Dok vlasti BiH već nekoliko puta glasaju protiv zabrane izvoza trupaca, Kina svojim državljanima daje ogromne podsticaje za uvoz drvnih sortimenata, što su Kinezi iskoristili i sa torbama punim keša dolaze u BiH, otkupljuju trupce po daleko većim cijenama od onih u „Šumama Srpske“ i u kontejnerima ih izvoze u svoju zemlju, otkriva portal Capital.
Piše: Capital.ba
Trupci se mahom izvoze preko Luke Brčko u koju se balvani dovoze kamionima, a zatim prebacuju u kontejnere i voze do Kine.
Otkupljuju se mahom trupci hrasta u privatnom vlasništvu za koje Kinezi plaćaju od 600 do 900 maraka po kubiku, dok je prosječna cijena hrasta koju „Šume Srpske“ naplaćuju oko 230 maraka po kubiku.
Zbog toga je, kako saznajemo, povećana i nelegalna sječa, jer mnogi pokušavaju da iskoriste ogromnu potražnju i potpunu nezainteresovanost države da stane u zaštitu svojih proizvođača, a prema riječima drvoperarađivača, ponovo je na djelu i preprodaja trupaca koje „Šume Srpske“ prodaju firmama, a koja je ugovorima zabranjena.
Brojni sagovornici CAPITAL-a iz oblasti drvne industrije potvrdili su naše informacije navodeći da je zbog neodgovornog odnosa države prema privrednicima, koja ne želi da donese odluku o privremenoj zabrani izvoza, ugrožen značajan broj radnih mjesta, jer domaća preduzeća ostaju bez sirovine.
Kinezi koriste nedostatak političke volje u BiH
Za razliku od Srbije koja je prije nekoliko dana donijela odluku o privremenoj zabrani izvoza drvnih sortimenata od bitne važnosti za tu zemlju, predstavnike vlasti BiH ta tema ne interesuje mnogo, te su nedavno ponovo odbili prijedlog da se donese odluka o privremenoj zabrani izvoz trupaca. Očigledno je da nedostatak političke volje u BiH ide na ruku sve većoj kineskoj gladi za sirovinama.
Ne treba zanemariti činjenicu da Kina u BiH posljednjih godina radi brojne velike projekte i da se njihovim investitiorima često izlazi u susret brojnim povlasticama. Jedan od primjera svakako je i autoput Banjaluka – Prijedor koji će graditi upravo Kinezi, iako ugovor o koncesiji za njegovu izgradnju nikada nije dobio punosnažnu saglasnost Pravobranilaštva Republike Srpske.
Kinezi su takođe dobili velike projekte i u elektroenergetskom sektoru RS poput HE „Dabar“ i HE „Bistrica“, kao i Blok 7 TE Tuzla u FBiH, čija gradnja je, prema pisanju medija, sve neizvjesnija.
Vlasnici kineskih firmi na pilanama u Srpskoj
Izvor CAPITAL-a iz „Šuma Srpske“ kaže da vlasnici kineskih firmi lično dolaze na pilane u BiH i daju poprilično velike iznose za trupce. Navodi i da su Kinezi imali plan za slučaj da vlasti BiH zabrane izvoz.
„Oni su bili potpuno pripremili teren i namjeravali su da pokupuju domaće pilane i da rade ovdje u slučaju da BiH usvoji odluku o zabrani izvoza trupaca“, kazao je on.
Foto: Dragan Đukić
Kaže da je trenutno problem sječa privatne šume jer je je cijena koju Kinezi nude toliko skočila da ljudi na sve načine pokušavaju sjeći više od onog što im se dozvoli.
Pojašnjava da, iako je riječ o privatnoj šumi, vlasnici ne mogu sjeći po slobodnoj procjeni već moraju dobiti dozvolu „Šuma Srpske“, odnosno lokalnih gazdinstava.
Ističe da ljudi prijavlju minimalne količine šume koje će sjeći da bi imali samo bilo kakav papir, a da u praksi sjeku daleko više.
Dodaje da većinu tih poslova odrađuju nakupci koji od vlasnika privatnih šuma dobiju punomoć i oni dalje sve završavaju.
„Dešava se da nam čovjek pošalje zahtjev da isječe 10 kubika šume. On slobodno procijeni da može toliko isjeći. Naš inženjer izađe i dozvoli mu da sječe 20 kubika, jer ga vlasnik šume vjerovatno počasti. Međutim, dešava se da na tih doznačenih 20, on isječe 40 kubika i tu je problem jer trenutno u Republici Srpskoj veliki broj ljudi sječe svoju šumu i može bukvalno doći do pustošenja, ali je teško to sve iskontrolisati“, kaže naš sagovornik.
Drvoprerađivači: Kinezi donose torbe sa kešom i otkupljuju trupce, a mi ostajemo bez sirovine
Vlasnik firme „Drvoprodex“ Darko Partalo kaže da prepordavci trupaca, privatne firme, skupljaju trupce, prije svega, iz privatnih šuma i prodaju ih drugim firmama koje izvoze u Kinu. Međutim, nisu rijetki slučajevi i da sami Kinezi idu po terenu i nude mnogo veće cifre od domaćih firmi kako bi došli do trupaca.
