Slobodanka Radukić Vučić iz Banjaluke majka je trogodišnjeg dječaka. U drugoj godini njegovog života primijetila je da zaostaje za vršnjacima. I sama zdravstvena radnica, odlučila je da ne čeka predugo, znajući da je bitno reagovati na vrijeme. Iako su ljudi iz okruženja govorili da problem ne postoji, primjećivala je da komunikacija nije na nivou na kojem bi trebalo da bude.
Piše: Snježana Aničić Petković; Naslovna fotografija: Alma Hasanović – Fotobaza.ba
Objašnjava da joj je bilo jasno da u pitanju nisu tvrdoglavost ili karakter, nego da tu ima nečega više. Na kraju, pregledi su utvrdili da je riječ o specifičnom poremećaju razvoja govora i jezika.
„Krajem prošle godine je krenuo u jaslice i pustila sam da vidim kako će napredovati s obzirom na to da je u vršnjačkoj grupi. Mislila sam da će vršnjaci malo ‘pogurati’ njegov napredak i razvoj komunikacije. On se nama jeste obraćao, ali su to bile kratke riječi. Nije uopšte bilo pretjeranog fonda riječi, a rečenica nikako”, prisjeća se.
Na redovnoj kontroli kod pedijatra, odlučila je da zatraži uputnice za detaljnije preglede. Kako kaže, Centar za zaštitu mentalnog zdravlja bio im je jedini logičan izbor. Ubrzo su dobili uputnicu za logopeda i psihologa.
„Nakon što smo dobili termin, javili su nam da moramo malo sačekati jer se otvara novi centar. Tada nismo najbolje znali o čemu se radi. Riječ je o Centru za majku i dijete, rani rast i razvoj. Prvo je imao procjenu psihologa, gdje su potvrđene moje sumnje. Utvrđeno je da ima kašnjenja. Poslije toga su radili na tome da utvrde koliko je to kašnjenje i u kom stepenu, koji je nivo razumijevanja djeteta, jer nema psiholoških tretmana za djecu. Isto nam je potvrđeno i kod logopeda, pa su nam predloženi tretmani sa defektologom”, govori Slobodanka.
Fokus treba da bude na potrebi djeteta, ne na dijagnozi
Djeca sa poteškoćama u BiH i njihovi roditelji, suočavaju se sa nizom problema i nivoa diskriminacije. Trenutno, fokus je na djetetovoj dijagnozi, a ne na ličnom interesu i potrebama djeteta, čime bi se poštovala njegova ljudska prava. Iako se čini da socijalne reforme nisu visoko na listi prioriteta, one to svakako moraju da budu, ako se uzme u obzir da BiH želi članstvo u EU.
Kao država potencijalna članica EU, BiH je obavezana da temeljno poboljša svoj zakonodavni i institucionalni okvir ključnih prioriteta, a među njima je i unapređenje i inkluzija ranjivih grupa. Evropski parlament je jasan, želi društvo u kojem su prava svih građana zaštićena i u kojem nema diskriminacije, i zbog toga se prava osoba sa bilo kakvim poteškoćama smatraju pitanjima ljudskih prava.
Među 14 ključnih prioriteta koje BiH mora ispuniti za članstvo u EU su poboljšanje zaštite i uključivanje ranjivih grupa. Između ostalih, tu su i djeca sa poteškoćama i invaliditetom. Svim građanima treba osigurati jednaka prava bez ograničavanja po bilo kojem osnovu te omogućiti aktivno i neometano učešće u društvu.
Međunarodni i EU instrumenti postaju veoma značajna dokumenta koji primoravaju države potpisnice, kroz pravno obavezujući karakter, da uvedu mjere koje promovišu i garantuju ljudska prava bez diskriminacije. Ove mjere uključuju antidiskriminatorno zakonodavstvo, pristupačnost fizičkom okruženju, uslugama, zapošljavanju, socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti, rehabilitaciji, kulturnom životu i drugo. Kada je BiH u pitanju, osobe sa poteškoćama su često marginalizovane i doživljavaju isključivanje iz društva, upornim postojanjem određenih barijera i diskriminacije koje im ne dozvoljavaju da budu u potpunosti društveno, ekonomski i politički aktivni u društvu.
Osim moralne obaveze, ulaganja u rano djetinjstvo je i među najboljim investicijama koje BiH može napraviti za svoju budućnost, donoseći ogromne socio-ekonomske povrate ne samo za djecu i njihove porodice, već i za društvo kao cjelinu. Ulaganje u rano djetinjstvo tako postavlja jaku osnovu za razvoj, povećava djelotvornost obrazovnog i zdravstvenog sistema, poboljšava šanse za ekonomsku produktivnost i rast i doprinosi društvu jednakih mogućnosti koje nikoga ne izostavlja.
