U moru šarenih i pozitivnih fotografija, radove Tee Jagodić (27) lako je uočiti. Teme kojima se ona bavi uglavnom su tabu i o njima drugi ne žele razgovarati. Takođe, na njenim fotografijama nalazi se upravo ona, u pozama i situacijama koje opominju na različite društvene probleme.
Piše: Anja Jurić
Na samom početku, prije deset godina, nije je privukla sama fotografija već program za manipulaciju njome. Pomoću obrade fotografija prepričava teme na njoj specifičan način. Danas je pored konceptualne fotografije posvećena i drugim žanrovima, kao što je koncertna fotografija i fotografisanje brendova.
Tea Jagodić živi od svoje struke, grafičkog dizajna, ali ističe da joj je to posao dok je konceptualna fotografija ljubav. Svoje radove prikazuje publici putem društvenih mreža, ali i YouTube kanala na kome objašnjava kako oni nastaju.
„Mnogi me pitaju zašto radim sama sa sobom, a ja im odgovorim da je prosto tako. Kroz moje fotografije predstavljam lične priče, pa sam ja subjekat koji sama najbolje poznajem. Pokušavala sam raditi i sa drugim modelima, ali su mi postavljale previše pitanja, što mi je jako smetalo, pa sam shvatila da je najlakše da radim sama sa sobom“, govori Tea za eTrafiku.
Njeni radovi nastaju u studiju i van njega, ali ističe kako pravi posao počinje kada sjedne za računar i počne sa obradom fotografija.
„Prije samog snimanja imam sve pripremljeno – koja lokacija mi treba, šta nosim na sebi, kakva mi je poza, kakva pozadina treba biti… Kad imaš sve u rokovniku, odeš na teren na pola sata, namjestiš se i fotografišeš nekoliko puta. Onda ideš kući i tu se dešava glavno, što ja kažem glavna žurka kreće u računaru. Dešava se da mi neki vizuleno jednostavni radovi, koje na računaru uradim za 15 minuta, znaju stajati po tri dana, jer za jednu fotografiju promijenim tri verzije, pa mi tek četvrta uspije. Nema tu pravila“, objašnjava Tea.
Od svih svojih radova ističe dva koja su napravila najveći prodor na Internetu i pokrenuli njene pratioce na različite načine. Jedan govori o depresiji, a drugi o epilepsiji.
„Fotografiju o depresiji sam snimila u ruševini nekadašnje osnovne škole, a tekst uz nju je mnogo pomogao da taj rad bude zapažen. Pored toga što je bilo dosta reakcija na samoj objavi, mnogo ljudi mi se privatno javilo da kaže kako su na antidepresivima i idu na terapije, a to ne smiju nikome reći. Javilo mi se oko 25 žena, a njih šest je nakon moje objave odlučilo da potraže pomoć, dok su dvije priznale da su pokušale da se ubiju. Značilo mi je da pomognem barem na jedan dan nekome, da znaju da nisu sami, da ih neko razumije“, prisjeća se Tea reakcija.
https://www.instagram.com/p/BqE_5yUhs9i/
Kako kaže, prvi put je podijelila sa publikom najveću intimu kada je objavila fotografiju na temu epilepsije. Smatra da se tada potpuno ogolila i dva dana se dvoumila da li da to uradi ili ne.
„Prošlo je super jer su ljudi postali svjesni da epilepsija nije ništa strašno. Unijela sam u tekst dozu humora, obožavam se šaliti na svoj račun. Ljudi, mi postojimo, nismo monstrumi, ne možete se zaraziti pored nas“, ističe ova umjetnica.
https://www.instagram.com/p/Bvd-ZeWAZ0V/
Naime, veći dio svog života Tea je imala fizičkih problema kojima nije znala uzrok, a stvarale su ih frekvencije sa kojima se svakodnevno susretala. Prije nekoliko mjeseci doživjela je epi napad, kada joj je od jačine i dužine grčenja pukao mišić na stomaku. Tada je odlučila da konačno sazna šta nije u redu, a nakon niza pretraga dobila je dijagnozu – muzikogena epilepsija. Terapija djeluje, ali je bilo potrebno navići se na nju.
Negativni komentari i izbjegavanja
Tokom prvih godina rada naša sagovornica je prolazila torturu sredine. Kako sama navodi, u prvim godinama stvaranja nije ni ona znala šta radi, tako da ni drugi nisu mogli razumjeti.
„Posljednje dvije-tri godine smatram da su stvarno ozbiljne, sve godine prije su bile traženje stila, učenje, šta ja to uopšte radim. Prvih nekoliko godina je bilo šikaniranje od strane okoline. Mene ovo ispunjava od prvog dana, zato sam to i ‘gurala’ godinama. Nije mi nikad palo na pamet da prestanem, iako sam dobijala svakakva pogrdna imena. Moji radovi nikada nisu bili vulgarni, nikada se nije vidjelo nešto što nije trebalo ili pozivalo na pornografiju“, prisjeća se Tea u razgovoru za eTrafiku.
Negativni komentari je više ne iznenađuju, ali je bilo situacija i da je sugrađani izbjegavaju na ulici. Nakon objave o epilepsiji izgubila je ljude koji su u njenom životu bili i po 15 godina.
Inspiracija
Većina njenih radova je lične priče, a izbjegava gledanje fotografija drugih umjetnika jer u tim situacijama, navodi, postoji mogućnost podsvjesnog kopiranja tuđeg rada.
„Devedest posto su lične priče, a ostatak su stvari koje čujem iz svoje okoline. Kreativce će uvijek bolje inspirisati neke loše stvari nego divne bajke, cvijeće ili proljeće. U početku sam neku ideju morala smišljati po tri dana, a sada u mozgu imam rutinu kreativnog razmišljanja. Lako je sada, ali trebalo je doći do toga. Ne sjedim nad rokovnikom i silujem mozak, ideje mi dolaze u svim situacijama. Filmovi i muzički spotovi su mi okidač kako bih vidjela kako da nešto upotpunim“, objašnjava Tea.
Foto: Tea Jagodić
Foto: Tea Jagodić
https://www.instagram.com/p/Bv9e5oagKsv/