Kaluđer je neobično ime još neobičnijeg rukometnog kluba iz Banjaluke. Nastao je spontano, iz želje da se okupi grupa ljudi koja će jednom sedmično da rekreativno igra rukomet, kako bi ostala u sportu koji voli.
Piše: Ivana Stjepanović
Iako je sve krenulo kao rekreacija i zabava za nekadašnje rukometaše, njihovi rezultati govore drugačiju priču. Naime, klub se trenutno takmiči u drugoj ligi Republike Srpske, a ovu sezonu je završio na drugom mjestu, samo jedan bod ispod banjalučkog Borca. Sa jednim od osnivača kluba, Nemanjom Štrkićem, razgovarali smo o počecima kluba, trenutnom stanju kao i humanitarnim akcijama koje redovno organizuju.
“Sjećam se prvog dana kada smo došli u dvoranu OŠ ‘Borisav Stanković’. Znao sam nekoliko ljudi, mislim da se taj dan čak i nije održala rekreacija, pošto nas nije bilo dovoljno. Bio sam poprilično skeptičan u vezi sa čitavom pričom, međutim odlučio sam se pojaviti i sljedeći put. Kao i većini, bio je nevjerovatno uzbudljiv osjećaj stati na parket nakon nekoliko godina i uopšte držati loptu u rukama. Moram napomenuti da smo u to vrijeme imali samo dvije lopte”, navodi Nemanja.
Kao i svaki početak, ni ovaj nije bio lak. Međutim, velika želja bivših rukometnih profesionalaca i poluprofesionalaca, ljubav ka rukometu i prijateljstvo uspjeli su da održe ovu priču na nogama. U Banjaluci rukomet nije popularan kao fudbal ili košarka, zbog čega je veoma teško pronaći mjesto za trening. U gradu postoje dva rukometna kluba, koja se profesionalno njime bave, te prostora nije bilo za nekoga ko želi da ga igra rekreativno.
“Puno ljudi je dolazilo i odlazilo na samom početku. Valjda se nisu pronalazili u tome ili su shvatili da to baš i nije ono što žele da rade u svoje slobodno vrijeme. Nakon otprilike dva mjeseca ustalila se ekipa od nekih 20ak momaka na kojima se zaista vidjela stvarna želja za treningom. Što se mene lično tiče, upoznao sam ljude koje vjerovatno nikada ne bih sreo, i zahvalan sam na tome. Ima različitih profila ljudi ali nas sve veže ista stvar, a to je ljubav prema tom sportu”, ističe Nemanja.
Kako to obično ide, vremenom su ovi momci postali i pravi prijatelji. Nemanja navodi da je bilo ljeto, te da su nakon napornog treninga ostajali da se druže, bolje upoznavali jedni druge i sa vremenom shvatili da svi imaju istu želju, a to je da se oprobaju u ligi.
Zašto Kaluđer?
Kao što je sam nastanak kluba sudbinski, tako se momcima iz kluba “Kaluđer” i ime nametnulo samo od sebe
“Kao i sve gore navedeno, i ‘Kaluđer’ je došao spontano, iz jedne nevjerovatne situacije. Prilikom jednog od druženja, slušali smo muziku preko Youtube-a i naišla je pjesma od Snježane Đurišić koja je spominjala kaluđera. Ne znam ko je prvi došao na ideju i rekao ”Ajde da se zovemo Kaluđer’, ali svi smo je podržali i ostalo je istorija”, otkriva Nemanja.
Ono što je još karakteristično za ovaj neuobičajeni rukometni klub, jeste da se zaista svi “kaluđeri” pitaju kada se donose odluke. Kao što su tada izglasali ime kluba, odlučili su da i ostale odluke donose po istom principu – svi imaju jednak udjel u tom procesu.
Kako je izgledao početak?
Kako saznajemo, na početku je bilo veoma bitno obezbijediti finansijsku konstrukciju koja bi im dala mogućnosti da ulažu i razvijaju klub. Grupa mladih momaka se zahvaljujući svome trudu i upornosti nije našla u krizi, jer kako navode, u rekordnom vremenu su našli sponzore.
“Moram priznati da su naši prvi sponzori u velikom dijelu zaslužni za sve što smo do sada uradili, bez puno polemisanja su dali koliko su mogli, dok smo ostatak novaca dali mi, kroz mjesečne članarine”, ističe Nemanja.
Kada je na red došla prva utakmica, očekivanja i trema su bili veliki. Ona se završila sa rezultatom koji je bio u korist kluba “Kaluđer”, a uspjesi su samo nastavili da se nižu.
“Svaki sljedeći vikend smo igrali i nećete vjerovati, svaki put smo se vraćali kući sa tri boda od pobjede. Važno je napomenuti da nije prošla utakmica a da poslije nje nismo odigrali i treće poluvrijeme, koje je nama najdraže. Neki će reći da je to zbog hrane i pića, ali mi to zovemo druženje uz malu zakusku”, ističe Nemanja uz smijeh.
Humanitarni karakter
Mladi ljudi iz kluba su se odlučili da u još jednoj stavki ne budu prosječni, već da se potrude da daju svoj doprinos društvu. Spontano su počeli da organizuju humanitarne akcije, koje su nastavile da se nižu jedna za drugom.
“Na primjer, posljednja utakmica je bila za ugrožene porodice na Kosovu i Metohiji, akcija u kojoj smo napunili dvoranu Borik i pokazali da ovaj grad može biti i te kako aktivan, samo treba iskra koja će sve to pokrenuti”, navodi Nemanja.
Jedna od važnih događaja za RK Kaluđer jeste da organizuju “Dan otvorenih vrata”, jedinstvenu priliku da se zaviri u njihov prostor, da se igra rukomet kao i da se poslije ostane na druženju sa igračima kluba.
“Dan otvorenih vrata organizujemo jednostavno zato što smo i sami tako počeli, znamo kako je kada nemaš mogućnosti da treniraš ono što voliš, te smo stoga odlučili da mi budemo ti koji će omogućiti ostalima da okuse čari parketa”, otkriva Nemanja.
Ukoliko želite da podržite ovaj rukometni klub velikog srca, pratite njihov rad ili dođete na Dan otvorenih vrata, informacije možete pronaći putem njihove Instagram stranice.