Ašov eksperiment jedna je od čuvenih potvrda činjenice da je teško odoljeti pritisku grupe. Serije eksperimenata koje su sprovođene pedesetih godina prošlog vijeka sastojale su se od postavljanja jednog ispitanika u sobu punu saradnika istraživača (tačnije, onih koji su unaprijed znali šta treba da rade).
Istraživač je najprije cijeloj grupi pokazao sliku koja se sastojala od tri numerisane linije različite dužine, a zatim drugu sliku na kojoj je referentna linija. Zadatak svih pristunih bio je da kažu koja od tri linije je iste dužine kao referentna linija. Saradnici istraživača (upoznati sa cijelom situacijom) su namjerno birali netačne odgovore kako bi se ispitalo da li će “naivni” ispitanik odgovoriti iskreno (odnosno onako kako on misli da treba) ili će se složiti sa netačnim grupnim odgovorom.
Rezultati su pokazali da su ljudi skloni konformiranju (nekritičkom prihvatanju mišljenja većine) u grupnim situacijama čak i kada je situacija toliko “čista” da se svodi na tako jednostavan perceptivni zadatak kao što je mjerenje linija. U serijama je metodologija eksperimenta varirala, a ispitivanja ovakve vrste vrše se i danas.