Balerine iza sebe ne ostavljaju slike koje vise u muzejima, niti romane koji se štampaju i prodaju, ali stvaraju poseban svijet u kojem se osjećaju živim. Taj svijet za mnoge je danas nepoznanica, ali ne i za mladu banjalučku balerinu Teodoru Radivojević (16).
Nastupala je više puta na svjetskim i evropskim takmičenjima u Hrvatskoj, Srbiji, Mađarskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Sloveniji i Češkoj. Bila je peta na svijetu u solo konkurenciji, a u ekipnoj je osvojila 3. mjesto na svjetskom i evropskom prvenstvu sa plesnim klubom „Gemma“. U „Dječijem pozorištu Republike Srpske“ igrala je dvije predstave – „Alisa u zemlji čuda“ i „Pipi Duga Čarapa u svijetu plesa“.
U plesni klub upisali su je roditelji kada je imala četiri godine i kako kaže, odmah se rodila ljubav prema baletu. Iako tada nije znala šta je čeka, znala je da je to ono čim se želi baviti.
„Balet je moj svijet, svijet u kojem se slobodno mogu igrati. Igram se pokretima, elementima i tako izražavam različita osjećanja. Kao što gluma daje priliku glumcima da igraju različite uloge, tako i balet meni omogućava da budem dio različitih priča“, rekla je.
Iako priznaje da je bavljenje baletom naporno, jer svakodnevno u sali provodi dva do tri sata, kaže da se na kraju sve isplati. Svaki nastup i aplauz, koji slijedi poslije toga je ostvarenje želje.
„Taj osjećaj je prosto neopisiv! U sali vježbaš satima za tih nekoliko minuta na sceni. Samo to govori koliko su te minute i trenuci posebni“, ističe ona.
Teodorina trenerica u plesnom klubu „Gemma“ Ana Mazalica kaže da je tokom 11 godina saradnje mlada balerina puno uložila u ples i očekuje isti takav odnos i u budućnosti.
„Čeka je još mnogo stepenica na koje ona želi da se popne i uspjeće, samo ako nastavi vrijedno da radi i da se žrtvuje. Ona iza sebe ima mnogobrojne medalje sa međunarodnih takmičenja, titule državnih prvaka, plesne predstave, reklamu i jako puno javnih nastupa,“ zaključuje Mazalica.
Nova sezona je počela, pa i balerine kreću sa pripremama. Teodoru ove godine očekuju tri prvenstva, državno, evropsko i svjetsko, a njen cilj je jasan.
„Želim se ostvariti u plesu, želim se takmičiti i osvajati takmičenja. Vjerujem da će me motivacija koju imam dovesti do onoga čemu težim“, navodi ona.
U ovaj sport se na našim prostorima ulaže malo. Balet nema finansijsku podršku kakvu imaju ostali sportski klubovi, u to se uvjerila i Teodora. Kaže da je često dobijala negativne odgovore kada je tražila podršku, ali uprkos tome ne planira odustati od plesa.
„Kada dobijem negativan odgovor pomislim da odustanem od narednog prvenstva, ali ne i od plesa. Sva sreća, imam roditelje koji uvijek nađu rješenje“, zaključila je.
Ova balerina zna da svaki uspjeh zahtijeva mnogo odricanja i žrtve. Onima koji se žele baviti baletom poručuje da u ovom svijetu ima puno uspona i padova, ali da nema mjesta za odustajanje.
„Ukoliko istinski volite balet, voljećete i bol koju on donosi sa sobom. Naučićete da živite sa tim i da se sa pokretima satkanim ljubavlju prepustite magiji ove umjetnosti.“
BALET U BANJALUCI
I pored velike zainteresovanosti za balet u Banjaluci, što pokazuje veliki broj plesnih klubova i „Prva baletska škola“, baletska scena u ovom gradu skoro da i ne postoji. Mazalica ističe da država i grad generalno slabo podržavaju djecu, omladinu i kulturu, pa samim tim i balet i ples uopšte.
„Razne su mogućnosti podrške, od obezbjeđivanja prostora u kojem bi se vježbalo, do direktne finansijske pomoći pri odlasku na međunarnodna takmičenja. Međutim, izgleda da je i naše malo ‘njima’ previše“, dodala je Mazalica.
eTrafika.net – Tanja Kasapović