Irena Nikolić (25) iz Brčkog je veliki kreativac, iako njen profesionalni poziv nema nikakve veze sa kreativnošću. Ona radi u apoteci kao farmaceutski tehničar već šest godina.
Međutim, od svog tinejdžerskog doba zaljubljenik je u nakit, te je veliki dio svog džeparca odvajala upravo za njega.
Prvi komad nakita koji je napravila sa 16 godina bila je narukvica od konca. Poslije nje nizale su se nove, od kojih je većinu poklanjala prijateljicama. Nakon toga je prestala da pravi nakit, posvetila se poslu u apoteci, da bi prije tri godine, na nagovor jedne prijateljice, ponovo počela da ga izrađuje, ovog puta malo ozbiljnije.
Za one koji nisu upoznati sa tvojim radom, od kojih materijala je izrađena većina tvog nakita i gdje ih nabavljaš?
– Najviše koristim pamučni konac, od njega izrađujem narukvice prijateljstva, različitih boja, dimenzija i dezena. Naravno tu su i drugi materijali. Najviše naručujem repromaterijal preko interneta, ali tu su i bazari, razni repro shopovi itd. Osim konca, koristim često fimo masu, odnosno polimernu glinu, plastične, drvene, kristalne i staklene perlice, žicu, lance, ma skoro sve što mi dođe pod ruku. Koristim različite tehnike, a najdraža mi je decoupage tehnika koju koristim za izradu privjesaka
Koliko vremena nedjeljno odvajaš za pravljenje nakita?
– U početku mog rada pravljenje nakita je bio samo hobi, sada je to preraslo u dodatni posao. Odvajam onoliko vremena koliko mogu od svog ‘pravog’ posla. Obično je to 2-3 sata dnevno, mada kada imam mnogo narudžbi znam ostati budna do jutra da bih sve ispoštovala i da bi kupci bili zadovoljni. Često govorim da bih voljela da dan traje 30 sati kako bih sve stigla, da se naspavam, odradim smjenu u apoteci, da potrošim 3-4 sata na nakit, da pročitam neku knjigu, da se družim. I to bi mi bilo malo (smijeh).
Gdje pronalaziš inspiraciju za dizajn nakita?
– Moja mašta je glavni izvor svih ideja. Ponekad vidim u časopisu nešto što mi da ideju, ali nikada ne kopiram, nego to uradim na neki svoj način. Često mi se jave ljudi sa svojim idejama, pitaju da li je to moguće napraviti, ja pokušam i najčešće uspijem da napravim onako kako su to oni zamislili.
Možeš li nam reći nešto više o tome gdje je sve do sada tvoj rad prezentovan?
– Svi zainteresovani za moj nakit mogu da pogledaju Facebook profil Irena Narukvice Kape. Tamo objavljujem fotografije i cijene nakita, sa kupcima dogovaram način preuzimanja i ostalo. Ponešto postavim i na Pik.ba. Prije šest mjeseci organizovala sam mini sajam rukotvorina i pozvala ostale djevojke iz Brčkog koje prave nakit, broševe i sično, da izlože svoje radove. Uskoro će biti 2. po redu sajam, ovog puta na otvorenom, tj. na gradskom Trgu, koji će se održati uz pomoć i podršku Omladinskog centra.
Šta je ljudima najzanimljivije u tvojim kolekcijama?
– Moj nakit najčešće kupuju mlađe osobe, tinejdžeri, jer je većina tog nakita sa simbolima bendova, muzičkih pravaca i slično. Mada se trudim da imam raznovrsan izbor za sve generacije, izrađujem ono sto se najviše traži. Kada bih morala da izdvojim tri artikla koji su najzanimljiviji, samim tim i najprodavaniji, to bi bile rasta/reggae kape, drveni privjesci sa slikama poznatih ličnosti i narukvice prijateljstva.
Baviš se pravljenjem i prodajom kapa, možeš li nam reći nešto više o tome?
– Kape plete moja mama Borka, nagovorila sam je da plete velike, popularno nazvane oversized kape u rege bojama, jer to nigdje nema da se kupi, a interesantno je. Ona je prilično vješta u tome, ima puno ideja tako da sada imam oko 50 različitih modela kapa.
Šta bi posavjetovala onima koji planiraju da se posvete nekom sličnom poslu?
– Većina tehnika izrade nakita nije teška za savladati, malo truda i upornosti i to je to, ali da bi bili kupcima interesantni moraju da imaju originalne ideje, kvalitetne materijala i da znaju da prezentuju svoj proizvod na pravi način.
Da li imaš neke nove ideje koje planiraš realizovati, te da li možda planiraš da otvoriš neku prodavnicu gdje ćeš izložiti ono šta radiš?
– Ne razmišljam o prodavnici, jer znam da bi to bilo nemoguće sa ovim cijenama. Želim da je moj nakit pristupačan svima. A sa porezima, kirijama i računima koji idu uz prodavnicu to bi bilo teško. Mislim da većina ljudi može da odvoji 3 KM za par ručno izrađenih naušnica ili neku narukvicu. Najveći uspjeh mi je bio prošle zime kada je svaka peta osoba koju sam srela nosila kape koje smo mi ‘izbacile na tržište’. Mnogo je kapa poslato u druge gradove, čak nekoliko u Hrvatsku i Srbiju. Skoro sam pročitala komentar ispod fotografije mog redovnog kupca, koji je na fotografiji upravo nosio komad mog nakita: ”Ova Irena okiti pola Modriče!” To mi daje motivaciju da pravim dalje.
eTrafika.net – Erna Duratović