Preduzetništvo se predstavlja kao skup radnji koje objedinjuju ekonomske aktivnosti sa ciljem ostvarivanja materijalno-novčane koristi. Sa ciljem da u što većoj mjeri postanu finansiski nezavisni mnogi ljudi pokušavaju postati preduzetnici, ali nakon što njihove akcije naiđu na prepreke i neuspjeh, koje im se tada čine prevelikim, isti uglavnom odustaju i nepovratno napuštaju preduzetništvo.
Ipak, neki od najuspješnijih poslovnih ljudi svih vremena svoja velika dostignuća su ostvarili tek nakon što su svi oko njih mislili da su propali. Takve individue prepreke doživljavaju tek kao uobičajne aktivnosti dok neuspjeh u njihovom riječniku nema mjesto.
Jedan od takvih bio je i Henry Ford. Na početku krenuo je sa proizvodnjom auta koja su bila vrlo glomazna i previše skupa prosječnom čovjeku. Zbog male prodaje dugovi prema povjeriocima su rasli i to je dovelo do propasti njegove prve firme pod nazivom Detroit Automobile. Ford je već bio prežaljen. Pet godina je izbivao sa tržišta ne mireći se sa sudbinom i proučavajući razloge neuspjeha. Ponovo se vratio sa revolucionarnim modelom Ford 999 koji je zahvaljujući svome dizajnu i cjeni lagano otvarao tržište za nove uspjehe. U naredne četiri godine izbačen je na tržište i čuveni Model T koji je postao opsesija potrošača vodeći Forda na vrh liste prihoda od 1914 godine.
Biznismenima koji ne priznaju dno pripada i Frederick W. Smith tvorac FedEx-a, firme za brzu dostavu pošte. U sedamdesetim godinama prošlog vijeka uveden je teleprinter kao sredstvo za razmjenu pošte. Desetogodišnje opadanje davanja usluga natjeralo je ovog poslovnog maga da se pokuša suprostaviti. 1984 godine pokušava da na tržište uvede Zapmail, vid elektronosg načina dostave pošte, ali gubi bitku sa faks mašinama i stvara gubitak od 350 miliona dolara. Agonija u preduzeću se činila beskonačnom, a onda je Smith jednostavno odlučio da ne želi poslovno umrijeti. Odrekao se Zapmaila i uveo bolju organizaciju usavršivši svoju izvornu djelatnost. Takav odnos ga je doveo u situaciju da 2010 generiše dohodak u visini od 35 milijardi dolara.
Prethodno pomenutoj dvojici svakako treba pridodati ime Walt Disneya. Pioniru crtane animacije desilo se nekoliko finansijskih nedaća velikih razmjera u periodu 1920 – ih i 1930 – ih, uključujući gubljenje prava na lik popularnog Oswalda Sretnog Zeca. Zbog takvog obrta događaja njegova kompanija je upala u nemilost povjerilaca stvorivši dug u iznosu od 4 miliona dolara, što je u tom vremenu predstavljalo ogromnu suma novca. Nije potrebno govoriti da je kompanija bila pred gašenjem. Jedva finansirajući projekat, Disney pušta 1938 godine u program šou „ Snjeguljica i sedam patuljaka“. Umjesto da bude oproštajni projekat, kako su mnogi mislili, kompanija briše mogućnost bankrota i čak izgrađuje novi studio u Burbanku, Kalifornija, cementirajući tako svoje mjesto u svijetu crtane industrije.
Jedno od najinteresantnijih imena današnjice jeste ono Steve Jobsa, tvorca iPoda, iPhona, iPada i mnogih drugih Appleovih dostignuća. Ipak, on nije uvijek bio tako slavan i popularan. Isprva, nakon pritisaka sa raznih strana napušta Apple u 1985, i u narednih nekoliko godina pokušava da razvije NeXT, kompjutersku radnu stanicu za edukatore. Zbog velike cijene nikako nije uspio da se probije na tržište što ga je dovelo u situaciju da tu investiciju nikada ne materijalizuje. Nezvanično, investicija je iznosila nekoliko stotina miliona dolara. 1996 godine Apple i NeXT vrše spajanje, sve nakon toga što se radi u eri Jobsa postaje iznimno profitno.
Slična sudbina je zadesila i Bill Gatesa. Kada su dva školarca Gates in Paul Allen u 1970-ima započeli posao sa Traf- O – Data, kompjuterski biznis koji je za cilj imao automacko isčitavanje saobraćajnih traka za potrebe vlade, činilo se da je na pomolu implementiranje jedne moćne finansijske ideje. Međutim, to je postala istrošna ideja u momentu kada je američka vlada odlučula da ovaj vide administrativne podrške neće da koristi. Investicija se činila propalom. Zahvaljujući neuspjehu njih dvojica su naučila da konstruišu softvere za kompjutere. Kreirali su novi paket za obradu podataka nazvan „Micro – Soft“. Sve ostalo znate i sami.
Grupi gore pomenutih se mogu pridružiti još mnoga poznata imena današnjice kao što su Donald Trump, Harold Sanders, Anita Rodick, Dave Tomas i mnogi drugi. Lista velikih povrataka poslije ogromnih finansijskih krahova se ne završava sa primjerima o kojima je pisano. Zajedničko svim navedenim i onim nenavedenim jeste činjenica da niko od njih nije prihvatio neuspjeh kao grešku, već kao lekciju. Negativno iskustvo jeste samo prilika da se razvijamo, učimo i napredujemo do konačnog ostvarenja cilja. Kako neko može da se raduje što je ostvario svoje ciljeve ako ih prethodno nije postavio? Da bi se uživalo u uspjehu mora da se iskusi i neuspjeh. Najbolje je možda neuspjeh prestati doživljavati kao nešto negativno. Umjesto toga, jednostavno ga treba proživljavati i učiti iz njega.
eTrafika.net – Nemanja Babić