Dvadeset godina života plus dvadeset i tri godine životnog iskustva, mnogo rada, truda i želje, te neizmjerna ljubav prema obitelji, religiji i knjigama — srž je njezinog bića, kaže Sandra Đukić (43) predsjednica Udruge građana „Osmijeh” iz Domaljevca. Pored obitelji i religije, Sandra kao svoju najveća ljubav navodi i volontiranje kojim se aktivno bavi više od deset godina.
Piše: Samra Šakanović Prgić; Foto: privatna arhiva, ustupljeno eTrafici
Sandra Đukić iz Domaljevca je volonterka, aktivistica i predsjednica Udruge građana simboličnog naziva „Osmijeh”. Za sebe kaže kako je, prije svega, majka i supruga, ali i to da je njezina empatija dar od samog Boga, te da upravo zato vrijedno radi na poboljšanju životnih uvjeta u svojoj lokalnoj zajednici.
„Još kao mala djevojčica voljela sam se igrati sama, te bih tako maštajući odlazila u neke druge zemlje pogođene ratnim vihorom i spašavala ranjenike. Tada nisam znala da je to volontiranje, mislila sam za sebe da sam heroina iz knjiga koje sam čitala”, kaže nam Sandra.
Njezine društvene mreže prepune su fotografija s različitih humanitarnih akcija koje je organizirala tijekom dugogodišnjeg rada u nevladinom sektoru. Sandrina dobra volja i spretna organizacija uz neizmjernu podršku njezinog supruga, odvele su je na više krajeva Bosne i Hercegovine, ali paketi pomoći prikupljeni pod Sandrinom organizacijom stizali su i u druge države kao što su Albanija, Hrvatska i Srbija. Od svih akcija, kaže, kako ne bi mogla izdvojiti samo jednu, jer je svaka od njih posebna na svoj način. Sve ove godine niti jedan apel na kojem je Sandra radila nije ostao nezapažen, a svaka njezina akcija, organizirana uz pomoć dobrih sugrađana, urodila je velikim plodom.
S članovima svoje obitelji, volonterima i istomišljenicima, Sandra je posjetila kampove za ljude u pokretu u Beogradu, nakon potresa Albaniju i Hrvatsku, te mnoge udruge i mjesta u Bosni i Hercegovini kao što je „Majčino selo” i „Udruga za zlostavljane žene i djecu”. Sandra kaže kako se tijekom svake humanitarne akcije upoznaju posebni ljudi i dogode se posebne stvari. Također, njezina velika strast su i putovanja, pa je za vrijeme pandemije, onda kada su granice bile zatvorene, putovala po cijeloj Bosni i Hercegovini.
Kućna biblioteka
Sandra i njezina obitelj veliki su ljubitelji pisanog štiva. Dugi niz godina, prije razornih poplava koje su zadesile Bosnu i Hercegovinu, posjedovali su kućnu biblioteku sa više od tri stotine različitih knjiga. Nažalost, 2014. godine, onda kada je voda ušla u njihov dom, mnoge knjige kao i stari obiteljski albumi potpuno su uništeni.
„Ja jako volim čitati, te s godinama svaku knjigu doživljavam drugačije. Nevjerojatno je to kako u različitim životnim fazama primjećujem različite stvari u knjigama koje sam čitala i po nekoliko puta. Knjige za biblioteku sam kupovala na raznim sajmovima, na ulicama većih gradova, od trgovačkih putnika, uz pojedine dnevne novine, ali sam ih i dosta naslijedila od svog djeda”, kaže Sandra, te dodaje kako i pored svakodnevnih obaveza još uvijek uživa u čitanju.
Osmijeh za sve
Volontirajući godinama u neformalnog grupi, Sandra je odlučila osnovati udrugu koja nosi naziv „Osmijeh”.
„Kada svojim djelom izmamite nečiji osmijeh, to je sreća neizreciva. Odatle i dolazi naziv Udruge koju smo osnovali i čija sam sada predsjednica“, govori nam.
Kao formalna grupa „Osmijeh” djeluje relativno kratko, ali godine rada u neformalnoj organizaciji pripremile su Sandru i ostale volontere na sve moguće nedaće i prepreke. Njihovu stalnu postavi čini šest volontera i aktivista, ali ovisno o akcijama priključuju im se i drugi ljudi.
„Dok smo djelovali kao neformalna grupa bilo nam je teško obratiti se institucijama, a često nam je bila potrebna njihova pomoć i podrška. Ipak, iza nas je mnogo akcija i organiziranih događaja. Posljednji veliki događaj na kojoj smo vrijedno radili bio je „Ljetni sajam” kojeg smo organizirali u sklopu dana Općine Domaljevac. Na sajmu je održan koncert duhovne glazbe, te poseban program za djecu do deset godina. To mi je jako drago, jer mi se čini da se na djecu uvijek zaboravi”, kaže Sandra.
Dodaje, kako sada rade na velikom jednogodišnjem projektu u sklopu kojeg će obići sva značajna mjesta u Bosni i Hercegovini. Njihov rad je usko povezan s katoličkom crkvom pa će navedeni projekt uključivati i posjete katoličkim svetištima, a njihova ciljna grupa su mladi od 15 i više godina.
Sandra navodi kako je okolina u kojoj djeluje Udruga „Osmijeh” prepoznala njihov angažman, te da je odaziv u većini slučajeva i više nego dobar. Ipak, na aktivnostima iz područja kulture, smatra Sandra, pomalo kaskaju u odnosu na druge urbane sredine.
„Vjerujem da će se i to promijeniti”, optimistična je ona.
Bez obzira na sve brige i nedaće, Sandra navodi kako joj je njezin suprug najveća podrška u životu, te da bez njega ništa ne bi bilo isto.
„Toliko smo zajedno da se ja čak i ne sjećam života prije njega i još uvijek nam nije dosadno kad smo zajedno. U stvari, mi smo stalno skupa. Za ovih dvadeset i sedam godina ne vjerujem da smo bili više od dvadeset dana razdvojeni. Živimo dan po dan. Nikad nismo planirali nekakvu budućnost. I kad jesmo, to je ostao samo plan. Živimo danas. I uživamo danas”, objašnjava nam.
Zahvaljujući dobrom potpornom stupu kojeg ima u svojoj obitelji, svojim primjerima pokazala je drugima da se veliki poduhvati i akcije ne organiziraju samo u velikim, urbanim sredinama, te da se uz složnu grupu i puno dobre volje može raditi na promjenama i boljoj budućnosti. Za napredak bilo koje vrste potreban je red, rad i disciplina, ali i mnogo ljubavi, a Sadra je najbolji dokaz za to.
Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj Sjedinjenih Američkih Država USAID kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD.
