Rastafarijanac Benja Trojluko, koji je došao u Banjaluku sa Mauricijusa, već danima privlači pažnju mnogih Banjalučana koji žele da se upoznaju sa njim. U grad je stigao sa suprugom, Banjalučankom Sandrom. Upoznali su se na Mauricijusu, tamo živjeli nekoliko godina, a onda odlučili da dođu u grad na Vrbasu.
Za sada Benja ima samo pozitivna iskustva, a pošto se godinama bavi rege muzikom planira da se upozna i sa ovdašnjim muzičarima i približi kulturu svoje zemlje Banjalučanima.
“Ovdje su svi vrlo ljubazni i predusretljivi. Svakog dana mi priđe nekoliko ljudi koji žele da se upoznaju sa mnom, pitaju me odakle sam i zašto sam ovdje i, naravno, požele mi dobrodošlicu. Čak me pozdravljaju i iz auta, ali u svakom slučaju meni je zanimljivo. Ono što bih voleo da uradim u Banjaluci je da pokušam da zajedno sa lokalnim muzičarima sviram rege muziku iz svoje zemlje i na taj način otvorim nove mogućnosti za razvoj svoje muzičke karijere – kaže Benja, i dodaje da u Banjaluci ima mnogo više mogućnosti za muzičare nego na Mauricijusu i da samo treba znati iskoristiti priliku.
Benja svira gitaru, razne nacionalne duvačke instrumente, džambe i afrički instrument tampijano, a kako kaže, i njegova jednogodišnja ćerka je uz njega pokazala zanimanje za muziku i prije nego što je progovorila.
“Od djetinjstva se bavim muzikom, prvo hip-hopom, a kasnije regeom, koji je postao sastavni dio mog života, jer supruga i ja smo rastafarijanci i rege je neizostavan. Jedva čekam priliku da ovdašnjoj publici predstavim svoj rad i upoznam ih sa muzikom Mauricijusa”, objašnjava Benja.
On se osvrnuo i na razlike u kulturi i životu na Mauricijusu i BiH koje, kako kaže, i nisu velike, jer je u obje zemlje sličan sistem vrijednosti, a države su neuređene.
“Biće vam čudno, ali moram da priznam da su naše zemlje slične. I tamo i ovdje ima dosta korupcije među političarima, dok narod žudi za zapadnim načinom života i traga za pogrešnim vrijednostima. Takođe, i kod nas ima više nacija iz Afrike, Kine, Evrope i Indije, pa isto kao i u Bosni postoje netrepeljivosti između različitih etničkih grupa. Na taj način smo jako slični, mada smo u pogledu kulture veoma različiti. Recimo, ovdje ljudi poprilično piju alkohol, što kod nas nije slučaj”, priča ovaj zanimljivi rastafarijanac.
Benja kaže da je Banjaluka za njega jedan od ljepših gradova i jako prijatna za život, najviše zbog ljudi koji su gostoljubivi i društveni. Ipak, dok nije stigao u BiH zamišljao je da se ovdje živi nekim potpuno drugačijim životom.
“Ovdje je stvarno prelijepo, ali sam pre dolaska imao potpuno drugačiju sliku kako ljudi žive ovdje i kako izgledaju. Moram priznati da se ovdašnje stanovništvo mnogo razlikuje od stanovništva zapadne Evrope, najviše po temperamentu. Ono što mi se sviđa jeste veća sloboda govora nego na Mauricijusu, gdej možemo samo da gledamo televizije koje vlast odabere i, naravno, indijski Bolivud”, kaže Benja.
Njegova supruga Sandra kaže da je upoznala muža dok je kao veterinar radila na Mauricijusu za društvo za zaštitu životinja.
“Često sam odlazila u jedno malo rastafarijansko selo u kome su se okupljali muzičari sa Muricijusa, gdje sam pred povratak u Banjaluku upoznala Benja. Poslije sam se opet vratila na Mauricijus, gdje smo se našli i od tad živimo zajedno sa našom ćerkom”, kaže Sandra
Od kad je u Banjaluci, Benja nije mnogo izlazio po kafićima i klubovima, ali je jedne večeri odlučio da se malo opusti uz džez u jednom kafiću. “Htio sam malo da upoznam noćni život ovdje i uživam u muzici, ali čim sam ušao u jedan kafić odmah su neki pijani gosti počeli da mi prilaze i da se raspituju o meni. Pričali su toliko glasno i svi uglas da nisam mogao da čujem ni svoje misli, a o muzici da ne govorim. Najzanimljivije je bilo kada me je jedan mladić upitao da li sam Srbin ili Hrvat”, kroz smijeh se prisjeća Benja.
eTrafika.net – Milovan Matić