Nikolina Makivić (22), jedna od najboljih visokoškolaca RS i uspješna studentkinja biotehnološko-prehrаmbenog smjera na Tehnološkom fаkultetu u Banjaluci, govori o kvalitetu hrane koju jedemo i zašto je važno da zasijemo svoje bašte. Otkriva i kako ovdje zadržati mlade, talentovane i obrazovane ljude, te svoje planove da postane naučnik u oblasti hemije.
– S obzirom da je kupovna moć našeg stanovništva mala, srazmjeno tome je i kvalitet hrane koju jedemo na niskom nivou. S tim u vezi, mi kao potrošači moramo da imamo na umu da je cilj svake industrije, pa i prehrambene, da proda proizvod, a ne da mi budemo zdravi. Stoga sami treba da učimo o hrani i budemo odgovorni za svoje izbore. Na primjer, trebalo bi da izbjegavamo sterilnu hranu koja sadrži hidrogenizovanu biljnu mast (ne može se svariti u organizmu), visoko fruktozni kukuruzni sirup koji se povezuje sa gojaznošću, mliječnu mast koja je prošla proces homogenizacije (povezuje se sa zakrečenjem krvnih sudova), nitrate i nitrite koji se smatraju kancerogenim… – upozorava Makivićeva.
Pošto će organska i zdrava hrana u budućnosti najvjerovatnije biti kao „dragi kamen“, ova Banjalučanka kaže da bi naši ljudi trebalo da posiju svoju baštu koliko mogu.
– Za to je potrebno mnogo rada i truda, ali bar znate šta jedete. Inače, hrana koje se proizvodi u našim selima je i organska i zdrava, dok za ostalu ne mogu da tvrdim – navodi naša sagovornica.
Ističući da prehrambena tehnologija izučava sekundarnu proizvodnju hrane (preradu), dok se poljoprivredne nauke bave primarnom proizvodnjom (uzgojem), Makivićeva objašnjava da RS i BiH definitivno imaju resurse na tom planu.
– Problem je što nema kapitala koji bi doveo do njihovog korišćenja. Smatram da bismo se trebali okrenuti malim proizvođačkim pogonima, pa bi tako i grad kao što je Banjaluka mogao sam sebe da hrani. Što se tiče ulaganja u nauku po ovim pitanjima, ona su jako mala, a veliki problem je i to što se nabavlja najjeftinija oprema, koja je često i najlošijeg kvaliteta – naglašava Nikolina.
Ova djevojka kaže da se nakon uspješno završene banjalučke Gimnazije predijelila za upis Tehnološkog fakulteta zbog multidisciplinarnosti studija.
– Oblasti koje čine srž izučavanja su inženjerstvo, hemija i prehrambene tehnologije. U tom smislu, želja mi je da postanem naučnik i da se bavim hemijom. Pošto takva mogućnost ne postoji kod nas, pokušaću da nađem finansijsku podršku i da školovanje nastavim u inostranstvu. A pošto sam prošla „CEFE“ trening ili obuku o osnovаmа pokretаnjа vlаstitog biznisа u budućnosti i za to ostavljam otvorenu mogućnost, pogotovo što oko sebe imam mlade, učene i uspješne ljude koji su moji dobri prijatelji i koji bi mi u tome mogli pomoći – planira Nikolina.
Na pitanja – kako ovdje zadržati mlade, talentovane, obrazovane i uspješne ljude Makivićeva odgovara da prije svega treba više da cijenimo znanje.
– Mladima koji žele da ostanu treba dati šansu i podržati ih, a onima koji žele da odu na usavršavanje na inostrane fakultete treba to omogućiti, ali istovremeno pratiti njihov razvoj kako bi se vratili u RS i BiH – ocjenjuje ona.
Aktivista udruženjа „4 plus“!
Nikolina je devet godina аktivna u banjalučkom udruženju „4 plus“, koje okupljа i pomаže porodice sа četvoro i više djece.
– Sama potičem iz višečlane porodice i veoma sam srećna kada mogu da pomognem. Posljednja akcija u kojoj sam učestvovala bilo je prikupljanje potpisa za peticiju prema kojoj bi svako dijete u RS imalo pravo na dječiji doplatak. Evo i ovim putem bih rekla da svi koji su na bilo koji način u mogućnosti da pomognu ove porodice mogu da dođu u kancelariju udruženja u ulici Petra Rađenovića 25. ili nazovu broj 051/304-333, od 10 do 13 časova – poručuje ova studentkinja.
eTrafika.net – Bojan Rečević