Imanje mlade agronomkinje Dragane Duvnjak Krndija u Osojcima kod Dervente odiše mirom, porodičnom idilom i ljubavlju prema organskoj proizvodnji. Kada je, prije pet godina, odlučila da zasadi organski šipak, nije naišla na veliku podršku, ali je to nije obeshrabrilo. Vjerovala je u svoje snove, imala jaku želju i bila uporna. A podrška najbližih bila joj je dodatni vjetar u leđa. Odnedavno, osim čaja od šipka, kod Dragane je moguće pronaći i prah od organskog šipka te se nada da će uskoro u pravim organskim ukusima uživati i oni koji žive van BiH.
Tekst i foto: Snježana Aničić Petković
Kada smo prije tri godine posjetili Draganino imanje, prah od organskog šipka je bio samo ideja. Nakon puno rada i ulaganja, uspjela je ideju da sprovede u djelo. Sa skromnim osmijehom na licu govori da je to prvi prah od organskog šipka koji je sertifikovan i proizveden u BiH.
„Nakon borbe sa raznim institutima, konačno smo dobili odobrenje za prah. Do tada su jedni govorili da je riječ o suplementu, neki da je ipak čaj ili da se ubraja u zdravu hranu. Došli smo do toga da se prah od šipka može poistovijetiti sa suplementom i zdravom hranom što nam je olakšavajuća okolnost. Dobili smo potvrde sa Instituta za zdravstvo iz Sarajeva da se može koristiti i u ishrani i u pićima”, rekla je Dragana.
Iako su se proizvodi našli na policama nekoliko trgovačkih lanaca, to je bio samo test. Cilj im je, ipak, doći do kupaca i prodavnica koje zanima isključivo organska proizvodnja.
„Imali smo želju da proširimo plantažu, ali smo se predomislili zbog nedostatka radne snage. Zakupili smo dodatnih 13 hektara zemljišta u Bijelom Brdu (kod Dervente). Te parcele su ranije služile za organsku proizvodnju. Zasadili smo organsko sjeme bijele djeteline u nadi da ćemo dobro proći što se tiče prirodnog obogaćivanja azotom. Međutim, pogodili su nas grad i kišoviti maj te ćemo morati na jesen sve presijavati. Ne odustajamo, pripremamo zemljište i osluškujemo tržište, pa ćemo vidjeti šta ćemo zasaditi. Vjerovatno ćemo se okrenuti ratarstvu, jer voćarstvo zahtijeva puno manuelnog rada”, iskrena je Dragana.
Poljoprivreda je kocka
Mlada agronomkinja je svjesna da je poljoprivreda kocka. Dodaje da sama priča oko brenda „B3” nije nastala preko noći i svjesna je da im treba nekoliko godina da se sve stabilizuje. Da je njen rad prepoznat i priznat dokazuje i prošlogodišnja nagrada „Zlatno klasje Republike Srpske” za najbolju agro preduzetnicu.
Do sada je proizvela 10.000 kesica čaja na šta je posebno ponosna. Želja joj je da ostane u tim okvirima, jer je cilj ručno pakovanje.
„Uspjeli smo riješiti problem sa nabavkom organske ambalaže. I dalje je kupujemo u inostranstvu i skupa je. Trenutno ih nabavljamo preko kolega iz FBiH, a cijena nam je malo povoljnija za veću količinu. U međuvremenu smo kupili traktor što nam je olakšalo i uveliko ubrzalo rad. Ulje od šipka nam je i dalje u planu. U kontaktu smo sa kolegama iz Srbije koji imaju nusproizvod od sjemenki. Za jedan litar ulja potrebno je dosta sjemenki, što nam se trenutno ne isplati. Osim toga, potrebno je i certifikacijskoj kući dokazati porijeklo organskog šipka”, dodaje Dragana.
Osim šipka, Dragana dosta pažnje posvećuje i voćnjaku u kojem se nalazi autohtona vrsta jabuka. U ovoj godini u planu je pravljenje čipsa od jabuka, a za to bi iskoristili sušaru koju imaju za šipak. Iako je mislila da će uspjeti proizvesti veću količinu, to ipak neće biti moguće. Vremenske neprilike su učinile svoje.
