Za prepoznavannje talentiranih ljudi bitno je da imate namjeru da pronađete talenat u njima. Tako možete bez greške da ih prepoznate u gomili. Drugačiji su, to je njihova prva osobina. Jedna od takvih je i Sara Velaga Drek, a knjiga „Naši ljudi” je prvijenac u njenom književnom stvaralaštvu.
Piše: Rijad Cerić
Odlasci iz rodne zemlje i selidbe u inostrastvo nisu rezervisani samo na mlade ljude, postepeno smo gledali odlaske cijelih porodica, čak i onih sa rješenim egzistencijalnim pitanjima. Nebrojeno puta smo u medijima gledali, čitali i slušali o brojkama i statistikama. Masovni odlasci ljudi su priča koja zaslužuje da joj se ne pristupi isključivo kroz hladne podatke.
Kako ističe Sara Velaga Drek iz Jajca, dugo je željela da napiše knjigu, a taj proces je ubrzao suprug koji joj je poklonio pisaću mašinu, sa papirom na kojem je pisalo „Kako će se knjiga zvati?”
„Dugo nisam imala odgovor na to pitanje, a onda se mojim dolaskom u Njemačku dosta toga u meni otvorilo i odgovorilo, iako ga nisam tražila”, prisjeća se ona.
Knjiga „Naši ljudi” je zbirka priča o ljudima koji su migrirali u inostranstvo. Većina njih nije uspjela da u svojoj zemlji ostvari ono što su željeli, pa su gradili dom ispočetka.
Sara je ovoj temi iz pristupila iz uloge nekoga ko je u nju uključen. Umjesto pukog nabrajanja ekonomskih razloga, autorka se fokusirala na lična iskustva i dublje pokretače koji stoje iza migracija. Tako se u priči „Samo da Lazaru bude dobro”, jedna majka bori za zdravlje svog sina, a u drugoj se Travničanka zbog ljubavi seli u daleki Japan. U knjizi se pojavljuju i priče ljudi koji nisu uspjeli da se pronađu u drugim zemljama, pa su ostali stranci u tuđoj državi.
Kako ističe, ona i njeni sagovornici našli su zajedničku poveznicu u spakovanom koferu, tuzi i potrazi za novim domom. U tom procesu se i sam identitet doživljava drugačije.
„Sve zavisi i od toga šta je kome esencija identiteta. Svi ljudi iz knjige zadržali su emocije i sentiment koji su imali. Preživjela je borba za egzistenciju, dječije zdravlje, bolji život, platu. Ipak, neki su sebe i naš kulturni identitet uspjeli donijeti čak i do Japana. U trenucima borbe za egzistenciju, bilo im je manje važno to da zadrže identitet, a više dostojanstvo”, ističe Sara.
Primjer koji to možda najbolje oslikava jeste put profesorice koja dobija posao čistačice. Profesionalni odnos prema novim obavezama je ono što je zadržala i u poslu koji nikada ranije nije radila.
Pored samih priča, autentičnost knjige dolazi od ljudi koji su radili na njoj.
„Moja lektorica je prva podržala ideju radeći potpuno besplatno, vjerujući u viši cilj ove priče. Dizajnerica korica i sajta je na temelju moje ideje dala i više nego pristupačnu cijenu, kao i momci koji su radili na sajtu. Sam proces izdavanja je bio kompleksan, dok nisam odlučila da idem u potpuno samostalno izdavaštvo i da stojim iza svog projekta u tom pogledu sama. Uveliko su mi pomogli naši ljudi poput glumca Enisa Bešlagića, ali i brenda ‘Rahatlook’ koji je podržao i sajt i štampu knjige. Suština procesa je da je uvijek lakši kad imaš ljude, a ja sam imala sreću da u ovom procesu imam najbolje”, zaključuje Sara.
Prva promocija knjige „Naši ljudi” je zakazana u Jajcu, 24. marta u Domu kulture. Nakon toga, slijedi promocija u Travniku, 25. marta u Rodnoj kući Ive Andrića, a dan kasnije Sara će predstaviti svoju knjigu i u Banjaluci u Kući Milanovića. Iako za sada nisu potvrđeni datumi, u planu su i promocije van Bosne i Hercegovine.
„Da bi jedna osoba sanjala, potrebno je da druga drži oči širom otvorenima. Tako da, hvala mužu što je bio budan. I hvala svima koji će širom otvorenih očiju i srca čitati. Samo je emocija univerzalna, sve ostalo su ljudski pokušaji prevođenja”, kaže Sara za kraj našeg razgovora.
