U vremenima kada su mnogi zahvaljujući mrljama zablistali u karijeri, ja nisam dobila priliku da to uradim u mojoj struci na čist način, kakav i treba da bude. Posebno mislim na oblast prava koje bi trebalo biti osnovna regulativa, hemijsko sredstvo u formi zakona za ulanjanje mrlja i ostalih prljavih pojava koje su isplivale na površinu.
Piše: Slobodan Manojlović
Počela je ovako priču o svom životnom putu za eTrafiku Dragana Pašić, po formalnom obrazovanju pravnica, a trenutno jedina slikarka-aforističarka u Banjaluci. Aforizmi djevojke rođene u Novom Gradu objavljeni su prethodne godine u antologiji “Srpska satira i aforizmi” koja je izdata prošle godine u SAD. Pašićeva je u njoj našla svoje mjesto u društvu velikana poput Branislava Nušića, Petra Kočića, Vladislava Petkovića Disa, Ive Andrića i drugih. Dragana je u svijet umjetnosti ušla prije tri godine nakon što je bezuspješno tražila posao u struci.
“Nije mi preostalo ništa drugo nego naći najčistiji put kojim ću krenuti, mnogo razočarana u tom trenutku, Moji talenti za koje sam odmalena znala, ali ih nikada nisam usavršavala, počeli su isplivavati. U te tri godine boja i grafit su postali moja šminka. Bilo je noći i noći kada sam umorna išla u čistu, a budila se u uprljanoj posteljini. Meni umjetnost nije donijela automobile ili imovinu sumnjivog porijekla da zabljesnem. Naprotiv. Podočnjaci i fizicki umor su postali dio svakodnevnice, ali duševno zadovoljstvo zbog čistog puta uprljanog jedino mojim trudom i bojama je bilo mnogo veće. Sebe kao umjetnicu ne smatram uspješnom jer ima još puno rada kojeg ja kao perfekcionosta i te kako prepoznajem da treba i može jer čovjek uvijek mora bolje. I moj aforizam kaže da završetak izgradnje ličnosti završava na grobnoj parceli”, kazala je Dragana.
Pašićeva nije sigurna da li je mana ili prednost to što nema formalno umjetničko obrazovanje.
“Svakako bi bilo lakše da sam imala priliku ranije slikati i crtati jer bih mogla koristiti neke da ih nazovemo fore, koje bi mi neko pokazao, a ne da ih sama moram otkrivati. Sa druge strane, kada nešto po prvi put uzmete da radite sami, a imate talenta, on vam daje slobodu da se sami oblikujete bez ograničenja. Da sami sebe upoznajete na najbolji način, budete svoj najveći kritičar. Da sam počela prije 20 godina kad je bilo vrijeme, rezultati mog rada bi sigurno bili veliki. Ovako sam za tri godine pritisnuta okolnostima života uzimala vazduh pod tim pritiskom ispoljavajući sebe kroz talenat. To je bio jedini način da moja duša u svom istinskom obliku preživi. Sve ostalo bi bila prodaja. Razumijem ljude koji se i donekle prodaju jer ja sam imala podršku majke i sestre u materijalnom smislu”, pomirlijivo će Pašićeva.
Ono po čemu se rad ove autorke u slikarstvu prepoznaje su portreti poznatih ličnosti iz svijeta filma i muzike kao što su Al Paćino, Robert De Niro, Kurt Kobejn i Džim Morison. Na njen rad nije ostao ravnodušan ni Robi Vilijams koji joj je čestitao kada je objavila crtež na njegovom Twitter nalogu.
“Muzika i film su takođe moje ljubavi. Sve nas koji ih volimo oblikuju od najmlađih dana pa tako i mene. Odrastala sam u vrijeme nesrećnog rata kada niste imali mnogo izbora kako da se izrazite. Upoznavanje muzičkih pravaca je bio najlogičniji izbor pa se tada formirao moj muzički ukus. Bila sam veliki obožavalac kako muzike i djela tako samog lika Kurta Kobejna. Moj ukus prema muzici i muškom polu vremenom je postao raznovrsniji. Opus se kreće u domenu najrazličitijih žanrova. Najlakše mi je da kažem od Silvane do Nirvane jer je baš tako. Naše podneblje je bogatstvo divnih melosa pa tako volim i bosansku sevdalinku, dalmatinaki melos, makedonsku muziku i dobre narodnjake. Što se glumaca tiče, opus za crtanje u budućnosti je ogroman. Domaća glumačka scena je sjajna i tu bih željela da nacrtam portrete mnogih. Volim filmove i gotovo svakodnevno odvojim vrijeme za neki. Najčešće su to trileri i to se nerijetko pretvori u višečasovni filmski maraton”, govori Dragana.
