Državljanka BiH, nedavno je završila u austrijskoj bolnici, nakon što je bježeći od trgovaca ljudima, pala s prozora. U udruženju “Lefe” u kojem je bila zbrinuta, kažu da je to jedan od tri slučaja iz BiH, koliko imaju godišnje, a svaka priča gotovo je identična. Potraga za poslom preko oglasa ili poznanika, koja se završi u lancu trgovine ljudima.
“Bila je u toliko lošoj situaciji da je pokušala da pobjegne kroz prozor i pala je. U početku je to doživljeno kao pokušaj samoubistva, tako da niko nije znao šta se dešava, ali ljudi u bolnici sa kojima je pričala, saznali su da je pokušala pobjeći pa su informisli našu organizaciju. Sudija je to shvatio vrlo ozbiljno tako da je lice osuđeno za oduzimanje slobode. Imali smo i druge. Uvijek je isto. Dođite, imamo posao za vas, naći ćete dobar posao u Austriji, tamo ima mnogo mogućnosti a onda kada dođu u Austriju, shvate da će biti seksualno ekpolatisane”, kaže Evelin Probst, članica Udruženja.
Priča, nažalost, nije nikakva fikcija. Putem oglasa na portalima odvija se crno tržište rada koje niko ne kontroliše. U njemu, između ostalog, oglas za građevinske radnike može da bude prevara za uzimanje novca, a oglas za dadilju, kako je otkrila jedna Sarajka, put u bijelo roblje. Već desetak dana, Mirzeta ostavlja upozorenja ženama iz BiH da se ne javljaju na oglas broj 84 jednog portala. Ona je jedna od dvadestak žena iz BiH koje su se javile. Posao dadilje i kućne pomoćnice u Sloveniji, koji je tražen, kaže, jesu obavljale, ali tako što su prebijane, izgladnjivane, i od njih je zahtijevano pružanje seksualnih usluga.
“Uzeli su mi pare što sam imala sa sobom, tražili su mi i pasoš. Ta žena mi je nudila da spavam sa njom, ona je neka lezbejka, šta li. Gurnuo me taj čovjek na ulicu. Komšije koje su me odvele u policiju kažu da je bilo bar 20 žena prije mene. Tukli su ih, izgladnjivali… Spavale su vani. Ja sam doduše spavala na podu u kuhinji pored stola. Komšije kažu: ‘mi da smo tebe uzeli ispred njega, on bi nama kuću zapalio'”, priča Mirzeta.
Ona pokušava da pronađe ostale žene i nagovori ih da svjedoče. Do tada će oglas upozorenja, kaže, ponavljati svaki dan. Za oglas 84 više nema konktakt informacija na portalu. Najverovatnije, kako kaže njihova žrtva, zbog posljednjeg slučaja. U ponedjeljak je zvala rodbina jedne djevojke iz Tuzle, koja se javila na taj oglas. Nisu tri dana čuli za nju.
“Ta njena rodbina otišla je po nju, doveli su je, kažu da je dobro. Maltretirana, ali dobro”, kaže Mirzeta.
U zvaničnoj statistisci bh. institucija i nevladinog sektora, kada su u pitanju žrtve iz BiH u inostranstvu, poznati su samo slučajevi radne eksploatacije u Hrvatskoj i Azerbejdžanu. Činjenice koje nam je naveo austrijski “Lefe”, možda daju objašnjenje zašto. Međutim, objašnjenje koje vjerovatno ledi krv u žilama svakom ko ima nekog na radu u inostranstvu. Uprkos tome što se desilo, žrtve koje su zbrinuli su, kažu, ostale su da žive u Austriji. Polovina, međutim, nikada nije obavijestila roditelje i rodbinu, šta im se dogodilo.
“One misle da je njihova krivica to što im se desilo”, kaže Evelin Probst i dodaje da žrtve ne žele nikoga da uznemiravaju zbog toga.
“Najčešće ne žele. Ili kažu da im se nešto užasno dogodilo, ali sada su sigurni, i ne govore im detalje. A takođe zavisi i od godina žrtve. Ako su mlađe, oko 18 godina, obično kažu roditeljima jer žele njihovu podršku. Onda imamo različitu reakciju roditelja. Neki su jako zabrinuti, i traže od njih da se odmah vrate kući. A tu je i druga reakcija, kada ih podržavaju da ostanu sa nama”, dodaje Evelin.
