INTERVJU: Miodrag Dakić, predsjednik Centra za životnu sredinu Banja Luka
Protesti banjalučkih “šetača” uskoro ulaze u treći mjesec! Dok ih jedni gledaju sa podsmjehom, drugi im daju punu podršku. Portal “eTrafika” kontaktirao je predsjednika Centra za životnu sredinu Banja Luka i jednog od najistaknutijih “šetača” Miodraga Dakića te razgovarao o aktuelnim dešavanjima…
Ko je organizator protesta?
– Do sada je mnogo puta naglašeno da ne postoji organizator ili neka grupa koja predstavlja sve šetače, ali dobro je ponoviti. Šetači su svi oni nezadovoljni građani Banjaluke kojima je dosadilo da pasivno posmatraju uništavanje javnih površina u gradu, ali i generalno da posmatraju lokalne vlasti koje donose odluke štetne po građane ovog grada, ali i buduće generacije koje će živjeti u njemu. Bilo je samo pitanje vremena kada će se desiti ovakva reakcija građana. Ovog puta je povod bilo uništavanje zelene površine, jer postoje osnovane pretpostavke da su institucije kršile zakone kako bi investitoru omogućile da započne uništavanje parka. Centar za životnu sredinu je još 2006. godine upozoravao da gradske vlasti nisu poštovale odredbe o organizovanju javnih rasprava i tražili smo da se javna rasprava produži, što lokalne vlasti nisu uvažile.
Šta sve zamjerite ljudima koji trenutno vode Banjaluku?
– Pored glavnog problema, sumnje u kršenje zakona i kriminalne aktivnosti koje su omogućile investitoru da uništi park, najveće zamjerke su na netransparentno donošenje odluka, neinformisanje i sistemsko isključivanje građana iz procesa donošenja odluka, korištenje zakonskih nedorečenosti kako bi onemogućili šetače da dođu do dokumenata i zaustave daljnje uništavanje grada. Takođe, ne treba zaboraviti neodgovornost gradonačelnika Davidovića i predsjednika Skupštine Gavranovića koji i dalje izbjegavaju susret sa predstavnicima 12 udruženja na kojem bi morali da odgovore na mnoga važna pitanja.
Broj ljudi koji podržavaju proteste je veći od broja „šetača“ koje možemo vidjeti na ulicama Banjaluke? Koji su razlozi pasivnosti neaktivnih simpatizera protesta?
– Upravo tako, mnogo veći broj građana podržava šetače nego što se to vidi na šetnjama, a to pokazuje preko 6000 potpisa u peticiji koji su skupljeni prvih dana protesta. Razlozi su različiti, sa jedne strane veliki broj ljudi koji rade u institucijama ili firmama koje zavise od institucija su dobili direktne opomene da ukoliko učestvuju u šetnjama mogu snositi posljedice. Sa druge strane, imajući u vidu da su vlasti na sve načine pokušavali da šetače povežu sa opozicionim političkim partijama, strankama u FBiH, stranim organizacijama, jedan broj građana im je nažalost povjerovao, jer su navikli da više vjeruju vlastima nego svom razumu. Takođe, tu je i veliki broj onih koji ne vjeruju da je promjena moguća, a šetači imaju namjeru da im dokažu da griješe.
Neki misle da se borite samo za park…
– Odavno je jasno da je park samo povod za generalno nezadovoljstvo stanjem u društvu. Međutim, park je slučaj koji treba dovesti do kraja i pokazati one institucije i pojedince koji su prekršili zakone i pogodovali investitoru, a na štetu građana. Ukoliko uspijemo u tome, a vjerujemo da hoćemo, onda neki odnosi moći u našem društvu nikada više neće biti isti, a već vidimo promjene tog odnosa.
„Šetači“ su javno rekli da su generalno zadovoljni odnosom Policije RS prema njima, ali da će protiv nekih pojedinaca biti pokrenut pravni postupak. Šta konkretno zamjerite tim pojedincima?
– Konkretno, zamjeramo na prekoračenju službenih ovlaštenja i zloupotrebi ovlaštenja kako bi pokušali zastrašiti šetače, posebno one koje oni pogrešno smatraju organizatorima. Opet ću naglasiti da je većina policajaca veoma korektna, a mnogi i podržavaju šetače, samo to ne mogu otvoreno pokazati.
Da li je iko od „šetača“ imao neugodnosti van samih protesta?
