Želeći da na osnovu vlastitih iskustava pomogne i drugim osobama sa invaliditetom da ugodnije putuju, Edwin Mehinagić iz Sarajeva, pokrenuo je Instagram nalog pod nazivom „Disabled friendly travel”, što možemo da prevedemo kao Putovanje prilagođeno osobama sa invaliditetom.
Piše: Rijad Cerić; Foto: Privatna arhiva, ustupljeno eTrafici
Posjetio je 30 zemalja na četiri kontinenta, a društvene mreže koristi da bi stvorio malu, ali globalnu zajednicu putnika sa invaliditetom.
„Posjećujem destinacije, hotele, atrakcije i idem na fakultativne izlete na određenim lokacijama, te gledam na njih iz vizure osobe sa invaliditetom i objašnjavam pristupačnost. Iz prve ruke, na terenu, prikupljam i publikujem informacije koje su važne za osobu sa invaliditetom, koja se kreće teže ili u kolicima. Kada posjetim neku lokaciju i kada ocjenjujem njenu pristupačnost, ne obraćam pažnju na detalje kakve boje nebo, kakva je plaža, kakvo je more ili slično, to će pročitati kod drugih”, pojašnjava Edwin.
Tako u jednoj od objava prenosi svoje utiske iz San Marina. Detaljno opisujući situaciju na terenu, potencijalne putnike sa invaliditetom upozorava da je čitava historijska jezgra izgrađena na vrhu brda i padinama sa serpentinama. Kako opisuje, ulice su uske i pod nagibom, sa brojnim stepenicama i uskim prolazima, zbog čega putnici koji imaju problem sa stepenicama i hodanjem uz brdo treba da obrate pažnju.
„U gradu postoji žičara koja vozi na vrh do tvrđave i prilagođena je osobama u invalidskim kolicima, na polaznoj stanici su četiri mjesta za invalidska auta. Stari grad ima 24 parking mjesta za osobe sa invaliditetom. U gradu je instalirano i nekoliko liftova koji prevoze posjetioce i stanovnike na različite nivoe starog grada. Liftovi su također prilagođeni osoba sa invaliditetom. Na svakoj stanici lifta su toaleti i toaleti za osobe u invalidskim kolicima, što je pohvalno. Posjetioci koji se kreću u invalidskim kolicima moraju imati pratnju da im pomogne. Posjetioci na štakama mogu slobodno da se kreću. Budući da je riječ o srednjovjekovnom gradu, pojedini dijelovi zida i kula neće moći biti dostupni u invalidskim kolicima, ali većina starog grada je dostupna. Ukoliko dolazite autobusom ili autom postoje parkinzi na različitim nivoima grada odmah uz liftove tako da nije problem. Osobe sa invaliditetom koje nemaju velikih problema u kretanju, moći će u potpunosti da posjete stari grad i tvrđavu. Republika San Marino je odlično prilagođena za putnike sa invaliditetom. Ulaznice u Palatu i dvoranu Vijeća i muzeje su besplatne za osobe sa invaliditetom i pratnju. Korištenje žičare i liftova je maksimalno prilagođeno, dostupno i besplatno za osobe sa invaliditetom. Putnici sa invaliditetom mogu bez brige da krenu na put i pozivamo sve da posjete San Marino. Uživajte!”, stoji u jednoj od objava.
Njegovi sadržaji su trenutno dostupni na Instagram, Tik Tok i Fejsbuk stranici, što značajno olakšava dijeljenje informacija sa publikom.
„Na ovaj oblik influensiga sam se odlučio jer mi omogućava da pristupim ciljanoj publici širom svijeta, ne samo u Bosni i Hercegovini. Objave su većinom na engleskom jeziku i imam pozitivne reakcije pratilaca od Ujedinjenog Kraljevstva do Perua”, govori Edwin.
Ipak, kako to obično i biva, okolina je i u ovom slučaju bila skeptična. Ne samo po pitanju njegove ideje, već generalno u vezi kretanja osoba sa invaliditetom.
„U našoj okolini je uvriježeno mišljenje da osobe sa invaliditetom treba da ostanu u kući, da ne treba da budu aktivni članovi zajednice. Zbog toga razbijam predrasude i pokazujem da osobe sa invaliditetom takođe imaju i pravo i potrebu da se druže, da putuju i budu prihvaćene”, ističe on.
Duga je lista zabluda i predrasuda koje se razbijaju samim postojanjem njegovog profila. Kada bismo imali pristupačnije javne površine za osobe sa invaliditetom, sigurno bi se povećala i njihova vidljivost, što bi dodatno utjecalo na promjenu mišljenja o njima samima.
Kako Edwin tvrdi, urađen je određeni pomak po ovom pitanju u nekim od bh. gradova.
„Učinjen je veliki napredak u uklanjanju arhitektonskih barijera. Pogotovo sam zadovoljan novim javnim prevozom u Sarajevu, novi tramvaji su potpuno prilagođeni za osobe sa invaliditetom. I zvučnim signalima i pokretnim rampama za osobe u kolicima. Ono na čemu bi trebalo još da se radi je potpuno uklanjanje arhitektonskih barijera i instaliranje javnih toaleta za korisnike kolica, za šta se nadam da će se uključiti i turističke zajednice koje djeluju na terenu”, ističe Edwin.
Od pozitivnih domaćih destinacija izdvaja žičaru na Trebeviću, do koje je moguće doći autom, i vodopad Kravice gdje osobe sa invaliditetom mogu ući u vodu. Kao prostor za unapređenje, Edwin navodi Baščaršiju, jednu od najprometnijih turističkih lokacija u BiH, koja nema nijedan toalet za osobe sa invaliditetom.
„Da bi neka turistička lokacija bila pristupačna osobama sa invaliditetom, potreban je dovoljan broj rampi i liftova, toaleta, panoa ili tabli sa Brajevim pismom, na turističkim lokacijama i stanicama javnog prevoza. Osoblje u hotelima treba da bude obučeno za rad sa osobama sa invaliditetom. Također, ukoliko je moguće da imaju prilagođene sobe u hotelima za osobe sa invaliditetom, ali ne samo za osobe sa otežanim kretanjem, nego i zvučno-svjetlosne signale za slijepe i gluhe osobe”, govori Edwin.
Turistički, hotelski i ugostiteljski radnici su u direktnom kontaktu sa putnicima sa invaliditetom. Zbog toga su njihova podrška i razumijevanje od ključne važnosti kako bi putnici imali ugodnija iskustva. Zbog toga im Edwin nudi svoju pomoć za prilagođavanja prostora ili aktivnosti.