Trail trkač iz ljubavi, a stočar iz opredjeljenja, četrdesetšestogodišnji Džemal Džemo Jašarević iz Blažuja, postao je poznat u Bosni i Hercegovini, a i širem regionu, krajem 2020. godine, nakon što je snimljen emitovan dokumentarni film o njemu. Do tada je bio poznat samo trkačkoj zajednici, a nakon toga i svima koji su bar jednom čuli priču o čovjeku koji je dotrčao iz Sarajeva do Jahorine, kako bi učestvovao na trail trci, na kojoj je i pobijedio.
Piše: Milkica Đurić; Foto: Milkica Đurić
Nesvakidašnja dnevna rutina kao i radne navike, izdvajaju Džemu kao trkača od ostalih u našoj državi. Do skoro je bio gotovo jedini trkač koji nije koristio skupu opremu, niti teretanu tokom priprema za trke, kao što je to slučaj kod ostalih profesionalnih sportista, ali i rekreativaca. Kaže da tokom treninga i priprema ne unosi nikakve posebne suplemente. Hrani se isključivo domaćom hranom koju sam proizvede i dodaje, da sve što je potrebno našem organizmu nalazi se u voću, povrću i mliječnim proizvodima.
„Treba jesti sve što vam organizam traži, ne bih ništa naročito preporučio. Jesti normalno, a posvetiti se što više treningu i vježbama“, navodi Džemo.
Svoje treninge odrađuje u sklopu svojih dnevnih obaveza, dovozeći stočnu hranu kolicima i to mu puno znači. Kaže da pred trke daje svoj maksimum i onda je siguran da je učinio sve što je mogao.
„Roditelji u početku nisu bili blagonakloni prema mojoj odluci da sve poslove obavljam trčeći. Sada se situacija uveliko promijenila i osjećam njihovu podršku. Kada sam počeo pobjeđivati na trkama, bilo im je drago. Ne govore da su ponosni na mene, ali ja vidim da jesu, osjetim to“, objašnjava Džemo.
Njegov radni dan je jako intenzivan i fizički naporan. Svako jutro ustaje između pet i pola šest. Tada ga čeka posao u štali. U poslu mu pomažu otac i majka, koji obavljaju lakše poslove. Muža krava, hranjenje, odvoženje đubreta, dovoženje hrane kolicima, njegove su svakodnevne obaveze. To su cjelodnevni poslovi, koji zahtijevaju stalnu fizičku prisutnost na imanju. Posljednjih 17 godina nije imao slobodnog dana, te dodaje da je za njega posao prioritet.
Kaže da vježbe radi ujutro, kada završi s poslom. U početku, vježbe je pratio na jutarnjem programu na televiziji. Vremenom je uvodio u svoju rutinu više vježbi i uvijek je radio na tome da poveća svoju izdržljivost. Sada, svaki dan provede minimalno dva sata vježbajući. Održava tu formu i stalno daje svoj maksimum, a kako kaže, to je teško izdržati.
„Za sebe slobodno mogu reći da sam trail trkač, mada, dobar sam i na cesti, jer na cesti treniram. To je kombinacija, kao u skijanju slalom i spust. Tako je i trail, kombinacija brzine i izdržljivosti. U ovoj disciplini sam se pronašao jer sam u potpunosti prilagođen trailu. Trčim maksimalno, a opet pri tome uživam“, kazao je Džemo.
Iza sebe ima dosta trail-ova, čak blizu 20 pobjeda. Svaka trka mu je draga na svoj način, ali posebne emocije ga vežu upravo za ovu posljednju, koja se nedavno održala na Jahorini — Jahorina Ultra Trail. Imao je odličan rezultat, za samo jedan sat i 53 minuta istrčao je 23 kilometra. Kaže kako je na ovoj trci imao najjaču konkurenciju do sada, te da je imao priliku da pokaže svu svoju spremnost i da pobijedi. Navodi da je jako ponosan na taj uspjeh.
„Ljudsko tijelo je kao mašina programirano, nikada ne znamo koliko možemo dok se ne usudimo i ne isprobamo nešto novo, drugačije. Upravo na takvim trkama vidim koliko sam spreman i zato mi one predstavljaju najveći izazov“, dodaje Džemo.
Kaže da je u početku kroz razna druženja sa trkačima usvojio dosta znanja o ovom sportu. Sada, kada je on postao uzor mlađim generacijama, oni njega zaustavljaju i trže savjete. Priznaje da mu to veoma znači. Najveća čast mu je kada ga ljudi prepoznaju na ulici, a djeca žele da se fotografišu s njim. Dodaje da je predivan osjećaj kada nekoga vaša priča inspiriše.
Često mu se zna desiti da na trkama čuje i razne komentare na svoj račun. Uglavnom su pozitivni i šaljivi, te ih rado zapiše u svesku, kako bi ga motivisali u budućnosti. Dodaje, da ima zaista dosta tih anegdota. Kada trči, s obzirom nato da ga mnogi poznaju, desi se da mu sviraju iz auta. Kako kaže, trči već godinama uz cestu i ljudi su ga već upoznali. Neko ga čak i zaustavi da ga poveze, ali on odbije i dodaje, kroz osmijeh, da mu dođe kao trening to što svakog dana ide pješke.
„Trčim sam, ali bih volio da treniram u društvu. Bolje je sa nekim. Lakše je. Vodim se kao član u klubu AK ‘Bosna’ ali ne idem na treninge, jer nemam za to vremena. Sve treninge sam sebi osmislim pa mi, u principu, trener i ne treba“, zaključuje Džemo.
Trčanje postaje sve popularniji vid rekreacije u poslednje vrijeme, a Džemo vjeruje da je i on bar malo doprinio tome. Krajem 2020. godine, snimljen je dokumentarni film pod nazivom „Džemo“. Dodaje, da je nakon emitovanja filma postao poznat široj bh. javnosti, jer je film doživio veliki uspjeh, kako kod nas tako i u cijeloj Evropi. Kod gledalaca je pobrao sve simpatije, na šta je veoma ponosan. Nakon toga, ljudi mu se javljaju u većem broju, te kroz osmijeh dodaje da u tome baš uživa.
„Smisao moga života je selo i boravak na njemu. To volim i to je moj život. Teško bih se mogao zamisliti da živim negdje u gradu. Posebna mi je nagrada što imam priliku da živim u skladu sa prirodnim načelima“, pojašnjava Džemo.
Građanskim aktivizmom i borbom za očuvanje prirodnih blaga naše zemlje počeo je da se bavi iz potrebe da skrene pažnju na uništavanje rijeka izgradnjom malih hidrocentrala. U jednoj akciji trčao je za zaštitu Bune i bunskih kanala i rijeke Neretve, kao i njenih pritoka. Kako navodi, podizanje svijesti o ovom problemu je veoma bitna i uvijek će se rado odazvati na slične akcije.
Skromnost je vrlina velikih ljudi, a Džemo to zaista jeste. Dok vrijeme neumitno teče, on ne razmišlja o dalekoj budućnosti, već živi u sadašnjosti. Svojim dosadašnjim uspjehom je i te kako zadovoljan i ispunjen.
„Radite samo ono što najviše volite, slijedite svoje snove i nikada ne odustajte. Rezultat na kraju mora doći sam po sebi. U svemu je najvažnija ljubav, jer ona je pokretač svega“, poručuje Džemo, čovjek koji živi svoj dječački san.