U svijetu je trenutno 68.5 miliona prisilno raseljenih ljudi, stoji u godišnjem izvještaju “Globalni trendovi” koji je u utorak objavila Agencija UN za izbjeglice – UNHCR. Ratovi, nasilje i progoni doveli su do porasta prisilno raseljenih osoba petu godinu zaredom, od čega 52 % čine osobe mlađe od 18 godina. Na 110 osoba u svijetu, jedna osoba je izbjeglica ili raseljena. ‘Sretan’ nam Svjetski dan izbjeglica.
Piše: Anja Zulić
Kako bi se pružila podrška i podigla svijest o teškom položaju izbjeglica, odlukom Opšte skupštine Ujedinjenih naroda od 2000. godine, 20. jun obilježava se kao Svjetski dan izbjeglica.
“Nalazimo se u ključnom trenutku u kojem adekvatan odgovor na prisilno raseljavanje širom svijeta traži novi, globalniji pristup, kako zemlje i zajednice ne bi više bile ostavljene same u tim situacijama”, govori povjerenik UN-a za izbjeglice Filippo Grandi.
Međutim, situacije na terenu pokazuju sasvim drugačije slike.
Bosna i Hercegovina je otpočetka bila dio tzv. Balkanske rute (zatvorena u martu 2016. godine), samo što je tokom 2015. i 2016. godine kroz BiH prolazio mnogo manji broj ljudi nego npr. kroz Srbiju. U novembru prošle godine, zbog upotrebe nasilja hrvatskih graničnih policajaca protiv ljudi koji pokušavaju preći u EU, veći broj ljudi odlučuje se na rutu preko BiH. Iako je to situacija koja je poznata i traje više od tri godine, kada je u martu 2018. godine broj pridošlih izbjeglica i migranata premašio ukupan broj dolazaka u proteklim godinama, vlasti u BiH opet su pokazale tromost i nesposobnost u rješavanju situacije. Sredinom marta govorilo se da je ovo “izazov koji je još uvijek pregledan i savladiv”, a već u aprilu “BiH se suočava s najvećim prilivom migranata do sada. Postojeći kapaciteti za njihovo zbrinjavanje i planovi izrađeni još 2015. nisu adekvatni za suočavanje sa sadašnjim razmjerima migrantske krize”- piše Večernji list.
I dok je pitanje kontrole granica dobilo na značaju, izbjeglice i migranti od kojih polovinu čine djeca i ranjive grupe, suočavaju se sa brojnim rizicima poput nasilja, neformalnih vraćanja i kolektivnim protjerivanjima. U februarskom izvještaju o migracijama, Agencija EU za osnovna prava označila je pitanje pristupa teritoriji kao veliki izazov, te istakla da se zaštita granica ne smije provoditi na štetu ljudi (nakon prisilnog vraćanja iz Hrvatske u Srbiju šestogodišnja djevojčica izgubila je život).
“Prema službenim podacima BiH, od početka godine do kraja marta u BiH je došlo 1.138 migranata i izbjeglica na neregularan način, bez potrebnog odobrenja ili dokumenta koji se traže u skladu s propisima o imigracijama. Zato ih zovemo neregularni migranti, a ne ilegalni, što ima određenu, i netačnu, pomalo ‘kriminalnu’ konotaciju. Isto tako, među tražiteljima azila postoji i (manji) postotak ljudi koji su zakonito ušli u BiH, npr. u okviru bezviznog režima, zračnim putem”, govori u intrevjuu za Fenu portparol UNHCR-a za jugoistočnu Evropu Neven Crvenković.
Sa jedne strane nezamislivo je očekivati od ljudi koji su u najvećem broju nelegalno i izašli iz zemlje iz koje dolaze, da legalno uđu u zemlju – sa druge isto tako je gotovo nezamislivo da se u BiH pojednostave i ubrzaju zakonske procedure koje će olakšati izbjeglicama i migrantima da zatraže azil u BiH. Od početka godine pa do 27. aprila zahtjev za azil u BiH je podnijelo 383 ljudi, uglavnom iz Sirije, Pakistana, Afganistana, te manji procenat iz Libije, Palestine i ostalih država.
