‚‚Svako tijelo potopljeno u vlast gubi od svog ubjeđenja onoliko koliko je teška njime istisnuta korist” – a svako tijelo koje nije vlast, samim tim kao da nema ni očiju ni usta, nego samo uši da sluša šta mu se kaže i da tako i radi.
Ponekad čovjek zaista pomisli da je nemoguće bilo šta uraditi, bilo šta promijeniti u ovoj državi, i jedino što ti izgleda kao razumno jeste – pobjeći glavom bez obzira. Ali pobjeći negdje, u neku državu do koje ti nije stalo, pobjeći u narod koji ne poznaješ i u kojem nisi odrastao, tako da ne osjećaš nikakvu potrebu da doprineseš njegovom napretku i da mu se odužiš za jezik i kulturu koje ti je poklonio, i zahvaljujući kojima možeš da razmišljaš uopšte.
To je, dakle, samo ponekad, ali čovjek se uglavnom trudi da uradi nešto ovdje i sada, da popravi što ne valja, da podmaže što škripi, sve nekako u skladu sa svojim mogućnostima i znanjem. Ovo se naravno podrazumijeva ako je čovjek čovjekom, a ne sebični kratkovidi magarac koji ne vidi dalje od nosa i gleda samo da zadovolji svoju kratkoročnu malograđansku korist, kome je opšte dobro nepoznat pojam i posve nerazumljiva logička konstrukcija.
Dilema oko ‚‚potapanja” sopstvenog tijela u močvaru vlasti je nešto što će nas pratiti kroz cijeli život. Neki to urade u ranoj mladosti, a drugi se, opet, pod stare dane sjete politike, pa je nerijedak prizor da već priznati i cijenjeni stručnjaci iz raznih oblasti (ljekari, naučnici, umjetnici) u poznim godinama ulaze u politiku i gube sav onaj društveni ugled koji su godinama sticali kroz rad u svojoj profesiji. Naravno, to nije slučaj sa svima, ali da je sudbina većine njih – jeste. Šta je to tako primamljivo u političkom životu što ne da mira živu stvoru, što ga vuče i mami u svoje živo blato? Zaista je teško odgovoriti. Nije bez razloga Selimović vlast uvrstio među tri najgora poroka, još je naglasio da se od kocke i alkohola i nekako možeš spasiti, ali od vlasti nikako.
Politika kakvu je danas vidimo nije ni blijeda sjena one politike koju je izrodila i praktikovala stara Grčka civilizacija. Grci su politiku smatrali uzvišenom djelatnošću, koja je bila obavezna za sve građane i civilizovane ljude, dok su se oni koji su je se klonili i brinuli samo o svojim interesima smatrali za idiote. Odatle potiče i pojam idiota. Danas ga, nažalost, svaka polupismena provincijska šmizla koristi kao uvredljiv epitet za nepoželjnog joj mužjaka ili nekog koga ne razumije uopšte.
Današnja politika je puka borba za glasove, podilaženje najširim ukusima i mirisima, sa kratkim predasima od izbora do izbora, od kampanje do kampanje. Glumatanje, pretvaranje, obećavanje, izmišljanje neprijatelja i fiktivna borba protiv istog – sve su to sredstva koja su obuhvaćena pravilima igre, i rijetki su oni koji iz politike izađu čistih ruku i savjesti. Pa i oni kojima to uspije, predstavljaju samo izuzetak koji potvrđuje pravilo – u političkoj igri nema nevinih.
A kakva je to dilema u mladom čovjeku? Prvo pitanje koje se nameće jeste da li želiš biti aktivan ili pasivan, tj. da li želiš nešto mijenjati ili samo posmatrati šta se dešava, piti kafe po cijeli bogovetni dan i kukati kako ništa ne valja. U suštini, raditi nešto ili biti idiot. Ukoliko imaš imalo mozga i odabereš ovo prvo, znaš da u tom slučaju moraš na neki način sarađivati sa vlastima, a to je igra visokog rizika. Moraš biti svjestan da ćeš se boriti sa svima – od najsitnijeg i najnevažnijeg kancelarijskog birokratskog pacova, do lokalnog funkcionera i njegovih ađutanata. Isfrustrirane birokrate će te maltretirati formalnostima, a politikanti će pokušati da pronađu način kako da izvuku neku korist za sebe, medijsku ili finansijku, zavisi od slučaja do slučaja.
I u svemu tome, oni su iskusniji, prepredeniji, navikli su na prljave radnje i znaju kako da pobjegnu od javnosti, a još bolje od svoje savjesti. A ti ćeš se naći u nebranom grožđu, i ne snađeš li se kako valja i trebuje, strovaliće se na tebe i savjest i javnost. A onda ćeš pobjeći u rezignaciju i bićeš pasivan. I pićeš kafe po cijeli bogovetni dan. I kukaćeš kako ništa ne valja. Ali u tom ‚‚ničemu” si i ti sam.
eTrafika.net – Vojislav Savić