Zbog snažne simbolike i ljepote, cvijet Natalijina ramonda u kombinaciji sa Albanskom spomenicom koristi se za obilježavanje Dana primirja u Prvom svjetskom ratu.
Radi se o zvaničnom amblemu Republike Srbije, uvedenom 2012. godine, a zvaničnici ove zemlje ga nose sedam dana prije obilježavanja Dana primirja, da bi ga nakon završenih manifestacija, 11. novembra, skinuli sa svog revera. Na ovaj način se odaje počast svim stradalima tokom Prvog svjetskog rata.
Natalijina ramonda se naziva i “cvijet feniks”, jer uz pomoć vode oživi čak i kada potpuno uvene. U narodu je poznata i kao “vaskršnji cvijet”, jer cvjeta u vrijeme velikog hrišćanskog praznika. Ime je dobila po kraljici Nataliji Obrenović, a raste na istoku Srbije i planini Kajmakčalan, gdje su srpske snage vodile žestoke borbe u Prvom svjetskom ratu. Cvijet je u okolini Niša otkrio doktor Sava Petrović 1884. godine, dvorski ljekar kralja Milana Obrenovića, dok ga je Josif Pančić uvrstio u literaturu. Radi se o zaštićenoj vrsti koja osim u Srbiji raste u Makedoniji i Grčkoj. Pred cvijeta, na amblemu se nalazi i Albanska spomenica, odlikovanje koje su dobili pripadnici srpske vojske koji su se povlačili preko Albanije tokom zime 1915. i 1916. godine.
Iako se radi o načinu na koji Srbija obilježava Dan primirja, Natalijina ramonda polako dolazi i u Republiku Srpsku. Njegova ekselencija generalni konzul Republike Srbije u Banjaluci Vladimir Nikolić rekao nam je da posljednje tri godine spontano širi ideju o Natalijinoj ramondi. Zahvaljujući njemu oko 500 Banjalučana je dobilo svoj primjerak.
“Puno mi je srce kada u Banjaluci vidim ljude koji ih nose. Svi priču čuju prvi put od mene, ali se već sada ona širi. Recimo, prije nekoliko dana sam nakon polaganja vijenca otišao na kafu i konobar me je upitao šta mi je to na reveru. Ja sam mu objasnio o čemu se radi i poklonio mu jedan primjerak, a onda su njega gosti pitali, pa je on proširio priču na njih. Priča je fenomenalna, povezati Srbiju i ramondu, koji se kao feniks dižu iz pepela. Ta metafora je prijemčiva, jer kada objasnite šta je cvijet i zašto je povezan sa Srbijom, ima mnogo smisla”, navodi Nikolić.
Kako kaže, u njegovom sistemu vrijednosti 11. novembar predstavlja jedan od najznačajnijih datuma u istoriji ove civilizacije.
“Zamišljam ga kao jedan dan sreće i euforije, nakon četiri godine teških golgota i muka kroz koje je prošao svijet dolazi dan kada rat prestaje. Srbija ima posebno mjesto u toj priči, ona je izgubila trećinu svog stanovništva tokom Prvog svjetskog rata. Svake godine ovdje polažemo vijenac i tom prilikom dijelim ramondu, a onda je viđam po gradu. Nije moja obaveza da to radim, to je moja volja”, kazao nam je Nikolić, naglašavajući da svoj posao doživljava kao povezivanje Srba sa dvije strane Drine, što čini i kroz promociju Natalijine ramonde.
Željeli smo da i slučajne prolaznike ispitamo o Natalijinoj ramondi. Prva gospođa koju smo zaustavili na Trgu Krajine prepoznala je cvijet i ispričala nam njegovo značenje. Nije se mogla sjetiti tačnog naziva, ali je bila upućena u tematiku. Narednih sedam prolaznika nikada nije čulo za nju i sam izgled bio im je nepoznat. Većinu je Albanska spomenica oko cvijeta podsjetila na simbole borbe protiv raka dojke i drugih bolesti, a jedan srednjoškolac nam je rekao da se radi o borbi protiv nasilja u porodici. Zaputili smo se i u jednu od cvjećara i zatražili primjerak Natalijine ramonde. Prodavačica nam je rekla kako ga trenutno nemaju i da misli da ga nisu ni nabavljali. Tvrdila je da zna šta predstavlja, te nas uputila u drugu cvjećaru da ga potražimo, ne dozvoljavajući da joj objasnimo o čemu se radi. U drugoj cvjećari su nam rekli da Natalijinu ramondu ne nabavljaju, a kada smo htjeli da ispričamo priču o cvijetu, prodavačica nam je kratko rekla da “robu nabavljaju iz Holandije, a ne iz Srbije”.
Na ulici smo sreli i direktoricu Agencije za osiguranje RS Božanu Šljivar, koja je na reveru nosila upravo Natalijinu ramondu. Ispričala nam je kako je svoj primjerak dobila od supruga, kome ga je poklonio generalni konzul Nikolić. Ipak, za njenu simboliku zna od ranije.
“Saznala sam za nju prošle godine, kada sam u ‘Politici’ pročitala tekst i jako mi se svidjelo. Bez obzira što se radi o radi o zvaničnom amblemu Republike Srbije, mislim da mi u BiH imamo puno pravo da taj znak takođe nosimo, imajući u vidu da je Prvi svjetski rat zbližio Srbe sa obje strane Drine na različite načine. Mislim da je red da se sjećamo žrtava i da budemo ponosni na pobjedu u Prvom svjetskom ratu”, rekla nam je ona.
11. novembar je značajan jer su na taj dan 1918. godine sile Antante okončale Prvi svjetski rat potpisavši primirje sa Njemačkom. Građani Velike Britanije i država Komonvelta prilikom obilježavanja ovog datuma nose značke sa cvijetom bulke (divlji mak), jer je to prvi cvijet koji je nikao na poljima Flandrije, mjestu gdje su se vodile žestoke bitke tokom Velikog rata. Rusi na 11. novembar ističu Georgijevsku lentu, narandžasto-crnu traku koja je preuzeta sa Ordena svetog Đorđa. SAD ovaj datum nazivaju Dan veterana.
eTrafika.net – Vanja Stokić