Kada je 2017. godine emitovana serija „Meso“ u produkciji banjalučke „Bosonoge“, čiji su reditelj i scenarista takođe Banjalučani, Nikola Pejaković i Saša Hajduković, mnogi su komentarisali kako je Banja Luka konačno došla na serijsku regionalnu mapu. Iako nije bila pretjerano komercijalna i po mnogo čemu se razlikovala od tadašnje, dosta kvalitetne serijske ponude, „Meso“ je izazvalo odlične reakcije i pobralo simpatije publike i kritike čak i van granica Bosne i Hercegovine.
Piše: Vedran Grahovac
Kao rezultat toga, ali i prvobitnog plana produkcije nastale su “Kosti”, kao drugi dio trilogoje čija je radnja smještena u Banjaluci. Pored istog rediteljsko-scenarističkog tandema, serija je ovoga puta rađena u produkciji RTS-a, što je za posljedicu imalo veći broj glumaca iz Srbije ali i glumaca iz regiona. Uprkos toj činjenici pokazalo se da su upravo ti glumci, uz nekolicinu banjalučkih koji su igrali i u „Mesu“ dali „Kostima“ novu snagu i energiju a koja je prepoznatljiva i odiše atmosferom karakterističnom i za „Meso“.
Radnja serije smještena je u Banjaluci i prati dvojicu glavnih junaka. Obojica se zovu Kosta ali mimo zajedničkog imena oni su, bar iz onoga što vidimo u prve dvije epizode, potpuno drugačiji. Kosta Govoruša izbjegao je iz Knina, ostao bez roditelja i zajedno sa sestrom ‘krpi kraj sa krajem’. Drugi, Kosta Gajić, je ugledni član političke partije, živi luksuznije i dio je društvene elite. Pored njih tu je mnoštvo drugih likova, koji su refleksija banjalučkog društva.
Kroz široku lepezu likova sa kojima se postepeno upoznajemo, Hajduković nam prezentuje sliku banjalučke svakodnevice i stvarnosti. Postavljeni na različite životne kolosjeke njegovi likovi se snalaze svako na svoj način. Upravo ti načini jesu ono što ih određuje i pozicionira na određenu ljestvicu zvjerinjaka u koji nam se život odavno pretvorio. U njemu su devijacije i patologija postali realnost i na njih se malo ko i zgražava. Taj zvjerinjak, satkan je od društvenih obrazaca koji su ponižavajući za čovjeka i njegovo dostojanstvo. Što je posljedica pravila koje kreiraju malobrojni, bahati i izuzetno finansijski jaki ljudi. Htjeli ili ne, njih viđamo svakoga dana dok se mnogi od nas sa njima i susreću. Zapravo, oni su rak rana društva koje je odavno metastaziralo i koje tone sve dublje u blato.
Priča jednog i drugog Koste, ali i ostalih likova, pored lokalne autentičnosti ima i univerzalnu notu koja nije baš prijatna ni za jedne uši. Kosta Govoruša(igra ga Jovo Maksić) i Kosta Gajić(igra ga Ljubiša Savanović), metafora su dva svijeta i dvije vrste ljudi koji, iako dijametralno različiti, zapravo čine jednu cjelinu. A ta cjelina je ono što odavno živimo. Brutalna, surova i nadasve mračna. Ona je mulj koji nam je postao normalan i u čijem se blatu borimo za vazduh. Mulj u kome vladaju najgori, a koji su zapravo „krema“ društva. U njemu je sila dominantna, a njeni temelji su novac i prljavi poslovi kao sveta i neraskidava veza.
Takođe, Hajduković se bar na kratko dotiče politike i političke scene koja je neminovno povezana sa stranim službama, ucjenama i prevarama. Ona je svijet u kojem su pijuni većina, odnosno lutke bez trunke autentičnosti i onoga što zovemo sopstveno ‘ja’. Njima upravljaju drugi dok oni imaju privid da su vladari svojih života, koji su najčešće samo laž.
Maestralna režija praćena je vrhunskom, mračnom i odličnom fotografijom. Zajedno sa sveprisutnom muzičkom podlogom u vidu pozadinskih jezivih zvukova daje seriji sablasnu, mučnu i tjeskobnu atmosferu. Upravo ta, mračna poetika, koja je bila jedan od zaštitnih znakova „Mesa“ ostaje prisutna i u „Kostima“, kao segment koji možda i najviše određuje ovu seriju. Takođe, treba pomenuti sjajno (bar za sada) napisane likove. Jedan od onih koji se, na prvu izdvojio u ulozi nadobudnog i moćnog mladića, jeste i Nikola Rakočević u ulozi Mirka Kovača. Od ostalih vrlo upečatljivih likova tu su i: Branko Gazda (Boris Isaković), Zorica Gajić (Milica Janevski), Kristina Govoruša (Lea Sekulić), Englez (Dragan Mićanović), Đuro Kovač (Dejan Aćimović) i Ljilja (Nikolina Jelisavac).
Iako je teško donositi konačan sud na osnovu samo dvije epizode, visok kvalitet u svim segmentima lako se naslućuje. Uprkos činjenici da je serija fikcija, zapravo možemo da je posmatramo kao odraz naše mračne stvarnosti. Kao i kod „Mesa“ i ovdje Hajduković i Pejaković ostaju dosljedni sebi i svojoj poetici. Ta poetika je lišena patetike, kompromisa i podilaženja ukusu većine. Ona nudi, ili bar pokušava da ponudi, nešto drugačije. Ona je brutalna, surova i na emotivan način predstavlja krik kao reakciju na ono što živimo. Kao takva vrijedna je svake pohvale. „Kosti“ uznemiruju, otrežnjuju i bole. Serija na koju Banja Luka (bar za sada) može da bude ponosna.
Godina: 2020.
Država: Bosna i Hercegovina, Srbija.
Reditelj: Saša Hajduković.
Scenarista: Nikola Pejaković.
Uloge: Ljubiša Savanović, Jovo Maksić, Boris Isaković, Nikola Pejaković, Nikola Rakočević, Dejan Aćimović, Milica Janevski.
Žanr: drama.