Kako književnost učiniti vidljivom, u društvu koje gubi smisao za dubinu pisanih redova ujedno sa pažnjom za pisanu riječ? Odgovor se može dobiti od ljudi koji stoje iza „Književnog kornera”, događaja čija je namjena promovisati autore, njihov put, inspiraciju i poglede koji im pomažu u pisanju njihovih djela. Otvoreni razgovor sa fokusom na autore, koji nema unaprijed postavljene limite u odabiru tema, glavna je razlika „Književnog kornera” i klasičnih promocija knjiga.
Piše: Rijad Cerić; Foto: Elvis Ljajić
Književnost sama po sebi se nekako prirodno širi i na druga područja čovjekovih pitanja i zanimanja. U tom procesu, razgovor ljubitelja književnosti može lako prijeći sa fabule i pojedinosti same knjige do filozofskih, geopolitičkih i drugih tema. Tako se otprilike može najbolje opisati „Književni korner”, mjesto gdje se razmijenjuje mišljenje a ujedno i uči kroz formu književnosti.
„Književni korner smo osnovali Goran Vrhunc i ja prije otprilike dvije i pol godine. Krenuli smo tako što smo organizovali jedno druženje za svjetski dan poezije 23. marta. Kako znamo da se mnogo ljudi iz književnih voda obraduju kada ih se neko sjeti, odlučili smo da probamo da organizujemo nešto gdje bi se pisci okupljali i na tim druženjima smo uvijek planirali da predstavimo jednog autora ili autoricu”, govori nam Elvis Ljaljić, jedan od organizatora „Književnog kornera”.
Elvis i Goran čine stubove „Književnog kornera”. Obojica imaju veoma jaku poveznicu sa pisanom riječju, što je svoj vrhunac dobilo u stvaranju književnog događaja. Elvis je trenutno na doktorskom studiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, gdje se bavi istraživanjem kolektiva kao lika u bosanskohercegovačkoj drami, a Goran je jedan od glavnih urednika regionalnih zbornika poezije i proze „Bundolo offline”. Goran je dobitnik Pohvalnice 2021. godine, koje u Hrvatskoj dodjeljuje Hrvatsko književno društvo, za knjigu „Ranjeni golub iznad sarajevskih bara”. Tu su i prva nagrada Sedmog međunarodnog festivala za decu, srednjoškolsku, studentsku omladinu do 30 godina „Duško Trifunović” u Novom Sadu, kao i prva nagrada Četvrtog međunarodnog festivala poezije i kratke priče „Janoš Siveri”. Elvis je osvojio treću nagradu na sedmom West Hercegovina Fest za kratku priču „Jagode”, te Preporodovu nagradu „Alija Isaković” za najbolji dramski tekst.
U samim počecima bilo im je nemoguće predvidjeti reakcije ljudi na ovaj događaj. Ipak, vremenom se ispostavilo da postoji potreba za ovakvom vrstom okupljanja, što je bio dovoljan razlog za nastavak rada. Kroz učlanjenje u kulturno-umjetničko društvo „Željezničar” uspjeli su riješiti problem prostora, jedan od glavnih izazova organizacije. Tada počinju sa događajima na sedmičnoj razini, što im je oduzimalo mnogo energije. Danas rade tako što imaju spisak gostiju za narednih šest mjeseci, što im ostavlja više vremena za pripremu.
Biranje gostiju na „Književnom korneru” je poseban dio organizacije događaja. To su ljudi koji su im zanimljivi, kao ličnost ili autori književnih djela. Problem predstavlja to što mogu pozivati samo lokalne autore jer nemaju budžet kojim bi pokrili troškove dolaska književnika iz drugih sredina ili država. Sama činjenica da se „Književni korner” zasniva isključivo na volonterskom radu je ono što ga dodatno obogaćuje.
Kako nam Elvis pojašnjava, jedno vrijeme su sarađivali sa PEN centrom, organizacijom koja zauzima bitno mjesto u bh. kulturi.
„Oni su davali honorar gostima, jer je PEN i prije imao projekt u kojem se razgovaralo s autorima, mi smo nekako u tom periodu pokušali to da objedinimo. To su jedini plaćeni honorari za naše goste. Mi nemamo honorara za ovo što radimo i sve je to dobro dok ne moramo plaćati prostor. Sad imamo dogovor s Centrom za kulturu mladih u Jelićevoj. Dva puta mjesečno, u terminu koji je obično od 18 sati, oni nam ustupe prostor, tj. svoju galeriju”, objašnjava Elvis.
Događaje poput „Književnog kornera” je danas nemoguće zamisliti bez prisustva na društvenim mrežama i internetu generalno. Elvis nam tvrdi da, unatoč negativnih utjecaja koje su sa sobom donijele društvene mreže, ipak postoji i druga strana.
„Neke od gostiju sam otkrio čitajući ih na Facebooku, posebno pjesnike i to je sa te strane super. Sa druge strane, mislim da je to i razlog zbog čega manje ljudi dolazi na ovakve događaje, jer se ljudi oglase na društvenoj mreži, dobiju neki ‘feedback’ i bude im to dovoljno. Čini mi se da je internet, govoreći sada kratko o društvenim mrežama, doveo do toga da ljudi nemaju dovoljno koncentracije da se fokusiraju na duge forme. Zato su pjesme i kratke priče možda popularnije sada nego ikada prije”, govori Elvis Ljaljić.
Naš sugovornik je od samih početaka „Književnog kornera” bio primoran da balansira između uloge urednika, književnog kritičara, pa sve do pisca i organizatora. Kako nam pojašnjava, rezultat svega toga je nedostatak vremena. Ipak, od svega što su do sada radili vezano za „Književni korner”, ističe da bi mijenjao samo tempo koji su imali u počecima organizovanja događaja.
„Pokušavali smo s vremenom naći termin koji više odgovara ljudima, računajući da ako ga stavimo u osam, ljudi će otići kući, malo se odmoriti i onda se vratiti. To se ne događa. Ljudi kada idu kući, jako se teško natjeraju da izađu ponovo. Pa smo probali i u pet, računajući da će ljudi izaći na kafu negdje, pa navratiti. Ali ništa se nije promijenilo. Osim kad je Ramazan, zbog iftara, termini uopšte ne igraju ulogu. Uglavnom nam dođe otprilike između 10 i 15 ljudi. Nekad smo imali par događaja gdje je bilo baš puno ljudi, imali smo jedan gdje nije došao niko, ali smo i njega održali”, govori Elvis Ljaljić.
Zbog činjenice da kultura na našim prostorima nije primarna, medijska popraćenost ovih događaja je selektivna. Mediji u Bosni i Hercegovini i na prostoru bivše Jugoslavije više pridaju pažnje drugim, a manje umjetničkim sadržajima. Ipak, najveći uspjeh „Književnog kornera” je taj što on još uvijek traje.
„Entuzijazam je glavni pokretač ovog događaja i svi mi smo se složili da ćemo prestati sa ovim kada zadovoljstvo preraste u ‘srklet’. U ovom trenutku intenzivno razmišljamo da promijenimo formu, ali sve to je još uvijek na nivou razrade”, govori nam za kraj Elvis Ljaljić.
Pogriješili bismo ako bismo ovaj događaj mjerili brojem posjetitelja, a ne stepenom posvećenosti pisanoj riječi. Iako je često slika našeg društva predstavljena na drugačiji način, „Književni korner” nam govori da postoji potreba i publika koja žudi za smislenim sadržajem. Ova priča sama po sebi nije samo još jedan u nizu događaja, već odraz želje za stvaranjem žarišta razmjene ideja.