Pčela je nezamjenjiv prirodni oprašivač bez koje bi bio upitan opstanak na hiljade biljnih vrsta. Za sada ne postoje pouzdani dokazi o tome kada su se na Zemlji pojavile pčele, niti od kada ih je čovjek počeo gajiti, no vrijednost njihovih proizvoda ljudi su cijenili od davnina, kada su prepoznali pčelu kao proizvođača vrijednih i zdravih proizvoda. Cijenjenost pčele zadržala se i danas.
Tekst i fotografije: Lejla Ćirić
Šumarstvo predstavlja živu materiju u prirodi gdje gospodare pčele, zaokružujići jedan zavisni sistem gdje priroda bez pčela ne bi mogla da opstane. Proučavajući oba sistema, Nemanja Petković iz Glamoča uvezao je svoje primarno obrazovanje, diplomirani inženjer šumarstva, sa hobijem koji je prerastao u biznis – pčelarstvo.
„Kad sam vidio kod komšija, kod drugara, kako pčele rade i kakav im je organizacijski sistem, ostao sam zadivljen, njihovom ritmu i čovjek bi pozavidio. Svaki put, kad bih se vratio kući i dalje sam osjetio zvuk pčela, opuštalo me to, a ujedno me i održavalo i davalo mi neku snagu”, objašnjava tridesetsedmogodišnji Nemanja, prisjećajući se svojih prvi značajnih susreta sa pčelarstvom.
On je u ovaj svijet prvi put naivno zavirio još u srednjoj školi. Pčelarstvo je tada zamišljao potpuno prirodno, bez održavanja i liječenja pčela, što je tada rezultiralo ugibanjem pčela iz svih pet košnica. Današnji suživot sa pčelama iziskuje da se uključe određeni preparati za njihovu zaštitu od raznih bolesti.
„U razgovoru sa lokalnim pčelarima, shvatio sam da nisam dovoljno edukovan. Na primjer postoji bolest varoa, koja se preparatima, u jesen, kad se povadi med, mora liječiti i pčele ne mogu opstati bez toga. U međuvremenu sam upisao fakultet, a po njegovom završetku vratio sam se u Glamoč i u svijet pčelarstva ušao svjesnije”, objašnjava Nemanja dok sebe opisuje kao nepopravljivog optimistu.
Pauzu od pčelarstva, koristio je kako bi čitao, tražio i istraživao sve vezano za područje njegovog interesovanja, ali jedno je bilo pisanje, a drugo praksa. Novi početak predstavljalo je prvih deset košnica koje su u tom momentu za Nemanju predstavljale potpuno novi i zdravi početak.
„Svi počeci su jako teški. Prvih pet godina stalno sam ulagao bez rezultata. Kad sam stigao do trideset košnica, bile su tri jako loše godine kad su mi svi govorili da odustanem, ali mene je to jednostavno držalo jer sam imao razumijevanje za prirodu i njene potrebe i procese, a prema pčelarstvu sam razvio ljubav i nisam mogao biti sebičan”, prisjeća se.
Tih prvih godina, proizvodnja se zasnivala isključivo na medu i propolisu, sve do saznanja da u Srbiji postoji „Akademija pčelarstva i apiterapije Srbije”, koja svojim polaznicima kasnije dodijeljuje certifikate apiterapeuta i fitoterapeuta.
„Apis znači pčela i terapija liječenje, što doslovno predstavlja liječenje pčelom, odnosno svim onim što pčela nudi i daje iz košnice i prirode. Tokom kursa, u dogovoru sa profesorima, počeo sam da liječim svoje proširene vene ubodima pčela. Za dva i pol mjeseca imao sam 205 uboda, svaki dan po tri puta sam mjerio pritisak, otkucaje srca i temperaturu tijela, što je u konačnici rezultiralo duplim smanjenje proširenih vena”, objašnjava kako je apiterapiju, kao dio holističke medicine, testirao sam na sebi.
Kada se pčelinji ubodi koriste pravilno, oni pomažu ljudskom tijelu i djeluju kao lijek, jer na tijelu postoji 361 akupunkturna tačka, a između njih određeni razmak i tačan broj potrebnih uboda. Cijeli proces se mora obavljati po već određenim pravilima.
„Pored apiterapije, ja sam i certifikovani fitoterapeut. Fitoterapije predstavlja liječenje biljkama, odnosno spoj biljaka zajedno sa medom iz svim onim što pčela nudi iz košnice. Nakon tog kursa, za jednu godinu sam stigao do petnaest proizvoda, a istraživajući dodatno i kroz edukacije, seminare i predavanja trenutno u ponudi imam trideset proizvoda”, ističe ponosno.
