Nakon odsluženog vojnog roka, ljubav prema filmu, fotografiji, produkciji i zvuku odvela ga je na Akademiju umjetnosti, gdje je upisavši smjer Kamera Banjalučanin Igor Suzić Ministar (33), započeo svoju karijeru.
Piše: Zorana Stojičić
Jedan je od uspješnijih producenata u Banjaluci i skromno priznaje da najviše voli kada njegov kvalitet prepozna okolina, kroz pozitivne ili negativne kritike.
„Počeo sam od nule. Uložio sam u ovaj posao isključivo jer ga volim i radim ga srcem, smatram da kada nešto radite iskreno cijelim bićem, kada ste dovoljno uporni i entuzijastični, ulaganja i trud se vremenom isplate. Kada sam odlučio da otvorim svoj studio ljudi oko mene su me shvatili neozbiljno govoreći da od toga neću imati ništa, da uzalud trošim vrijeme i novac, nisu razumjeli moju upornost da ni od čega stvorim ono što volim da radim, i od čega danas živim. Svoju inspiraciju sam često nalazio i u liku filmskog junaka Forresta Gumpa, koji je pokazao da kada ideš naprijed bez osvrtanja, ma koliko puta poklekao, doći ćeš do svog cilja. Bez obzira na osuđivanje i nerazumijevanje okoline naučio sam da je u životu najvažnije biti svoj, ne biti foler i ne dozvoliti da staneš”, kaže Igor.
Nije važno koliko jako možete da udarite, već koliko jako možete da primite udarce i nastavite dalje. Uspjeh na svom putu često postavlja prepreke, oni koji ih prevaziđu istinski su ga i željeli. Igor tvrdi da je bilo mnogo teških trenutaka tokom otvaranja studija i bavljenja produkcijom, ali i da je mnogo teže kada ljudi sumnjaju da ste sposobni da ostvarite svoje snove, nego kada vas finansije spriječavaju. Okolina često guta i prezire uspjeh i talenat, stoga čovjek mora biti nevjerovatno uporan i staložen, da bi na kraju pokazao da je vrijedilo ”biti drugačiji”.
„Još kao srednjoškolac sam počeo ozbiljnije pisati. Zavolio sam rep muziku i slobodno mogu reći da je ona jedan od glavnih krivaca što se danas bavim ovim poslom. Kroz rep sam naučio da se bavim produkcijom, za mene je on uvijek predstavljao inspiraciju. Ispunjenost i čista jednostavnost, tom osjećaju kojim je ovaj žanr prožet vijeran sam i danas. Kroz ono što me ispunjava naučio sam da radim ono što je unosno. Od rep muzike se ne može živjeti, ali u produkciji se zaradi sasvim dovoljno da možete da opravdate sve uloženo”, ističe Suzić.
Ministrove ideje i realizacije nastaju u njegovom studiju „EKTOS’’ u Banjaluci, u kom je sažet sav dugogodišnji trud, investicije, saradnje i dječačka ljubav prema hip-hopu. Može da se pohvali činjenicom da je prvi Banjalučanin čija je pjesma ”All right” emitovana na popularnom muzičkom kanalu MTV.
„MTV je nešto što sam sanjao pišući svoje prve rime. Nikada nisam ni mogao zamisliti da će se taj san ostvariti. Vremenom sam sagorio u toj želji, pa mi u trenutku kada sam saznao da je pjesma emitovana nije značilo koliko bi da se desilo dok sam bio mlađi, ali sam svejedno ponosan što je moj rad prepoznao neko poput njih”, naglašava Igor.
Suzić je 2012. godine u saradnji sa banjalučkim reperom Embijem objavio album ”Signal” koji je ujedno njegov prvi i jedini album, te svojevrsni omaž rep zvuku kome duguje mnogo. Sa banjalučkim sastavom BLokada 2013. godine izdao je pjesmu Reprezent, a 2015. godine i Reprezent 2, sarađivao je i sa srbijanskim hip-hop izvođačem Ivanom Ivanovićem Đusom.
„U album ‘Signal’ smo utkali pet godina rada. Dugo smo birali sve pjesme, jer je rep žanr koji može pjevati o svim temama, tu raznovrsnost smo i primijenili. Ne planiram da se profesionalno bavim muzikom, ali mi je drago što iza sebe imam tako ozbiljnu saradnju kojom mogu da se pohvalim”, objašnjava on.
Ljudi koji se u Banjaluci bave produkcijom nisu konkurenti, saradnja je neizostavna, posebno na većim projektima poput dugometražnog filma i serije ‘’Meso’’ na kome je i Suzić trenutno angažovan.
„Ne bih da otkrivam detalje, ali projekat je zaista veliki, sa zvučnim imenima. Nikola Pejaković potpisuje scenario tako da se može očekivati samo najbolje. Čast mi je što sam dobio priliku da budem dio ekipe i da svojim angažmanom dam doprinos. Pored ovog filma trenutno pokrećem još neke svoje ideje, i sigurno je da se nakon svega nisam trudio uzalud”, tvrdi on.
Danas je gotovo nemoguće zamisliti realizaciju neke ozbiljne priče u svijetu kako dramskih, tako i audio-vizuelnih umjetnosti bez kvalitetne produkcije, koja može da odgovori zahtjevima duha vremena kreativnim angažmanom. Međusobno prožimanje u skladnom sklopu umjetničkih, tehničkih i naučnih dostignuća populariziralo je ovaj posao.
„Moje područje su film, fotografija i muzika. Perfekcionista sam i maksimalno se posvećujem svakom projektu koji započnem, i svaku realizaciju istog gledam kao da ga radim za sebe. Smatram da je baš taj odnos prema radu ono što izdvaja bolje od prosječnih i zbog čega vam klijenti poklanjaju povjerenje. Kada pogledam iza sebe mogu reći da sam ponosan, jer sam slijepo slijedio i ostvario svoje snove. Od samo obične dječačke želje stvorio sam mali, ali vrijedan brend i okolina je to prepoznala. Danas živim od ovog posla i odgovorno tvrdim da onaj ko želi može uspjeti, jer ljudi koji su dovoljno ludi da misle da mogu promijeniti svijet su upravo oni koji ga mijenjaju”, zaključuje on.
Tekst nastao u sklopu projekta “Može i drugačije”, koji finansira Fondacija SHL
eTrafika.net