Kada je prije sedam godina naišla na rad Suzan Li, prve biodizajnerice, Maja Halilović iz Tuzle, zainteresovala se za ovu oblast i počela je da uzgaja svoj prvi biomaterijal od bakterija.
Piše: Melani Isović: Fotografije: Privatna arhiva, ustupljene eTrafici
Iza njenog rada stoje godine usavršavanja, strpljenja i istraživanja. Trudi se da razvija svijest društva o važnosti zaštite životne sredine.
„Nema industrije koja ne zagađuje, jer se svaka veže za kapitalizam, eksploataciju resursa i radne snage, uništavanje ekosistema. Ali kad stavimo tekstilnu i modnu industriju pod lupu, specifična je po tome što se veže za naftnu industriju. Sintetika je naš najveći problem, kada govorimo o zagađenju okoliša. Gotovo 70 posto odjeće koja se proizvodi je od sintetičkih vlakana koja nisu zdrava ni za nas, kada ih nosimo, a ni kada ih odbacujemo“, objašnjava Maja Halilović.
Statistika u vezi tekstilnog otpada u Bosni i Hercegovini ne postoji, dok se na globalnom nivou godišnje odbacuje 11 tona odjeće.
„Ovakvo odbacivanje znači promjenu u razmišljanju generacija koje dolaze, odnosno da nove generacije zbog ogromnog obima odjeće koja se sašije na sedmičnom nivou ne mogu da spoznaju vrijednost rada na jednom odjevnom predmetu. Šta je sve potrebno da dobijemo tkaninu, iako zbog sve dostupnijih informacija o ‘fast fashion’ industriji novije generacije postaju sve svjesnije u kojem sistemu žive i žele nešto uraditi povodom toga“, pojašnjava ona.
Prema istraživanju Ekonomske komisije Ujedinjenih nacija (UNECE), oko 85 posto ukupnog proizvedenog tekstila iste godine završi na otpadu. Modna i tekstilna industrija se nalazi visoko među zagađivačima, odmah iza naftnog i gasnog sektora.
„Tekstilna industrija, po današnjim načinima poslovanja, je zaslužna za zagađenje tla, vode i zraka. Nadam da ćemo značajno promijeniti sistem, dobar je početak uključiti pitanje etike unutar ove dvije industrije. Biodizajneri i biodizajnerice već rade na tome, jer moramo pratiti pravilo da ne smijemo povrijediti nijedno biće tokom rada. A nudimo i biomaterijale od micelijuma, bakterija, algi… koji mogu biti nova, zdrava, uzbudljiva alternativa“, ističe Maja Halilović.
Maja ohrabruje sve zainteresovane čitaoce koji žele da se bave biodizajnom da stupe u kontakt sa njom, gdje će vas detaljno uputiti u proceduru biotehnologije.
„Kada radim s bakterijom treba desetak dana da se sav proces privede kraju. Od spravljanja hrane, podešavanja prostornih uslova, uzgoja, obrade sirovog biomaterijala. Kada radim s organskim otpadom, treba mi jedan do sedam dana. Međutim, ja se u većem dijelu bavim istraživanjem, ne toliko proizvodnjom biomaterijala. Cilj je kretati se naprijed, izučavati nove biomaterijale“, napominje ona.
Pored bakterija, proizvodi biomaterijal i od čvrstog otpada, na primjer ljuske od jaja, oraha, kestena. Pozninici joj poklanjaju svoj kućni otpad i tako joj olakšavaju posao.
„Kada dobijem ovaj otpad, jedan od zamornih koraka jeste čišćenje od jestive materije, da se ne bi bakterije zadržale i razvila buđ kasnije na biomaterijalu. Prokuhavam, sušim organski otpad i meljem u komade ili prah. Najbitniji korak za biodizajnera/icu jeste izumiti biovezivo, spojiti organski otpad, i dobiti upotrebljivi biomaterijal, naći njegovu najbolju primjenu“, objašnjava Maja.
Brza razgradnja koja hrani zemlju
Kako ističe, karakteristike ovakvog materijala su otpornost na vodu i temperaturu do određenog stepena, kao i neotpornost na vlagu. Glavna osobina biomaterijala je brza razgradnja koja hrani zemlju.
„Kada spojimo otpad i biovezivo treba da sačekamo da se biomaterijal osuši na zraku, do sedam dana, u zavisnosti od debljine. Nakon sušenja možemo materijal upotrijebiti za predmete koji će poštovati njegove karakteristike“, naglašava Halilović.
Kada govorimo o reakcijama okoline na ovakve materijale, Maja nam govori da su ljudi uglavnom šokirani kad čuju čime se bavi, jer je ta sfera relativno nova i drugačija u našem društvu.
„Sve u svemu, ljudi me podržavaju, žele da prošire priču dalje, zapošljavaju me. Zato što im je interesantno što radim s bakterijama i organskim otpadom. Nije da nema onih kojima je degutantna misao da pred sobom vide biomaterijal od bakterije koji može da ih podsjeća na ljudsku kožu… I da osjete mirise koje inače nisu ranije“, napominje.
Primarni zadatak koji je sebi postavila ove godine jeste da široj publici predstavi predmete od biomaterijala i da počne sa njihovom prodajom.
„I dalje se bavim obrazovanjem našeg građanstva, prostoru bivše Jugoslavije, predajem u školama i institutima o biodizajnu, klimatskim promjenama, štetnosti plastike i slično. U toku je saradnja s organizacijama koje žele da preuzmu model mog rada i primjene ga u svom poslovanju. Biće ovo zaposlena, biodizajn 2023. godina“, za kraj zaključuje Maja Halilović.