Proizvodi su koncipirani tako da u ponudi imaju po nekoliko artikala za svako godišnje doba, ali i tokom cijele godine. Labela, sirupi protiv kašlja, propolis kapi i sprej i čajevi su proizvodi koji su traženiji u hladnijim periodima. Domaći med, prirodni namaz, pergamed, kreme, rakije i sjeme koprive u medu, su traženi tokom cijele godine.
„U kući imam jednu prostoriju gdje pravim dosta tih proizvoda koji zahtijevaju sterlizovane uvijete. Dosta mi znači pomoć moje djevojke koja se pronašla u ovom svemu pa zajedno rastemo. Kada napravimo kremu, ona se isproba na par ljudi da vidimo da li ima efekta. Svi naši proizvodi su zasnovani na bazi potpuno prirodnog meda, iz zdrave sredine i zdravih pčelinjih društava, tako da do sada nismo imali niti jednu lošu recenziju”, govori on za eTrafiku.
Ovaj zaljubljenik u prirodu i pčelarstvo sada ima već registrovani obrt „Pčelarstvo Petković” sa preko stotinu košnica i trideset proizvoda koji su raspoređeni u online katalogu.
„Uskoro ćemo odraditi labaratorijsku analizu svih trideset porizvoda, radi sebe, ali i radi naših kupaca. Već smo odradili web stranicu, kupili bar kodove i QR kodove, imamo katalošku ponudu i vlastiti logo, te smo stupili u kontakt sa određenim lancima trgovina koji žele da otkupe neke od proizvoda”, govori Nemanja ponosno i sa dozom opreza, jer u tom slučaju isporuke moraju biti obavljene u dogovorenom roku i traženoj količini.
Dok proizvodi ne pronađu svoj put do trgovačkih polica, Nemanja i njegova djevojka putuju širom države, ali i regiona, kako bi učestvovali na brojnim sajmovima na kojima sada već tradicionalno imaju i stalne mušterije.
„Iako je Glamoč mala opština, jako je prepoznatljiva i dosta ljudi iz znatiželje svrati do štanda kad vide natpis Glamoč. Dosta njih ima neke veze ili poznaje nekoga, pa se vrlo često sklope i lijepa poznanstva. Mi posvetimo puno pažnje uređenju štanda jer vizualno privučemo većinu posjetitelja sajma”, opisuje on.
Često se sa sajma kući vraćaju sa medaljom za najuređeniji štand, a ono što je važnije, osim vizualno dobrog utiska, jeste kvalitet proizvoda. Prošle godine u Tuzli, Nemanja je osvojio pet zlatnih medalja: za livadski med, vrijeskov med, sirup protiv kašlja, pergu med i propolis kremu.
„Posvećenost ovom poslu i stalno obrazovanje donose izuzetne rezultate. Jedini iz Glamoča, dolazim sa tolikim brojem proizvoda, imam cijelu paletu i napravili smo gotovo brend. Ono što meni najviše znači u svemu jeste kada mi dođe čovjek da dokupi zalihe, recimo sirupa protiv kašlja, jer mu je pomoglo. Onda tek vidim da se trud i rad isplatio”, ističe.
Nemanja u kvalitetu svojih proizvoda ne sumnja jer je pčelinjak smjestio dovoljno daleko od plodnih polja i parcela na kojima se uzgajaju različite poljoprivredne kulture. Tako hemijske supstance, koje koriste proizvođači, ne mogu da utiču na kvalitetu meda i svih drugih proizvoda koje „Pčelarstvo Petković” nudi.
„Glamoč je generalno zdrava sredina, gdje dominiraju priroda, ljekovite bilje, drveće i nisko rastinje. Livade nestvarno bogate medonosnim biljkama i šume svuda okolo, koje se nalaze na preko hiljadu metara nadmorske visine, izuzetno su područje za proizvodnju meda vrshunskog kvaliteta”, objašnjava sada već iskusni pčelar.
Nemanja i njegova djevojka beru i sakupljaju oko trideset biljaka, između 1.000 i 1.500 metara nadmorske visine, od kojih prave tinkture za meleme i kreme. Proces sazrijevanja traje od dva do šest mjeseci i tek onda se sve spaja u kreme kao gotove proizvode.
„Seleći sam pčelar, na bagrem pčele vozim u Doboj kako bi imao bagremov med, a onda se vraćam u Glamoč na livadu i vrijesak. Kupci treba da kupuju med od svojih lokalnih pčelara. Ne mislim lično na sebe nego generalno, da se kupuje i cijeni domaći med, a ne uvozni čiji sastav i ne znamo”, dodaje Nemanja vrlo značajno.
U bivšoj Jugoslaviji, Rorsko polje kao dio, poznatijeg, Glamočkog, bilo je označeno kao ‘medeno polje’, jer je bilo jedno od medonosnijih polja u to vrijeme. Sudeći po ovoj priči to je i ostalo.
