U zajednički život Tomislava i Vinke Šindrak iz Banjaluke stalo je mnogo toga. A ponajviše međusobnog poštovanja, razumijevanja i podrške. Oni slave svoju ljubav i plodove svog braka koji traje punih šest decenija. Ovaj posebni jubilej poznat je i kao dijamantski pir. Svojim primjerom istinskog partnerstva, podsjećaju ljude u svojoj okolini na snagu i važnost ljubavi.
Piše: Melani Isović; Foto: Vanja Stokić
Kuću Vinke i Tomislava ispunili su njihovi potomci — kćerke, unuci i praunuka. Svi zajedno stvaraju toplu atmosferu, uzbuđenje se osjeti u zraku. Njihov dom je posebno mjesto, gdje su povezane sadašnjost i prošlost, gdje se ljubav prenosi sa generacije na generaciju, a oni svi zajedno stvaraju nove uspomene.
U uglu sobe je postavljena crno-bijela fotografija sa vjenčanja. Iako je prošlo cijelih 60 godina, ljubav je i dalje prisutna. Upravo ta fotografija pokazuje da prava ljubav nikad ne blijedi, već vremenom postaje sve ljepša i jača.
Tomislav i Vinka su bili školski drugari, dok su živjeli u jednom selu na obroncima Manjače. Uskoro je Tomislav otišao na školovanje u Banjaluku, a zatim i na služenje vojnog roka. Kada se ponovo vratio u rodno selo, primijetio je Vinku. Ona je imala 21, a on 25 godina. Sa osmijehom se prisjećaju da su ga neki zvali ‘starim momkom’ jer nije bio oženjen.
„Puno toga se promijenilo od kad smo mi bili mladi. Kada smo mi ašikovali, preko taraba smo razgovarali. Tada se djevojci nije moglo blizu prići. Ašikovanje je izgledalo tako što ja dođem blizu njene kuće, sakrivali smo se da nas ne vide. Pričali smo o životu i budućnosti, kako bi to izgledalo kada bismo se uzeli. Ja nisam mogao često da dolazim, radio sam u Autoprevozu i bio sam na terenu tokom radnih dana. Sastajali smo se vikendom“, prisjeća se Tomislav.
Kako ističe, kroz sve ove godine su se međusobno uvažavali i poštovali. Njihov brak je ispunjen mirom i ljubavlju.
„U 60 godina braka stane puno toga. Moj život je bio težak, imao sam veliku podršku od Vinke. Majka mi je umrla mlada, ja se svoje majke i ne sjećam. Braća su mi umirala, otac mi je umro godinu dana nakon našeg vjenčanja. Moj otac je volio Vinku. Dičio se njom, pričao je svojim kolegama o njoj. Ona je bila uz mene kada je meni bilo teško i ja sam se trudio da budem uz nju kada je njoj teško“, objašnjava Tomislav.
Za njih porodica predstavlja neprocijenjivo bogastvo, a ključni elementi njihovog ispunjenog života su upravo njihovi potomci.
„Prije nego što smo se uzeli, ja sam kupio kućicu na Laušu. Oko pola godine smo živjeli na selu pa smo se preselili u našu kuću, našu slobodicu. Tu smo živjeli sami dok se nije rodila Dragana, naše prvo dijete. Silvana je druga kćerka. Naše najveće bogatstvo su naše kćerke, naša unučad, a dobili smo i prvo praunuče, drugo je na putu. To je velika sreća, veliko zadovoljstvo. To je naša životna satisfakcija, imamo se čemu radovati. Lijepo nam je“, naglašava on.
Sa osmijehom priča kako je njegova supruga stroža, dok je on šaljivdžija u porodici. Ona ga upozorava da ne kaže nešto neprimjereno, što bi moglo da izazove neugodnost ili nesporazum.
„Tokom mladosti, Vinka je bila vesela i nasmijana. Radovala se simboličnim sitnicama koje sam joj kupovao. Ona je jako odgovorna, uvijek me je upozoravala. U braku je najbitnije da se ljudi razumiju, da se poštuju. Naravno, bude i prepirki, ali je najvažnije da se nađe zajedničko rješenje“, ističe Tomislav.
Vinka sa vedrim izrazom lica objašnjava kako se prisjećaju samo lijepih stvari. Posebno naglašava da je njen životni partner prilično šaljiv i uvijek ima spreman neki vic ili duhovitu anegdotu koju rado podijeli u društvu.
„Plodovi našeg braka su naša djeca, to je nešto najljepše. Mi smo se fino slagali, nikada se nismo posvađali. Bili smo sretni kad su nam se kćerke udale za dobre ljude. Onda smo dobili unuke, tako da smo mi stalno doživljavali tu ljepotu. Imamo četiri unuka i dvije unuke, jednu praunuku i jedno na putu“, kaže Vinka.
Prisjeća se kako su njen suprug i ona bili nerazdvojni, kroz cijele ove godine nisu išli nigdje jedno bez drugog. To su čak i drugi primijetili, pa su često bili predmet šale.
„Tomislav je jedno plemenito stvorenje za svakoga, unuk Ozren ima njegovih osobina. Prema djeci je uvijek bio susretljiv, ispunjavao im sve želje, nikada nije povisio ton na njih. Vodio ih je u bioskop, šetali smo po gradu i parku, išli smo na Vrbanju i bazene na kupanje“, objašnjava Vinka.
Razdvojenost od kćerke koja živi u Srbiji jako teško pada Vinki i njenom suprugu. Voljeli bi da su bliže, ali su uspjeli održavati bliskost uprkos daljini.
„Tokom raspusta unuke su dolazile kod nas, znali su biti i dva mjeseca. Bili su dobra djeca, sada žalim za tim vremenima. To su mi bili najljepši dani u životu“, iskrena je ona.
Za prvu praunuku, djevojčicu Aniku, govore da je njihovo bogatstvo. Neizmjerna je sreća koju osjećaju pri susretu sa njom, ali i tuga prilikom rastanka. Tomislav ističe da je dobitak praunuke veliki događaj u njegovom životu, tek tada se osjećao potpuno ispunjenim i ostvarenim. Na oboma se vidi poseban sjaj dok govore o njoj.
Vrijednost porodice se pokazala u jednom posebnom trenutku, kada su kćerke, zetovi, unuci i unuke udružili snage i u tajnosti organizovali slavlje. Cijela porodica, kao i dragi prijatelji i komšije su se okupili kako bi zajedno proslavili 60 godina ljubavi Vinke i Tomislava. Uz bogatu trpezu, ukusnu tortu i osvježavajući šampanjac, smijeh i pjesma su ispunjavali njihovo dvorište. A takvo slavlje nije moglo da prođe bez zagrljaja i pokoje suze.
„Mi smo bogati. Ovo je bogatstvo, kada se porodica okupi. Čuvajte svoju porodicu, kada imate ovakvu porodicu imaćete i dobre potomke. Zahvalni smo na ovom danu i što možemo biti svi zajedno. Sretni smo jer smo stekli jaku i veliku porodicu. Živimo životnu harmoniju kakva se samo poželjeti može“, za kraj govori Tomislav.