno šećera. Ljudi koji to uzgajaju u konvencionalnoj proizvodnji, ne znaju kada će doći kupac po njihovu jagodu i koliko će ona dugo stajati. Zbog toga oni nju tretiraju da je zaštite, da može duže da stoji na polici. Generalno, kako u Americi kažu, konvencionalna proizvodnja je usmjerena na dobijanje ploda koji će što duže da stoji u trgovini. Mi prvo pitamo ljude ko želi na primjer jagodu i koliku količinu, oni kada naruče mi uberemo i za dva sata ta jagoda je na stolu kod potrošača. Ona može biti i zrela i prezrela, ali ona će biti pojedena u narednih četiri do pet sati“, priča nam Danko koji uživa u poslovima oko bašte.
Kaže da je još u procesu učenja i da prava proizvodnja još nije počela, jer je proširenje u planu s obzirom na to da su količine još uvijek male. Tvrdi da se mali proizvođači trebaju okrenuti lokalnom tržištu.
„Priča koju mi kopiramo iz zapadnih zemalja jeste da proizvođač treba sam naći kupce i da ti kupci budu komšije, najbliže komšije. Naravno, zbog obraza i komšijskog odnosa nećemo ih prevariti i prodati im nešto nekvalitetno, a iste te komšije, kada se uvjere u kvalitet hrane, neće ići u piljarnicu da kupuju proizvode za koje ne znaju odakle su, nego će izabrati upravo naše“, ističe Danko za kraj našeg razgovora.
Ovaj tekst je kreiran u sklopu projekta “Snaga pozitivne priče”, koji realizuje eTrafika.net a podržavaju USAID i IOM. Autor ovog teksta je odgovoran za njegov sadržaj i stavovi koji su u njemu izneseni ne odražavaju stavove USAID i IOM.