„Čak su i Kinezi tu na terenu, donose torbe sa kešom i otkupljuju trupce, stavljaju ih u kontejnere i voze za Kinu. Cijene su nerealne jer oni imaju velike podsticaje od svoje države i ozbiljno ruše našu konkurentnost. Ono što je najgore oduzimaju nam repromaterijal tako da naše fabrike za finalnu preradu drveta nemaju dovoljne količine, a ne možemo to da spriječimo. Molili smo vlasti BiH da donesu odluku o privremenoj zabrani izvoza i taj prijedlog je bio na sjednici Savjeta ministara, ali on nije prošao. Očigledno je neko od tih trgovaca izlobirao da ta odluka ne prođe, jer su privrednici iz RS i FBiH bili potpuno jedinstveni po pitanju tog zahtjeva, koji je podržala i većina ministara“, rekao je Partalo za CAPITAL.
Izvoz u Kinu skočio 250%
Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH izvoz drveta iz BiH u Kinu u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period lani povećan je dva i po puta.
Vrijednost izvezenog drveta u Kinu u prva tri mjeseca ove godine bila je 10,4 miliona KM, a u istom perodu prošle godine 4,3 miliona KM. U tom izvozu dominira neobrađeno drvo čiji izvoz je sa 717.427 KM u prva tri mjeseca prošle godine povećan na čak 6,5 miliona KM u istom periodu ove godine.
Njegove riječi potvrđuju i drugi drvoprerađivači koji ističu da je hrastovina u RS i BiH prije samo pola godine koštala oko 300 maraka, dok sada košta od 800 do čak 1.300 maraka.
„Njihovi nakupci, ljudi koji rade za Kineze, daju kapare za kupovinu duplo veće nego što se inače daju. Ako, recimo, ja odem i dam za šumu koja košta 30.000 maraka kaparu od 5.000 maraka, oni dođu i daju 10.000 maraka za kaparu, dakle, pokriju moju i pojačaju za još toliko da bi oni kupili“, kaže jedan od drvoperarđivača sa kojima smo razgovarali.
Navodi da oni mogu da daju toliko novca jer Kina daje subvencije za uvoz u visini vrijednosti robe.
„Dakle, država im u potpunosti pokriva cijenu nabavke sirovine, a zarađuju na radu pilane“, navodi naš sagovornik.
Zbog toga, dodaje, lokalni drvoprerađivači, koji imaju 30 do 40 radnika ostaju bez robe, a oni koji kupuju za Kineze zarade od 100 do 200 maraka po kubiku.
Ističe da je prosječna cijena hrasta u šumariji od 200 do 300 KM, u zavisnosti od klase, dok u privatnoj šumi, najlošija klasa košta od 500 do 550 maraka.
„Danas pola drvoprerađivača u BiH ne može više da konkuriše i da kupi trupce ili dasku, zbog čega će ih pola propasti. Mene zovu ljudi da kupe dasku, nude 800-900 maraka, a ja sam toliko trupac platio. Sada se mora ponuditi mnogo više da bi se kupila daska. Svi mali stolari koji su sitno radili, moraće zatvoriti firme“, navodi ovaj drvoprerađivač.
Prihodi Luke Brčko od izvoza u Kinu za tri mjeseca ove godine duplo veći nego u čitavoj 2021.
Direktor Luke Brčko Perica Josić za CAPITAL kaže da oni za firme koje izvoze trupce rade uslugu pretovara punih i praznih kontejnera i iznajmljuju skladišni otvoreni prostor.
Značajno povećanje izvoza odrazilo se i na njihove prihode koji su samo u prva tri mjeseca ove godine duplo veći u odnosu na prihode ostvarene u čitavoj prošloj godini.
Izvoznici
Osim povećanja vrijednosti izvoza, podaci UIO BiH pokazuju da je u ovoj godini povećan i broj izvoznika u Kinu. Tako je na listi izvoznika u prvom prošlogodišnjem kvartalu bilo 14 preduzeća, dok je u ovoj godini taj broj povećan na 26. Među firmama koje izvoze “AL-EX“ Zenica, “Archigreen“ Sarajevo, “Beli-Borna“ Laktaši, “BH Export“ Brčko, “Biofood“, “DD Export“ Brčko, “D-Group“, “Euroholz“, “Fulin wood“, “Genena“ Usora, “Gramex“ Sarajevo, “No limit“ Prijedor i druge.
„Mi smo u čitavoj prošloj godini imali oko 20.000 KM prihoda, a sada smo u prvom kvartalu već na nekih 70.000 do 80.000 KM prihoda od pretovara kontejnera“, rekao je Josić i dodao da sedmično u Luku stiže oko 50 kontejnera.
Trupci se prevoze i željeznicom, a CAPITAL je u posjedu snimka gdje se vidi 40 vagona sa trupcima koji su izvezeni u Kinu.
