Kao reprezentativan istorijski objekat, spomenik kulture i najprepoznatljiviji simbol grada, iznad Doboja stražari tvrđava Gradina. Nastala je u trinaestom vijeku, a prvi put se pominje 1415. godine u pisanim istorijskim spomenicima. Danas, ona predstavlja veliko bogatstvo i dio identiteta svakog Dobojlije.
Piše: Nataša Todoranović
Tvrđava i varoš Doboj, nalaze se u sjevernoj Bosni na prostoru jedne široke geografske zone pobrđa, preko koje planine Balkana blago padaju u nizije Panonije. Tu je izrasla tokom šest-sedam vijekova, polako i mukotrpno varoš dobojska, prije svega zahvaljujući izuzetno velikoj vrijednosti komunikacionog čvorišta prirodno stvorenog spajanjem tri prostora preko riječnih dolina Bosne, Usore i Spreče.
Današnja dobojska tvrđava Gradina, zaštićeni je kulturno-istorijski spomenik, simbol grada, te najmarkantnija turistička destinacija grada Doboja.
„Tvrđavom trenutno upravlja Turistička organizacija Doboja. Zaposlenici i služba na tvrđavi brinu se o njenoj uređenosti i doprinose da bude dostupna posjetiocima u punom kapacitetu. U ljetnom periodu otvorena je za obilaske svakim danom od 08 – 20 časova. Kao interesantna turistička destinacija i objekat, veoma je dobro posjećena. Najčešći posjetioci su prvenstveno stanovnici grada Doboja i okoline, ali i turisti iz drugih gradova Bosne i Hercegovine, te stanovnici susjednih zemalja. Najviše je obilaze ’naši’ ljudi koji su na privremenom radu u inostranstvu i koji svako ljeto iskoriste da posjete zavičaj i obiđu ovdašnje turističke destinacije”, govori nam Vanja Vanovac, direktor Turističke organizacije grada Doboja.
U svom dugom trajanju, tvrđava na kamenitom brijegu iznad doline rijeke Bosne, baš nasuprot ušću Spreče, nije se u kontinuitetu razvijala i ravnomjerno rasla. Uspone i padove diktirale su česte ratne neprilike, ali i godine mirnih vremena koje su, nažalost, bile kraćeg trajanja. Sa druge strane, to dugo ratno vrijeme, uslovljavalo je različite koncepte odbrane i diktiralo izgradnju uvijek novih oblika tvrđavskih bedema i kula.
„Zanimljivo je da u Doboju dva puta mjesečno imamo posjetu turista iz Singapura, koje tvrđava Gradina uvijek oduševi svojim položajem, izgledom i istorijskim značajem. Sa ove tvrđave, kao na dlanu, vidimo svaki dio grada. Ona je za nas jako značajna i predstavlja veliko bogatstvo i turistički potencijal koji posjedujemo i pokušavamo što više da iskoristimo. Može se reći da je trenutna posjećenost tvrđave na zavidnom nivou. U prosjeku je posjeti oko 7000 turista godišnje, od kojih je oko 5000 stranih posjetilaca“, kaže direktor Turističke organizacije.
Tvrđava je podnijela mnoge bitke i ratove, naročito u doba Turske i Austrougarske, te bila bezbroj puta oštećena, spaljena i pod vlašću okupatora.
Od početka šesnaestog vijeka dobojsko utvrđenje je malo vrijedilo, ali je u prvoj polovini toga vijeka Tursko carstvo osvojilo na sjeveru ogromna područja, zato tvrđava više nije čak ni održavana, pa je polako propadala. Tako 1657. godine, posada broji 35 čuvara, dva topa, pet buradi baruta i nešto olova.
Godine 1697. spaljena je varoš i tvrđava dobojska. U brzom maršu od Broda na Savi do Sarajeva, austrijski vojskovođa Evgenije Savojski, osvanuo je pred Dobojem. Tvrđava se predala poslije dva-tri ispaljena artiljerijska zrna. Austrijanci ‘drže’ Doboj sve do 3. avgusta 1700, a tada su vraćeni i zarobljenici. U jesen 1717. godine, austrijska vojska ponovo pali varoš dobojsku, ali u brzom naletu izgleda da tvrđava nije osvojena. Izvori ocjenjuju da naselje broji 50 kuća.
Godine 1851. tvrđavu je napustila posljednja vojna posada. Turci tvrđavu nisu popravljali od kraja 15. vijeka, pa je propadanje bedema i kula stiglo do ruševina. Takođe treba znati da je poslije 1851. godine tvrđava postala kamenolom odakle je korišten kamen za izgradnju kuća u varoši.
Zanimljiv je opis tvrđave iz 1875. godine iz pera Engleza Artura Evansa, putopisca i poznatog arheologa:
„…Pri prelazu nekog zavoja na putu, ispred nas se pojavio, na kupastom brdu, lijepo ustoličen stari grad Doboj…Stara tvrđava kruniše glavicu brda i mi smo se uputili gore. Nju ovdje nazivaju stari grad, a on je jedan od najinteresantnijih relikvija čitave Bosne. Jedan pogled sa tih razrušenih zidina pokazuje važnost samog položaja. Dobojska tvrđava stoji na vrhu koji okomito pada u dolinu Bosne i to upravo tamo gdje Spreča otvara prolaz prema Drini. Tvrđava je tako bila ključ čitave doline rijeke Bosne, ključ protiv neprijatelja koji bi nastupao iz Mađarskih ravnica i gospodarila je glavnim putem kroz oblast Usore, i dalje, sve do samog srca bosanskog kraljevstva“. (prof. arh. Branko Belić)
