Kostarika se najbolje može opisati kao rajski vrt prepun šarene poezije. Kristofor Kolumbo je bio prvi Evropljanin koji je 1502. godine kročio na tlo Kostarike – na „bogatu obalu“, kako ju je upravo on sam prozvao. Međutim, nije bio potpuno u pravu; nije samo njena obala bogata – cijelu zemlju obilježava raskošna ljepota.
Do aprila vlada idealna klima za opuštanje na obalama Tihog okeana. Jedinstven dio zemlje je obala koja pripada nacionalnom parku Manuel Antonio. Njegove dvije uvale Espadila Sur (Espadilla Sur) i Manuel Antonio podijeljene su samo stijenama Punta Catedral i podjednako zadivljuju ljepotom kao i Playa Espadilla. Ako krenete na sjever zemlje, dočekuju vas ljepotice, nanizane kao biseri na ogrlici, na primjer, Tamarindo. Kostarika je više nego ijedna druga zemlja Srednje i Južne Amerike sigurna za putovanje. Stanovništvo koje se španskim jezikom služi kao službenim ukinulo je čak i vojsku.
To važi i za glavni grad – San Hoze (San Jose), u kojem se nalazi najljepša građevina u zemlji, renesansno pozorište Teatro Nacional. Kafa je u ovoj zemlji nacionalni napitak. Ako svratite do Esquina del Cafe, ovaj omiljeni napitak će na vaš sto stići pravo s plantaže kafe, neprerađen i bez raznih dodataka. Pored kafe uzgajaju se banane, kakaovac, šećerna trska, uljana palma. A ako želite da probate raznovrsnu kuhinju ove zemlje bogatu ribom i plodovima mora, najbolje bi bilo da se za restorane raspitate među lokalnim stanovništvom. Stanovnici Kostarike su 87 odsto Kreoli. Oni se uglavnom bave stočarstvom, preradom svile, ribarstvom, šumarstvom i, naravno, turizmom. U zemlji ima i nalazišta zlata, srebra i hematita.