Prije 21 godinu akademski slikar i pedagog Jovo Lalić, u Zvorniku je pokrenuo slikarsku radionicu „Paleta“ sa ciljem afirmacije likovnog stvaralaštva, kao i stvaranja prostora gdje će mladi moći da razvijaju svoj umjetnički potencijal. Dobitnik je mnogih prestižnih nagrada, među kojima su zlatna plaketa „Stanko Nikolić“ za rad u oblasti kulture, nagrada za najbolji portret na manifestaciji „Hiljadu portreta“ za izložbu organizovanu od strane Ministarstva prosvjete i kulture, a 2003. godine, u izdanju SrboArt Beograd, u leksikonu znamenite ličnosti Republike Srpske, našlo se i njegovo ime. Takođe je odlikovan zlatnikom cara Konstantina, prestižnom nagradom grada Niša, na koju je posebno ponosan. Predstavlja temelj i ključnu figuru radionice čije je otvaranje veliki pomak i prekretnica u kulturnoj sceni Zvornika. Svoje dugogodišnje iskustvo u slikarstvu usmjerio je ka edukaciji mladih talenata te im omogućio sticanje priznanja, kroz niz izložbi i kolonija.
Teskt i fotografije: Ivana Subotić
Nastavnik Jovo Lalić, umjetnik i vizionar, dovoljno odvažan da bude autentičan, spontan i nonšalantan, omiljen među djecom, živi kroz umjetnost, ona ga pokreće, a on je prati. Kako navodi, međusobno se guraju.
„Ako uzmeš 21 godinu i moj dio rada, individualnog i privatnog, ja sam negdje više od polovine, 70 odsto sam u umjetnosti. Ostali je dio s porodicom, ljudima i tako. Meni je slikarstvo prvo bilo ljubav, pa ljubav i egzistencija, sad mi je slikarstvo molitva. Vjeruj da mi je slikarstvo kao molitva“, rekao je Lalić.
Njegova strast prema slikarstvu nije prošla nezapaženo ni od strane građana Zvornika jer je svojim požrtvovanim radom i posvećenošću kroz promociju umjetnosti i kulture podigao interesovanje šire publike za slikarstvo, prvenstveno mladih ljudi. Jovo Lalić, nije čekao promjene, nego ih je donio.
„Da sam čekao razumijevanje sredine, klima uređaje i sve uslove, vjerovatno ne bih danas radio ovdje. Nisam ja o tome uopšte razmišljao. Uzeo sam novaca što sam imao, sve uložio u radionicu i krenuo. Znači, ja sam krenuo bez ijedne najave, ni na radiju, ni na televiziji. Bez ičega, bez napisanog plakata, kao kutija cigara“, kaže Jovo za svoje početke.
O svom pozivu govori sa velikim entuzijazmom, a „Paleta“ je danas važan kulturni centar i jedan od glavnih simbola grada. Predstavlja nezaobilaznu stanicu svih umjetnika koji posjete Zvornik, među kojima su bili i Pero Zubac, Duško Trifunović, Emir Kusturica, Raša Popov i mnogi drugi.
Članovi „Palete“ učestvovali su na brojnim kolonijama, kako samostalnim tako i kolektivnim izložbama. „Paleta“ je iznjedrila mnoge talente te se Zvornik može pohvaliti bogatim umjetničkim opusom, a sve zahvaljujući Jovi Laliću, koji je svoju strast, znanje i ljubav prema slikarstvu nesebično dijelio sa drugima. O Jovinom uspješnom vođenju radionice govori i činjenica da su mnogi nekadašnji članovi „Palete“ danas uspješni akademski slikari, arhitekte i dizajneri.
U radu radionice pomažu mu dva asistenta, Aleksa Matić i Nikola Lazić, za koje Lalić kaže da su njegova lijeva i desna ruka. „Paleta“ trenutno okuplja 30 članova različitih generacija.
„Radi se o dobrim mladim ljudima, izuzetno dobrim. To je linija koju treba posebno podvući. Svi učenici koje vidiš ovdje su krenuli negdje od drugog, trećeg razreda i niko ne odlazi dok ne završi srednju školu. Uspjesi, njihovi su… Vidi nešto, od strane istoričara umjetnosti, od strane mojih kolega, kojih nije malo, ova djeca su okarakterisana kao izvanredne zanatlije. E sad šta će biti… Zanatlije u smislu, recimo, izvedbe tehnike akrilika“, kaže Jovo za svoje učenike.
„Paleta“ je od osnivanja smještena pored Biblioteke i Muzejske zbirke, u zgradi „Kasine“, austrougarske građevine, koja je građena u stilu secesije i predstavlja kako istorijski tako i arhitektonski dragulj Zvornika. Gradska uprava je nudila „Paleti“ veći prostor za korištenje, što je Lalić uz veliku zahvalnost odbio, jer smatra da je njeno srce baš tu, u maloj prostoriji „Kasine“, gdje je počela ova priča.
„Ja odavdje neću, ovo je mjesto za mene. Zašto? Prvo zato što je zgrada ambijentalna. Drugo, ja nisam čovjek koji radi u izlogu, ne želim da me neko gleda. I njima (učenicima) je prijatnije, a i meni. Jednostavno smo ovdje kao u Dubrovniku. Ova je zgrada za takve stvari. Zamisli da radiš, da slikaš negdje, na trećem spratu, u lego kocki sa nekim spuštenim plafonima… Pa ja to ne bih mogao podnijeti. Danas kad se svi tetoviraju, ja bih se najradije izpatinirao. Jer to ide sa mnom,“ rekao je Jovo.
