Zbog pandemije virusa korona, dio bh. srednjoškolaca će ove godine ostati uskraćen za proslavu mature i pozdrav sa svojim drugarima i profesorima. Ipak, jedan razrednik nije mogao dozvoliti da njegovi đaci odu bez ijednog obilježja.
Piše: Melani Isović, naslovna fotografija: privatna arhiva
Vedran Zubić, profesor geografije u sarajevskoj Gimnaziji Dobrinja nije dopustio da generacija maturanata ostane bez bilo kakvog obilježja, pa je svojim učesnicama odnio bukete cvijeća na kućnu adresu, kao i pismo za oproštaj sa cijelim razredom.
„Ta ideja je stara dva desetljeća. Uvijek im poklonim pismo i cvijeće. Samo je ove godine moralo biti drugačije. Sama ideja odlaska na vrata se rodila noć prije. Otišao sam u školu, vidio adrese iz dnevnika, nazvao roditelje učenica da im kažu da budu kući i nastavio tradiciju“, objašnjava Zubić u razgovoru za eTrafiku.
Kako kaže, uručeni poklon odnosi se na cijeli razred, iako su ga dobile samo dvije učenice.
„Uvijek to bude predsjednica odjeljenja ili zamjenica. Zbog cvijeća je bitno da je dama. Generalno je to poklon za sve, ali nemaju profesori toliko platu da svima kupe buket“, naglašava Zubić.
Planiraju da organizuju neku vrstu mature kada prođe pandemija.
“Naravno da ih je ovo pogodilo. Oprostili su se preko Google clasrooma. Nije baš idealno, ali tako je bilo. Kada prođe ova zdravstvena kriza probaćemo nešto organizirati. A kada počne naredna godina zvaćemo ih u školu na veliko zvono. Nešto da nadoknadimo. Ako ništa, pamtiće se generacija po tome“, objašnjava Zubić.
Profesor govori da su se učenici istog dana snašli u novonastaloj situaciji, kao i da je zbog održavanja mentalnog zdravlja bilo bitno da imaju neku obavezu.
„Jasno je da je mnogo ljepše, bolje i učinkovitije imati klasičnu nastavu. Ali ova je služila i da zadovoljimo legislativu, ali i da održimo mentalno zdravlje učenika. Bitno je da su u periodu karantene imali neku obavezu“, objašnjava on.
Zubić je 2019. godine dobio nagradu za najinovativnijeg profesora u kategoriji Predmetni nastavnici/ce u srednjim školama. Kako skromno kaže, najviše voli priznanja koji mu učenici pridaju.
„Mnogo znači svako priznanje, ali najviše volim ono koje daju djeca. Ipak, sva priznanja i nagrade bih sad zamijenio za normalnu nastavu. Profesori se hrane dječijim osmijehom“, naglašava Zubić.
Nerjetko svoje učenike zove svojom djecom i oni su razlog zbog kojeg voli svoj posao.
„Jedva čekamo ući u učinoicu i raditi sa njima. Ali znam da sve kolege daju svoj maksimum i da se trude kako znaju i umiju. Ovo je najljepši posao na svijetu, ali i iznimno odgovoran. Treba reći kako je obrazovanje stub svakog društva“, objašnjava Zubić.