Osim upozorenja osobama koje rade u institucijama, uglavnom nije bilo pritisaka druge vrste, barem koliko sam ja upoznat.
Medijsko izvještavanje o protestima…
– Možemo vidjeti različit medijski pristup. U posebnu grupu spada Glas Srpske, koji sistematski šalje iskrivljene informacije prema javnosti, a na to smo upozoravali u više navrata. Ono što više zabrinjava je da je RTRS, kao javni servis koji plaćaju svi građani RS, potpuno ignorisao dosadašnje šetnje, što je nedopustivo za jedan javni servis. U treću grupu spada veći broj internet portala, uključujući Istinito, koji redovno prate šetače i prenose vijesti brzo i istinito. Mislim da su šetnje dobar test da se vidi kolika je sloboda i nezavisnost medija danas u Republici Srpskoj, te koji mediji otvoreno staju u zaštitu interesa jedne političke partije, Stranke nezavisnih socijaldemokrata.
Izvještavanje „Glasa srpske“ o „šetačima“.
– Nema se tu šta mnogo reći. Neprofesionalnost, poltronstvo i licemjerje, to su neke tri karakteristike koje bih izdvojio, a Vijeće za štampu bi trebalo dati svoj sud o pisanju Glasa srpske. Oni su sramota za novinarstvo i nadam se da će ući u teoriju novinarstva kao tragični primjeri iz prošlosti o kojima će učiti neki budući novinari.
Incident ispred zgrade RTRS-a…
– Mogao bih dati samo svoje viđenje događaja, što bi bilo jednostrano. Reći ću samo da smatram da je policajac primjenio prekomjernu silu kada to nije bilo potrebno i da se nadam da će policijski organi pokrenuti istragu i javnosti što prije saopštiti rezultate. U više navrata je naglašavano da šetači imaju foto i video snimke koje mogu pomoći da se rasvjetli ovaj incident, ali koliko je meni poznato niko iz policije nije tražio te materijale.
Nove humanitarne akcije…
– Te se odluke donose na društvenoj mreži Facebook. Primijetio sam da postoji interes da se prikupljaju udžbenici za djecu čiji roditelji ne mogu da ih kupe. Bilo je riječi i o prikupljanju odjeće, ali će te akcije biti najavljeni na Facebook grupi i web stranici www.parkjenas.net
Dio javnosti koji vas ne podržava…
– Dio javnosti koji je naučio da vjeruje u institucije sistema sigurno da ima unutrašnju borbu između onoga što vidi svakodnevno oko sebe i onoga što režimski mediji prenose. Ono što znam jeste da je istina na našoj strani, a istinu možete sakrivati jedno određeno vrijeme, ali ona prije ili kasnije nađe put do građana koji žele da je čuju. Šetnje su tek počele.
Koji su razlozi što protesti nisu još masovniji?
– Lično mislim da su za sada dovoljno masovni i da svi učimo šta znači učestvovati ili pomagati u organizaciji građanskog bunta, gdje ne postoje vođe i organizatori. Mislim i da smo do sada postigli veliki rezultat, posebno u pružanju okvira u kojem građani mogu da praktikuju svoje građanske slobode. Da bi se postigla društvena promjena nije uvijek potrebno da protestuju desetine hiljada ljudi, a vjerujem da će šetači to i dokazati.
Koliko će ovi protesti uticati na predstojeće izbore?
– To ćemo uskoro saznati, ali mislim da će sigurno uticati na rezultate. Ono što treba naglasiti jeste da šetači nemaju namjeru da prestanu sa šetnjama nakon izbora, već postoji spremnost da se bilo koja buduća vlast na lokalnom nivou prati i na njih vrši pritisak kada postoji mogućnost da žele donijeti odluke koje nisu u interesu građana.
Planovi „šetača“ za dalje?
– Ne znam šta su planovi, ali znam da će se šetnje i aktivnosti nastaviti, sudeći po energiji šetača i stavom koji se ne plaše javno pokazati.
Poruka građanima…
– Ukoliko su građani nezadovoljni, a znam da veliki broj jeste, onda trebaju shvatiti da se stanje u društvu neće popraviti samo od sebe ili da će političari postati pošteni preko noći. Jedino informisani, organizovani i uporni građani mogu natjerati političare da budu odgovorniji. Ima jedna zgodna parola “Ko ako ne mi, kad ako ne sad?”.
eTrafika.net – Ognjen Tešić