Osim rada u „Paleti“, Jovo je i nastavnik u osnovnoj školi u Zvorniku, jedan od omiljenih među đacima, a za njihovu dobru međusobnu komunikaciju i razumjevanje, po Jovinom mišljenju, najzaslužniji je njegov duh i njega djeteta u sebi.
„Ja sam veliki dječak u koži odraslog čovjeka. To mislim i ostati. Nema tu dileme. Dijete je veliki list papira i kad se svi potpišu, od majke koja te rodila, oca, učiteljice, profesora, ako dijete nije u redu, nek’ se svi vrate na taj list papira, neko je pogriješio. Što se tiče pedagoškog rada, ovo što ja radim ovdje i što radim u školi, to su dva svijeta. Taj pedagoški rad iz škole ja ne primjenjujem ovdje, to je čista moja harizma koju mi je Bog dao i znanje kojim ja raspolažem. Nema to veze ni sa jednom pedagoškom literaturom“,objasnio je Lalić.
Iako živimo u vremenu tehnološke revolucije, gdje je interesovanje mladih mahom usmjereno ka proizvodima savremenog društva, dok umjetničke slike nerijetko predstavljaju puki statusni simbol novokomponovane elite, Jovo Lalić smatra i svojim primjerom pokazuje da je umjetnost ipak uvijek bila i ostaće neprevaziđena, cjenjena i uzvišena.
„Umjetnost je uvijek bila na margini, i dole i gore, ali je ona sama po sebi uvijek uzvišena. Da li je ljudi voljeli ili ne, uvijek je ustuk pred umjetnošću. Na stadionu su se ljudi tukli, na izborima su se tukli, nema gdje se ljudi nisu tukli, ali se u galeriji nikad niko nije potukao! Niko nikad nije došao u galeriju da nekog ubije. U galeriji se šapuće. A nigdje ne piše: Zabranjeno galamiti! Nema vandala u galeriji. Slika sama po sebi ima energiju i sav taj trud i rad koji se uokolo vrti, tu je suština umjetnosti, i uz svu priču o novim tehnologijama, ona će uvijek ostati uzvišena. Uvijek“, zaključio je Jovo.
Njegova radionica odiše posebnim arhaičnim duhom, to je mjesto dobre energije, gdje nema mjesta za kič, lošu muziku, politiku i jeftine razgovore. Jovo učenicima daje znanje, dok oni njemu daju energiju te se tako međusobno nadopunjuju. Kaže da je „Paletu“ uvijek vidio kao dio šire zajednice, nju čine svi njeni članovi, sadašnji, kao i svi mladi ljudi koji su prošli kroz „Paletu“.
„Osim slikanja, ovdje se dolazi po porciju zdravog razgovora, dobre muzike, slikarstva i za 21 godinu nijedan dan se, bez greške i bez imalo laži i umotavanja, nijedan dan se u ovoj radionici nije ponovio. Nijedna svađa, nijedan kosi pogled. To je nevjerovatno. Sad kada bih se ja pravio da sam ja to sve naštimao… Što govori da radionica ima energiju, funkcioniše na principu malog simfonijskog orkestra, ovdje ništa nije namješteno, ovdje je sve spontano“, kaže nam Lalić.
Učestvovali su na mnogim kolonijama, a od samog osnivanja, 2003. godine, „Paleta“ je sa svojom slikarskom kolonijom učesnik na manfestaciji „Zvorničko ljeto“, oplemenjujući ovaj događaj svojom atmosferom, energijom i duhom, dok ujedno promoviše kulturnu ponudu Zvornika i gradu daje poseban šarm i identitet.
Kistom i bojama članovi „Palete“ su ovjekovječili istoriju Zvornika na uličnim slikama i muralima, gdje su prikazani neki važni istorijski događaji, kao što je promocija prvog automobila 1924. godine, stari zanati i motivi iz filma „Otac na službenom putu“ koji je sniman u Zvorniku. Ističu se po tematskom slikarskom izrazu na 56 metara platna, djela koja su započeta u Zvorniku, a dovršena na nekim drugim mjestima, drugim gradovima, trgovima, mostovima i svim mjestima gdje su izlagana. U narednom periodu će nam predstaviti desetominutni animirani film o prokletoj Jerini, na kome „Paleta“ radi više od dvije godine, a koji će učestvovati na međunarodnom festivalu u Nišu. Na taj način stvaraju kulturno nasljeđe grada i obogaćuju kulturni, a samim tim i turistički sadržaj Zvornika.
„Ono što je jako karakteristično za ovu radioniocu – urađeno je 56 metara ulične slike, znači to je po pet-deset metara platna, tematske cjeline, gdje je obrađeno 50 godina Bitlsa, priče o Romima, priče o natalitetu, vodi kao izvoru života. Obilježili smo 600 godina Zvornika i projekat u čast velikana Andrića i Kusturice, napravljen je jedan spoj i tako dalje i tako bliže. To su jaki refleksi koji idu iz našeg malog grada“, ispričao nam je.
Jovo Lalić je ostavio veliki trag na Zvornik i na njegove učenike, oplemenjujući slikarstvom mnoga djetinjstva. Kaže da je imao ponude za rad u inostranstvu, ali da nikada nije otišao samo zbog „Palete“.
„Iskreno rečeno nisam otišao upravo zbog ove radionice. Želim da je dovedem do kraja, a gdje joj je kraj, to sam bog zna“, zaključio je Jovo.
Finansira Evropska unija.
Ovaj članak je produciran uz finansijsku podršku Evropske unije. Sadržaj je isključivo odgovornost portala eTrafike.net i ne odražava nužno stavove Evropske unije.