Neadekvantan pristup države i organizacija koja se bave ovim pitanjem, podstakao je neugodnu atmosferu prema ljudima koji dolaze, dovodeći u pitanje upravo njihov izbjeglički status. Sedma sila je takođe dosta doprinijela u proizvodnji atmosfere straha, plasiranjem neistinitih i neprovjerenih informacija. Početno “neprimjećivanje” izbjeglica, a kasnije sa povećanjem njihovog broja slučajevi netrepeljivog ponašanja od strane građana (vidljivi na komentarima na Internetu – strahuju od izbijanja zaraze ili pljački) morali bi doći kao iznenađenje – jer prije samo dvadeset godina mnogi ljudi sa ovih prostora prolazili su kroz iste sudbine.
Sarajevska novinarka i aktivistkinja Nidžara Ahmetašević kao volonterka organizacije “Are You Syrious” obišla je Balkansku rutu, a građane i volontere navodi kao one koji vode brigu o izbjeglicama, dok država i međunarodne organizacije ne rade svoj posao.
“Za sada to funkcioniše, građani se brinu o njima, građani snose troškove za njihovo liječenje, za njihov smještaj, za njihovu hranu i pomažu im na svaki mogući način, prije svega pokazujući solidarnost i prijateljstvo. Ostali koji bi trebali puno više uraditi u ovoj situaciji uglavnom se prave da to nije njihov posao i to stvara velike probleme. Ljudi koji dolaze ovdje ne stvaraju nikakve probleme. Ja sam s njima u kontaktu otkada je to počelo, od novembra, i mnogo više od početka ove godine, i nisam imala nijedan problem niti sam vidjela da je bilo ko od volontera ili ljudi koji rade s njima imao bilo kakav problem. Ovi ljudi nisu opasni, nije istina da oni ne žele azil u ovoj zemlji, nije istina da su svi u prolazu: tu ima raznih ljudi, ima ljudi sa porodicama koji su umorni od putovanja, iscrpljeni od svega što im se dešavalo na putu i oni žele ostati u BiH”, komentariše Ahmetašević za Facebook stranicu ‘Zašto?’.
Prije mjesec dana razmještanje oko 250 izbjeglica iz šatorskog naselja u centru Sarajeva u izbjeglički kamp Salakovac kod Mostara, prošlo je uz prepucavanje političara i korištenje situacije u manipulativne svrhe. Kako piše Deutsche Welle, u BiH dnevno ulazi oko 100 migranata prema podacima Službe za odnose sa strancima, a procjenjuje se da bi moglo stići najmanje 50.000 migranata, čije je krajnje odredište zapadna Evropa, a te brojke daleko premašuju mogućnosti i kapacitete BiH za smještaj izbjeglica.
Ahmetašević smatra da kampovi kao pružanje privremenog mjesta gdje će izbjeglice boraviti, nisu dobar metod. Ljudima koji dolaze potrebna je naša solidarnost i pomoć, a onima koji žele ostati treba omogućiti integraciju u društvo.
“Model kakav je primijenjen u Grčkoj i u Italiji, i u nekoliko drugih zemalja je, da su tim ljudima davane kuće i stanovi gdje žive zajedno u sredinama, i pogotovo u Bosni i Hercegovini bi to bilo jako dobro, jer toliko ljudi napušta ovu zemlju i zašto im ne bi neki od tih napuštenih gradova ponudio smještaj. Zašto ne bi otišli u Drvar, zašto ne bi otišli u Vareš, oživjeli tu sredinu, donijeli jednu novu energiju, donijeli znanja i vještine koji ovi ljudi nose sa sobom, donijeli novu kulturu koja će nas naučiti i učiniti ovu zemlju još bogatijom“, govori ona za Facebook stranicu `Zašto`?.
Za novinarku Ahmetašević to nije nerješiv problem, ali jeste problem “što ovdašnje vlasti nisu spremne da razmišljaju na ovakav način”. I kako jedna građanka Sarajeva komentariše za Detsche Welle:
“Kad pogledam ovaj kamp i migrante gotovo bez ikakvih uslova za normalan život, pomislim da mi u stvari i nemamo vlast. Građani pomažu koliko mogu, a vlasti nema nigdje. I građani i ove izbjeglice su u ovom slučaju prepušteni sami sebi.”