„Imali smo dogovorene prodaje, jer smo očekivali velike količine jabuka, ali zbog mraza to neće biti moguće. Planiramo proizvoditi i organsku rakiju, kazan smo već kupili, samo čekamo ‘robu’. Razlika od obične rakije je u tome što kada dolazi do fermentacije ne dodajemo šećer koji se koristi svakodnevno nego mora biti organski. Onda, kada se pravi rakija, dolaze ljudi da sve iskontrolišu, da slučajno nije nešto patvoreno, da se ne miješa obična rakija”, objašnjava naša sagovornica.
Potreban državni zakon
Bosna i Hercegovina nema državnu zakonsku regulativu o organskoj proizvodnji niti državno ministarstvo za poljoprivredu. Nadležnosti u sektoru poljoprivrede pripadaju entitetima i Brčko Distriktu. U BiH trenutno važe dva zakona o organskoj poljoprivrednoj proizvodnji, jedan u RS i drugi u FBiH. Da bi bh. proizvodi u budućnosti dolazili do EU tržišta neophodno je imati zakon na državnom nivou, što je jedan od uslova EU.
Evropska unija je usvojila propise prema kojima će se organski poljoprivredni proizvodi iz trećih zemalja, među kojima je i BiH, moći prodavati na njenom tržištu ako su proizvedeni pod istim uslovima kakvi se primjenjuju u EU. Nadzor nad proizvodnjom moraju vršiti državna kontrolna tijela koja BiH nema, a ta direktiva EU stupa na snagu 2026. godine.
Iako je trenutno moguće izvoziti u zemlje EU, za to je potrebno dosta vremena, strpljenja i novca. Dobijanje sertifikata traje dugo i mnogo košta. Recimo, neki sertifikati koštaju i 1.000 evra, a izdaje ih nekoliko sertifikacijskih kuća po odobrenju drugih kuća iz EU. Sertifikat za šumske plodove je najskuplji, jer osim sakupljačkog i izvoznog sertifikata potreban je i onaj da nema radijacije, teških otrova i slično, a njega je teško dobiti u BiH.
Proizvođači često unaprijed komuniciraju sa potencijalnim kupcima iz Evropske unije, ali u dosta slučajeva sve ostaje samo na pregovorima s obzirom na to da im birokratija ne ide u prilog. Upravo to budi najveći strah, da će kupci odustati, dok se bh. pravni akti usklade sa evropskim.
Prema podacima udruženja organskih proizvođača u BiH, šumski plodovi, ljekovito bilje i gljive, uz eterična ulja koja se koriste u proizvodnji kozmetike, čine većinu izvoza organskih proizvoda u EU.
Od 2026. godine, proizvodi iz BiH će krenuti kao organski, a granicu EU će proći kao obični, ako je uopšte prođu. Entitetska oznaka za organske proizvode, koju ima samo RS, će vrijediti isključivo unutar zemlje, jer EU želi jedinstvenu oznaku koja će označavati bh. proizvode.
U svojim godišnjim izvještajima o napretku u provođenju reformi, Evropska komisija od 2021. godine, upozorava da BiH treba usvojiti državni zakon o organskoj poljoprivrednoj proizvodnji. Osim donošenja državnog i usklađivanja entitetskih zakona sa EU propisima, BiH mora formirati državni registar organskih poljoprivrednih proizvođača i utvrditi znak kojim će se takvi proizvodi obilježavati. Mora, između ostalog, formirati inspekciju, kao i posebno tijelo koje će izdavati izvozne sertifikate. Rok za to ističe krajem 2025. godine, do kada BiH i EU moraju da dogovore i potpišu poseban sporazum o kojem se još uvijek ne razgovara.
U RS su proteklih godina napravljeni određeni koraci za olakšavanje rada poljoprivrednicima koji su se opredijelili za organsku proizvodnju. Dostupno im je više podsticaja i seminara, jasniji su koraci koji dovode do sertifikacije. Takođe, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede je formiralo Odjeljenje za organsku proizvodnju.
Zakon iz RS šansa za EU tržište
S obzirom na to da je organska proizvodnja jedan od prioriteta BiH za pristupanje EU, bilo je potrebno izraditi novi zakon u RS, kako bi se njegove odredbe, koje regulišu organsku proizvodnju, uskladile sa novom Uredbom Evropskog parlamenta i Savjeta Evrope o organskoj proizvodnji i označavanju organskih proizvoda.