Kaže da je naše tlo plodno za pisanje aforizama, a tema je na pretek, jer, nažalost, problemi izazivaju teme. Politika i socijalna nestabilnost su izvorište najboljih aforizama, a tu je i ljubav kao sfera od koje sve u životu kreće. U umjetnosti nema uzore jer sebe smatra za nekoga ko se slučajno upustio u sve ovo, bez očekivanja bilo kakvih rezultata. Umjesto uzora ima one čiji rad poštuje i prati. Tu izdvaja Silvio Porcionato, Nicoleta Acekoli, Rej Cezar, Ivana Beševic, Tifani Božić, Džimi Lou i ogroman broj ilustratora. U promociji svojih slika i aforizama Dragana je dosta aktivna na društvenim mrežama.
“One su danas neizostavan dio za promociju rada. Lično nemam preveliku želju za eksponiranjem iako bi trebalo. U protivnom nemate u ova vremena marketing neophodan za neku zaradu ili da vaš rad dođe do poštovalaca. Imam u sebi onu nekadašnju crtu umjetnika koji smatraju da je potrebno ostati pomalo mističan i tajanstven. Sve sto se ogoli do kraja izgubi svoju čar. Na svojoj promociji tek planiram ozbiljnije da radim izlaskom moje knjige aforizama u kojoj će biti prateće ilustracije i karikature. To će biti nešto sasvim novo na ovim prostorima jer nema žena koje se bave svim ovim segmentima istovremeno”, zaključila je Dragana.
Nije zadovoljna trenutnim stanjem na kulturnoj sceni i onim što se plasira mladima danas.
“Da imam moć zamijenila bih kulturnu za političku scenu i svaki dan slušala neke nove vijesti iz kulture i umjetnosti. To je nažalost nemoguće iako je nesumnjivo da bi naši umjetnici imali odlično mjesto na svjetskoj sceni. Od rata se ovdje nažalost sve promijenilo i toliko lošeg ukorijenilo. Ne vrijedi pominjati vise ni rat koji je odavno prošao, a kulturno uzdizanje i umjetnost su potisnuli šatori, rijaliti programi i muzika puna agresije i promovisanja narkomanije i prostitucije. Logično je da ako pustite mladima muziku u kojoj se otvoreno propagira korištenje kokaina, skanka, laki moral i blud vi stvarate užasan sistem vrijednosti koji pogoduje onima koji će da zarađuju na vašoj djeci praveći od njih narkomane, prostitutke za zabavu bogatih i duhom zakinutih osoba”, ističe ona.
Ipak, smatra da je sve do individue. Ukoliko vas vas vaspitava ratni profiter, njegov primjer vam govori kako se može uspjeti nepoštenim radom.
“Ako su vam idoli takozvani žestoki momci i kriminal vi ste očito veliki slabić sa veoma slabim karakterom koji nema ljudsko dostojanstvo. Za mene sve nabrojano služi i kao čovjeku i satiričaru za ismijati. I tu nemam dozu obazrivosti kako nikoga ne treba ismijavati. Navedene pojave i te kako treba ismijavati na poučan način jer ćete ih jedino tako suočiti sa njihovom stvarnom vrijednošću koja ne postoji. Sumnjiva poslijeratna imovina opisana je mojim aforizmom ‘Novopečenim bogatašima rat je bio termička obrada’. Ako nam takvi uče djecu onda neka ne čudi sto nam je stanje u kulturi otužno. Dominira glupost”, sa tugom kaže mlada umjetnica.
U budućnosti sebe vidi kao pravnicu koja neće zapostaviti umjetnost. Smatra da će time više dobiti vjetar u leđa kako bi upotpunila i onu drugu polovinu sebe.