“Zašto mi roditelji nisu jaki pa da mi mogu srediti ili platiti ispit, već moram da se patim uz knjigu i strepim pred profesorom”, pitanje je koje sebi postavlja veliki broj studenata u BiH i time se, i pored što ispite polažu na pošten način, pridružuju onim koji su uključeni u korupciju, zbog svoje spremnosti na nju.
Svaki četvrti student imao je susret sa korupcijom, odnosno platio je pozitivnu ocjenu ili je traženo od njega da je na neki način plati pokazalo je istraživanje Transparency International-a. Međutim, posebno porazno jeste što sve veći broj onih studenata koji ne sređuju ispite, na korupciju gledaju kao na nešto sasvim normalno i skoro pa legitimno, a ide se toliko daleko da za sebe smatraju da “nisu bili te sreće, te su zato morali učiti”.
“Vjerujem da postoji više razloga za takvo stanje. Prvi razlog je taj što se takvo ponašanje dosljedno ne sankcioniše od strane fakulteta, Ministarstva prosvjete i društva u cjelini. Verbalna osuda nije dovoljna da bi se nešto spriječilo. Drugi razlog je da u našem društvu nije važno znanje, sposobnost ili vrednoća, već papir. Na trećem mjestu imamo problem da u našem društvu je najvažnije da si bogat ili da se nalaziš na nekom visokom položaju u vlasti, a da te niko ne pita na koji način si zaradio taj novac ili ko te postavio na to mjesto. Jednostavno rečeno nepoštenje se isplati!” ističe psiholog i direktor istraživanja u “Prime Communication”-u Srđan Puhalo.
Puhalo naglašava da danas nije važno znanje nego diploma i otuda korupcija postaje “prečica” do diplome, posla i boljeg života.
“Možemo reći da su studenti spoznali kako naše društvo funkcioniše i njemu se prilagodili, ne razmišljajući o dugoročnim posljedicama toga i za sebe i za društvo u cjelini”.
Koliko se u današnju omladinu uvuklo mišljenje da „novac nije jednako naporan rad“ i da se sa poštenim radom ne može mnogo postići u našoj državi ne može se tvrditi bez nekog egzaktnog istraživanja, ali kada se vidi ko su ljudi koji se afirmišu u našem društvu i koga društvo cijeni, kaže Puhalo, sasvim je jasno da poštenje i rad, nisu na cijeni.
“Osim toga treba imati na umu da posao u javnim ustanovama, gdje se znatno manje radi, je mnogo privlačniji mladim ljudima nego poslovi u privatluku gdje se mnogo više radi i gdje su neizvjesnost i nesigurnost mnogo veći.
Lijeka korupciji ima, ali…
Današnji studenti su krivi za ovakvo stanje u onoj mjeri koliko ovo stanje prihvataju kao jedino moguće i normalno, ističe Puhalo i jer ne žele da se bore protiv toga, već gledaju da odu iz zemlje, te zbog toga jer potcjenjuju svoju snagu i moć.
“Ima lijeka korupciji, ali samo ako vlast odluči da se iskreno bori protiv nje. Znači potrebna je politička podrška da bi se korupcija smanjila na razumnu mjeru. Pojedinac bez te podrške društva pretvara se u Don Kihota koji se bori sa vjetrenjačama”, slikovito ističe Puhalo.
Predstavnici Unije studenata Mostar ističu da je neophodan rad Unije.
“Kroz njega pokazujete koliko ste jaki, tako studenti steknu povjerenje u vas da vi možete nešto uraditi. Bez toga niko se neće usuditi da prijavi nešto. Mi smo već formirali kancelariju studentskog pravobranioca. Studenti se mogu javiti anonimno, već imamo prijave na rad profesora. Mislim da će se tako vremenom otići i do mnogo krupnijih stvari”, ističu iz Unije.
Prema predsjedniku Studentskog parlamenta u Sarajevu Ahmedu Nurkoviću studenti bi se trebali udružiti na malo većem nivou od današnjeg i podržavati jedni druge, ukoliko neko ne smije preduzeti nešto u svojoj sredini ili ne može da dođe do izražaja jer su profesori, dekani i političari mnogo jači.
“Imamo saradnju sa svima, povezani smo sa drugim unijama i fakultetima. Mi se svi znamo između sebe, ali nemamo uniju na nivou države. Nameće se potreba da se ne okupljamo na seminarima već da se sami okupimo dva ili tri puta godišnje kako bismo razgovarali o ovom i drugim problemima.
Recimo, kada pokrenemo neku kampanju na nivou države da pošaljemo poruku, jer onda ima drugačiji i veći značaj”, ističe Ahmed.
Predsjednik Unije studenata RS Nikola Dronjak napomenuo je ranije u razgovoru za portal “eTrafika” da je borba protiv korupcije na fakultetima postala uzaludna, jer i kad se iznese veliki broj dokaza i činjenica koje upućuju da je neki professor korumpiran, oni se samo stave pod tepih.
“Mi se već godinu dana odlučno borimo protiv korupcije, ali niko od nadležnih institucija nije raspoložen da sarađuje. Stalno dobijamo obećanja, čak su pojedini profesori za koje smo dokazali da su imali dodira sa korupcijom bili suspendovani, ali su nakon kraćeg vremena opet vraćeni na posao jer niko nije želio da se pozabavi ovim slučajevima”, rekao je tada Dronjak.
Kada smo pitali Srđana Puhala šta treba da rade oni koji postupaju fer i pravedno, a vide različite oblike korupcije svojim očima, rekao nam je da su oni u principu nemoćni jer nemaju podršku vlasti, ali da će ipak izaći kao pobjednici.
“Oni su pobjednici na “duge staze”, jer vrlo brzo će doći vrijeme kada će se znanje, sposobnost i vrednoća cijeniti, pogotovo u privatnom sektoru”, ipak je na kraju bio optimističan Puhalo.
eTrafika.net – Ognjen Tešić