Novi zakon je potreban i zbog proizvođača koji već izvoze u EU. On bi garantovao nastavak izvoza organskih proizvoda i izjednačavanje sa evropskim propisima.
Osim što je usklađen sa EU direktivom, Zakon propisuje jasna pravila i norme. Dragana napominje da će to pomoći da se pravi organski proizvodi istaknu i dobiju zasluženo mjesto u odnosu na patvorene.
„B3 i dalje ima sertifikat za izvoz u EU. Potencijalni kupci sa kojima stupimo u kontakt su zainteresovani, ali nemamo dovoljne količine koje su njima interesantne i zbog toga nismo konkurentni. Do sada smo najviše razgovarali sa otkupljivačima iz Austrije i Njemačke. Njima je zanimljivo kako mi radimo i bitan im je kvalitet proizvoda. Pregovarali smo i sa Švajcarcima, ali treba da imamo njihov standard ‘Bio Suisse’ koji trenutno nemamo, ali nam je u planu. Kada bi organski proizvođači bili zainteresovani za neku vrstu zadruge, možda bi nam zajedno bilo lakše. Međutim, mi nismo previše skloni udruživanju, a s druge strane mislim da treba da pratimo primjere iz inostranstva gdje su najveći poljoprivrednici u zadrugama”, smatra Dragana.
Dodaje da je domaće tržište zadovoljavajuće, ali je problem što se mnogi proizvodi plasiraju kao bio, eko ili organski, a zapravo to nisu. U Republici Srpskoj iz godine u godinu raste broj proizvođača u sistemu organske proizvodnje. Na osnovu podataka kojima raspolaže Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske, ovom granom poljoprivredne proizvodnje bavi se više od 100 proizvođača.
Zastupljene su sve vrste proizvodnje od biljne, stočarske do sakupljanja ljekovitog bilja, šumskih plodova i gljiva. Jedan broj proizvođača se bavi i preradom organskih proizvoda, dok jedan broj proizvođača izvozi organske proizvode u zemlje Evropske unije, ali i ostale zemlje (Srbija, Švajcarska, Turska).
„Zakon je izuzetno složen i obuhvata veliki broj oblasti za njegovu implementaciju. U odnosu na zakon iz 2013. godine, novi zakon propisuje kao novinu registar svih subjekata u lancu organske proizvodnje, od proizvođača do uvoznika i distributera organskih proizvoda. Zakonom se proizvođačima preporučuje da koriste stare sorte sjemena, rasa životinja, odnosno Zakonom se štiti očuvanje biljnih i životinjskih resursa, a ostavljena je i mogućnost grupne sertifikacije itd”, istakli su iz Ministarstva.
Bosna i Hercegovina sa raspoloživim površinama obradivog zemljišta može postati značajan proizvođač i izvoznik organske hrane. Neobrađene površine i nezagađena prostranstva prirodnih pašnjaka i šuma u BiH stvaraju odlične preduslove za razvoj ove vrste poljoprivredne proizvodnje.
Najmanje 25 odsto domaće poljoprivrede u BiH trebalo bi, do 2030. godine, da iz konvencionalne pređe na organsku proizvodnju hrane. Interes proizvođača za organsku proizvodnju posljednjih godina raste, ali ne možemo reći da se radi o značajnim poljoprivrednim površinama.
Organska poljoprivreda u Evropskoj uniji bilježi snažan rast, sa sve većim udjelom poljoprivrednog zemljišta pod organskom proizvodnjom, iz godine u godinu. U periodu od 2012. do 2020. godine, udio poljoprivrednog zemljišta pod organskom proizvodnjom u EU povećao se za više od 50 odsto. Trend rasta je veliki, prvenstveno zbog značajne pomoći države, a zatim i zbog osvještenosti stanovništva, ali i zainteresovanosti proizvođača da pređu na organsku proizvodnju.
Austrija je na prvom mjestu po procentualnom udjelu poljoprivrednog zemljišta pod organskom proizvodnjom, sa oko 25 odsto. S brendom „Wiener Gusto“ Beč je jedini veći grad u Evropi s vlastitom organskom proizvodnjom. Nakon Austrije, slijede Španija, Francuska, Italija i Njemačka koje su takođe ključne zemlje u razvoju organske poljoprivrede.