Centri za rani rast i razvoj nude rano otkrivanje i intervenciju za djecu od najranijeg uzrasta do šest godina. Do sada su sa radom počeli centri u Banjaluci, Vogošći, Doboju i Sarajevu, a planirano je i otvaranje u Prijedoru, Bijeljini i drugim sredinama. Njihovo otvaranje je realizovano uz podršku i pomoć UNICEF-a i EU koja podržava unapređenje socijalne politike u BiH, među kojima je i zaštita ranjivih grupa i jačanje socijalnih usluga čime se BiH usklađuje sa standardima EU. Cilj je jačanje sistema socijalne zaštite, zaštite djece i obrazovanja u BiH, te promovisanje inkluzivnih usluga i sprečavanje institucionalizacije, posebno djece sa invaliditetom.
Centri su garancija da će svako dijete ostvariti pravo na razvoj punog potencijala, te je potrebno da donosioci odluka povećaju ulaganja u djecu. Prema procjeni UNICEF-a, svaka uložena marka u ovaj sektor, četverostruko se vraća društvu, a trošak neulaganja bi državu, u naredne tri decenije, mogao koštati 388 miliona KM. Upravo je UNICEF BiH zaslužan za otvaranje ovih centara. Od njih smo pokušali dobiti više informacija, ali odgovori na naša pitanja nisu stigli.
Napredak vidljiv
Rana intervencija prilagođava se dijagnozi, a roditelji od početka bivaju uključeni u rad sa interventnim timom, kako bi savladali tehnike i vještine poticanja razvoja djeteta. Nakon toga mogu ih praktikovati svakodnevno, ali i prepoznati razvojna odstupanja.
S obzirom na to da dječak ide u vrtić, Slobodanka naglašava da su im u Centru izašli u susret sa terminima. Dječak dva puta sedmično ide na tretmane sa defektologom i logopedom u trajanju po pola sata. Ostatak vremena su roditelji ti koji moraju da uče sa njim. Trenutno, kao jedini nedostatak smatraju upravo tako kratke termine. Iako je u Centru tek tri mjeseca, napredak je već vidljiv.
„Dijete dok uđe, pozdravi se, skoncentriše na rad, pola sata je već prošlo. Nekada nam se dogode izostanci, pa je dvije sedmice bez tretmana, ali trudimo se da sve nadoknadimo kod kuće. Kao roditelj sam zaista prezadovoljna, djevojke koje rade sa njim su korektne i tu za sva naša pitanja. Vjerujem da bi od značaja bilo i ako bi se radilo u dvije smjene, tako bi veći broj djece uspio dobiti potrebne tretmane”, iskrena je naša sagovornica.
Svjesna je da im je od velikog značaja i to što je po struci fizioterapeutkinja pa ima određeno predznanje koje im uveliko pomaže. U Centru dobijaju savjete i smjernice za rad kod kuće. Dječak nema nikakvih fizičkih oštećenja, uradili su skoro sve preglede, a ostao im je još pregled neuropedijatra.
„Radili smo EEG glave, skrininge sluha, briseve grla i nosa, hormone štitne i sve druge žlijezde i sve je uredno. Jedino je kod senzornog terapeuta zabilježena mala osjetljivost. Još uvijek ga nismo potpuno vakcinisali, da bi neko mogao reći, da je posljedica toga. Upravo zbog toga kašnjenja u govoru, odlučili smo da sačekamo sa vakcinama dok se govor ne razvije”, dodaje.
„Isključili smo sve ekrane”
Slobodanka priznaje da je dječak ranije koristio uređaje. Objašnjava da to nikada nije bilo svakodnevno već kada je sa starijim sinom radila zadaću ili kada su im majstori bili u kući. Sada, situacija je potpuno drugačija. U njihovoj kući, televizor se ne uključuje, a telefoni se ne koriste dok je dječak u blizini. Kako kaže, bitno je da svi doprinesu njegovom što bržem napretku.
„Ponekad pustimo muziku preko zvučnika, jer učimo i kroz muziku. Trudimo se da svi učestvujemo što više u igri kako bi učio. Komuniciramo s njim, počeo je spontano da se igra igračakama, što ranije nije bio slučaj. Sa vršnjacima nema problema, nije asocijalan, ali nije ni previše društven. Trudimo se da više bude okružen djecom i vidimo da nema problem da bude u njihovom društvu. Nije društven kao drugi jer nema razvijenu komunikaciju i ne priča sa njima. Tek je nedavno naučio kako se zove i da ima tri godine. Toliko smo ga učili pred ogledalom da bi shvatio da je to on”, napominje ova majka.
Dodaje da je najbitnije da je napredak vidljiv. Sada zna kako se koja životinja oglašava. Brojeve i slova je znao i prije dolaska u Centar, jer je naučio zahvaljujući igračkama starijeg brata. Slobodanka priznaje da je i ona sigurno griješila u nekim situacijama. Iako se trudila da kod kuće sa njim radi što više, vjeruje da je neke stvari preskočila.
