„Informatička olimpijada je druga po veličini olimpijada na svijetu, poslije matematičke. Imam priliku da se takmičim sa najboljim srednjoškolcima iz cijelog svijeta u oblasti programiranja, što za mene predstavlja veliku čast.“
Piše: Bogdan Čavka
Ovako o ostvarenom uspjehu govori osamnaestogodišnji Vladan Cvjetković iz Gradiške, koji je učestvovao na programerskim olimpijadama u Teheranu i Tokiju.
Vladan, inače učenik gimnazije, plasirao se 2017. godine na svjetsku olimpijadu u Teheran. Zatim je prošle godine otišao na olimpijadu u Tokio jer se za plasman izborio pobjedama na regionalnom, republičkom i državnom takmičenju.
„Iskreno nisam očekivao plasman na svjetsku olimpijadu, a pogotovo ne u prvom razredu. Plasman u olimpijsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine ostvaruje se postizanjem jednog od prva četiri mjesta na državnom takmičenju, među kojima sam te godine bio i ja“, objašnjava on za eTrafiku.
U septembru 2018. godine održana je svjetska olimpijada u Tokiju. Vladan je zajedno sa reprezentacijom Bosne i Hercegovine boravio u Japanu deset dana, od čega su dva dana bila rezervisana za takmičenje. Na takmičenju je učestvovalo više od 300 takmičara iz 90 zemalja, a reprezentaciju BiH osim Vladana činili su Stevo Mitrić, Muamer Parić i Drago Šmitran. Vrijeme koje nije bilo predviđeno za takmičenje iskoristili su za obilazak Tokija i Cukube.
Poslije višesatnog rješavanja zadataka Vladan se plasirao u sredinu konačne rang liste. On je zadovoljan ovim rezultatom jer je sa takmičenja ponio nova znanja i iskustva.
„Japan, njegovi gradovi i ljudi su me impresionirali, mada je u mome fokusu bilo takmičenje. Zaključio sam da su Japanci, Rusi i Kinezi favoriti u programiranju, jer to pokazuju na ovim takmičenjima“, objašnjava Vladan.
Svrha programiranja je pronaći niz naredbi koje će automatizovati izvođenje zadatka koji može biti jednostavan ili jako složen. Zbog toga programiranje često zahtjeva poznavanje nekoliko različitih oblasti kao što su matematika, logika i područje primjene samog programa. Zbog toga je za početnike veoma bitno da znaju riješiti matematičke zadatke logičkog tipa, a tu sposobnost su kod Vladana prepoznali njegovi nastavnici.
„Moji nastavnici su me uključili u programersku sekciju, a ja sam to vremenom zavolio. Inače volim rješavanje bilo kakvih problema logičkog tipa“, tvrdi naš sagovornik koji se bavi programiranjem od sedmog razreda.
Sa ubrzanim razvojem tržišta informacionih tehnologija ubrzano raste potreba za programerima, koji će kreirati nov softver, aplikacije, računarske sisteme. Kvalitetan programer ima veliku šansu da brzo pronađe odlično plaćen posao, čak i na početničkim pozicijama. Ipak Vladan ističe da njemu primarna motivacija nije novac, već želja za znanjem i ljubav prema programiranju.
„Danas se svijet ne može zamisliti bez računara, potreba za programerima je sve veća, ali ja programiram zato što to volim i ne razmišljam kakav će mi to donijeti profit. Veoma je važno da se bavimo onim što volimo“, kaže ovaj mladi programer koji u prosjeku dnevno vježba četiri sata.
On ohrabruje mlađe učenike i svoje vršnjake koje interesuje programiranje, i ističe da je i njemu kada je počeo da programira trebalo vremena da se snađe. U početku su mu pomagali nastavnici sa sekcije koju je redovno pohađao, dok mu je kod kuće pomagao otac, koji je profesor informatike i odličan matematičar.
„Nekad zaglavim na određenom zadatku i do nekoliko dana. Ideja se pojavi najčešće onda kada uopšte ni ne razmišljate o tome. Sada se pripremam sam, vježbam na raznim sajtovima gdje imam priliku da učim od najboljih programera svijeta“, govori Vladan i ističe da to koliko će raditi zavisi od trenutnog raspoloženja i slobodnog vremena.
Ipak, bez obzira na vrijeme utrošeno na vježbu, sigurno je da ovom mladiću nova takmičenja a sa njima i novi uspjesi tek predstoje.
„Na olimpijadama sam stekao nova znanja i prijateljstva. Upoznao sam druge kulture i vidio kakav je njihov način života. Sada se spremam za državno takmičenje. Još nisam odlučio koji ću fakultet upisati, ali će biti u oblasti informatike“, ističe Vladan za kraj našeg razgovora.
Ovaj tekst je kreiran u sklopu projekta “Snaga pozitivne priče”, koji realizuje eTrafika.net a podržavaju USAID i IOM. Autor ovog teksta je odgovoran za njegov sadržaj i stavovi koji su u njemu izneseni ne odražavaju stavove USAID i IOM.