Austrija, licima za koje utvrdi da su bile žrtve i koje pristanu da svjedoče, iz humanitarnih razloga daje dozvolu za boravak te olakšice za dobijanje posla i rješavanje stambenog pitanja. Iz ministarstva unutrašnjih poslova Austrije, naveli su nam da su prošle godine imali dva takva slučaja iz BiH. A prema podacima do kojih smo došli, bh. državljani najčešće su bili žrtve trgovine ljudima u Njemačkoj, Austriji, Holandiji.
Oglas za posao, pokazao se, kako kažu u udruženjima za sprečavanje trafikinga, savršenim mamcem. Prema ponudi radne snage, više je nego jasno da su ljudi očajni. Primjeri oglasa na koje se javljaju su ponižavajući, kao na primjer, oglas u kome stoji da će kućna pomoćnica jesti hljeb i marmeladu. Ili, više nego sumnjivi. Od 153 oglasa za dadilje jednog portala, desetak je tražilo žene bez obaveza, između 25 i 35 godina.
U BiH, međutim, niko ne kontroliše oglase na internetu, kažu u Agenciji za zapošljavanje BiH. Entitetske inspekcije ne bave se oglasima, a policija reaguje samo po prijavi. Boris Pupić, portparol Agencije, kaže da su oni nekoliko takvih oglasa prijavili policiji, ali s obzirom da se radi o internet oglasima koji za kontak imaju jedino mobilni telefon, broj se brzo i lako povuče, te policija nije imala uspjeha.
Činjenica koja trafikantima omogućava neometan rad. Kako kažu u udruženju Astra, iz Srbije, koje je do sada zabilježilo 470 slučajeva trgovine ljudima, a 90 odsto se odvijao putem oglasa, sve je manje organizovanog kriminala iza oglasa i sve više se tim bave čak i pojedinci.
“Više nema nekih nerealnih ponuda, ti oglasi su sada jako realni i jako lijepo upakovani”, kaže Katarina Ivanović iz Udruženja.
U Austriji primjećuju i novine u radu trgovaca koji rjeđe, kažu, tuku žrtve jer se to može dokazati na sudu.
“Kada biraju, biraju psihološki profil koji mogu lako da kontrolišu”, kaže Katarina.
U “Lefu” ističu da su najčešći oblici eksploatisanja prisilna prostitucija, seksualna i radna eksploatacija ili kombinacija i jednog i drugog. Sve žrtve iz BiH, kako kažu, uspješno su se reintegrisale u društvo, uključujući i djevojku sa početka priče.
“Vrlo su jake… Jer da nemaju takvu prošlost iza sebe možda i ne bi preživjele situaciju. Obično je duga procedura. Zavisi od prošlosti osobe. Da li je imala nasilne događaje u svom životu. Zavisi i od toga koliko je dugo bila u lancu trgovine. Iskustva nam govore da je za uspostavljanje normalnog života potrebno minimalno tri godine.”
Kontrolisanje sumnjivih oglasa, koliko-toliko postoji u zemljama u okuženju. U Austriji kažu da oglase, koje im građani prijave na SOS telefon, prijavljuju tržišnoj inspekciji koja provjerava da li se radi samo o prevari ili postoji potencijalna prijetnja, a takve proslijeđuju policiji. U BiH još se nijedno tijelo ne osjeća nadležno, pa su građani primorani da se sami snalaze.
Mirzeta ponovo sutra ide poslom u inostranstvo, ali ovaj put, posao su joj našli prijatelji.
Devedeset odsto lažnih oglasa je tek prevara za uzimanje novca. Deset odsto, međutim, vodi ih u lanac trgovine ljudima, navode u udruženjima. Da bi izbjegli i jedne i druge, u Agenciji za zapošljavanje građanima savjetuju da se barem odjave sa biroa BiH, kako bi nadležni znali da traže posao u inostranstvu, ali i da ni za kakvo posredovanje pri zapošljavanju nije potrebno unaprijed da se šalje novac i da ne treba davati dokumente.
Teško je očekivati da će bh. građanin, u potrazi za poslom, od nekog poslodavca tražiti da mu ovaj prvo obezbijedi radnu dozvolu. Ali, kada već stavljaju glavu u torbu i kada u oglasu za dadilju piše da treba da bude djevojka od 25 do 35 godina i bez obaveza, trebalo bi da budu svjesni da se od nje ne očekuje da bude samo dadilja ili kućna pomoćnica.
RTRS – Vladimir Bekić
Istraživačka priča podržana kroz projekat Ministarstva sigurnosti BiH i Asocijacije XY, uz finansijsku podršku USAID-a.