„Ranije je imao i problem da zadrži pažnju, sad se više fokusira. U Centru ne mogu da vjeruju koliko je napredovao za kratko vrijeme. I defektolog i logoped smatraju da će stići svoj uzrast do škole, pa čak i prije ako nastavi napredovati ovim tempom. Čak kažu da bi i za godinu, godinu i po mogao stići svoje vršnjake, ali i da stigne do škole ili sedme godine, ne bi bilo loše. Ovih dana je počeo da ponavlja riječi kada ih čuje, a i razumijevanje je dosta bolje. Najviše ga zanimaju slagalice, igračke sa oblicima, životinje. Voli slagalice i kockice, sve to voli od prvog trenutka jer dosta toga imamo i kod kuće pa mu je zanimljivo”, ponosno govori.
Ističe da su odlasci na tretmane samo ‘kanalisanje’ i detektovanje toga gdje su stigli tokom rada kod kuće. Cijela porodica ima dogovor da su dječak i njegove potrebe na prvom mjestu. Trude se da dosta vremena bude izložen nekoj vrsti učenja.
„Ne možemo ga učiti kroz igru svaki put, ali kroz neke svakodnevne životne aktivnosti ćemo ga učiti (oblačenje, obuvanje, lična higijena). Sve dok mi za dijete obavljamo stvari koje bi i samo moglo, nema koristi i samo mu štetimo. Treba imati vrijeme i strpljenje, ali smo se svi malo osvijestili. Shvatili smo gdje griješili i zato se trudimo da jedni drugima ne zamjerimo ako se nešto nije stiglo, jer se sada zna ko je u fokusu”, govori sa osmijehom.
Riječ o pionirskom Centru
Centar za majku i dijete, rani rast i razvoj radi u sklopu Doma zdravlja Banja Luka i nudi usluge iz oblasti rane detekcije smetnji u razvoju, rane intervencije u razvoju, stimulativnih tretmana u cilju unaprijeđenja razvoja djece, individualne i grupne logopedske, defektološke i psihološke tretmane djece, individualno i grupno savjetovanje roditelja, kao i usluge iz oblasti dječije psihijatrije. Namijenjen je isključivo djeci uzrasta do šest godina.
To je mjesto gdje roditelji čija djeca imaju smetnje u ranom rastu i razvoju mogu na jednom mjestu dobiti sve potrebne usluge. Više nema potrebe za odlaskom kod različitih specijalista na različitim lokacijama, što često dovodi do dodatnog stresa za roditelje i djecu.
„To je period kada se razvoj odvija najintenzivnije, a rana intervencija može napraviti ogromnu razliku u kasnijem životu djeteta. Roditelji mogu doći putem preporuke i odgovarajuće uputnice od strane nadležnih pedijatara sa teritorije grada Banje Luke. Centar je smješten u naselju Starčevica, što takođe nije slučajno – riječ je o jednom od najmnogoljudnijih naselja s velikim brojem mladih porodica, pa je dostupnost usluga izuzetno važna”, objasnili su iz banjalučkog Doma zdravlja.
U rad Centra su uključeni specijalista dječije adolescentne psihijatrije, psiholog, logoped, defektolog i diplomirana medicinska sestra. Najčešći problemi sa kojima se djeca i roditelji susreću su kašnjenja u razvoju govora, motoričkih vještina, komunikacijskih i socijalnih vještina, pažnje, kao i poremećaji iz pervazivnog spektra.
„O potrebi za jednim ovakvim centrom najbolje govori podatak da je našem Centru, u prvom mjesecu od otvaranja, pruženo preko 700 usluga i obavljeno preko 300 pregleda. Rani razvoj je izazovan period, a rana stimulacija i intervencija dovodi do najboljeg napretka. Otvaranjem ovog Centra, Dom zdravlja Banja Luka potvrđuje svoju posvećenost pružanju kvalitetne, sveobuhvatne i dostupne zdravstvene zaštite najmlađim sugrađanima i njihovim porodicama. Briga o ranom razvoju djece jeste, bez pretjerivanja, ulaganje u budućnost”, dodali su.
Iz Doma zdravlja napominju da roditelji često postavljaju pitanje da li danas ima više djece sa smetnjama u razvoju. Objašnjavaju da je istina da su sada metode procjene preciznije, svijest je viša, i mnogo se više otvoreno govori o tim izazovima.
„Nekada se o tome ćutalo, a pomoć nije bila lako dostupna. Traženje pomoći nije znak slabosti, već odgovornosti, i prema djeci i prema sebi. Zato je važno da rušimo predrasude i ohrabrimo roditelje da potraže podršku kad god osjete da je potrebna”, poručuju iz Doma zdravlja.
Istraživanja su pokazala da djeca koja na vrijeme dobiju usluge Centra, izrastu u socijalne osobe koje imaju razvijene vještine i dobro se snalaze u učenju.