Francuski fudbalski virtuoz i igrač minhenskog Bayerna, Franck Ribery, prošao je put od trnja do zvijezda Imao je možda i jedno od najtežih djetinjstava od svih profesionalnih fudbalera. Danas je njegov kvalitet neosporan, nalazi se sigurno među prva tri igrača na svojoj poziciji, a i uopšte.
Tužni dio njegove životne priče počinje kad je imao samo dvije godine. Naime, preživio je saobraćajnu nesreću u kojoj je poginuo njegov otac, a on je dobio opekotine i posjekotinu preko cijelog lica. Ipak, sa šest godina je već počeo da se izdvaja od ostatka dijece, počeo je da pokazuje svoje veliko fudbalsko umijeće, a već u tim godinama je mogao više od 500 puta da pimpla loptu.
Svoj prvi neuspjeh doživio je u fudbalskoj školi francuskog kluba Lille, gdje nije zadovoljio jer je, po riječima stručnjaka Lillea, bio premršav, a u jednom ljekarskom pregledu su ga opisali i kao (vjerovali ili ne) tjelesno retardiranog. Vratio se u svoj rodni grad Boulogne-sur-Mer, gdje je počeo da zarađuje da bi pomogao svojoj majci, jer su bili u velikoj krizi, a radio je na građevini. Djetinjstvo je proveo jako teško, što zbog finansija, što zbog uvreda i ponižavanja koje je prošao u školi, ulici i bilo gdje da se pojavio. U jednoj izjavi je potvrdio koliko mu je teško bilo: ”Nakon nesreće koje sam doživio, bilo je jako teško. Osim trauma zbog pogibije oca, postao sam i sprdnja ostale djece, koja su me zvala “Frankenštajn” zbog ožiljaka na mom licu. Sjećam se i odraslih ljudi koji su stajali i po nekoliko minuta buljili u mene, ne shvatajući da me vrijeđaju i da mi je teško. Ipak, ponosan sam na svoj ožiljak, jer sam zbog njega danas postao ovo što jesam.”
Ipak, i tako “tjelesno retardiran”, 2004. godine potpisao je svoj prvi profesionalni ugovor sa Metzom, sa već napunjenom 21. godinom. Važno je naglasiti to “već 21. godinom” s obzirom na to da današnji fudbaleri potpisuju profesionalne ugovore već sa 18 godina. Prvu sezonu u Metzu je proveo odlično, sjajno se uklapao u igru francuskog kluba, ali je zbog privatnih grešaka i tuče u jednom lokalu morao da napusti klub. Tu priliku je ugrabio turski Galatasaray, koji je uspio da ga zadrži samo jednu sezonu, što zbog njegovih fenomenalnih igara zbog kojih je čak i dobio nadimak “Ferraribery” i interesovanja nekih kluba koji su mu bili spremni ponuditi veće plate, što zbog loše finansijske situacije samog Galatasaraya. Iz Turske se vraća u Francusku gdje potpisuje ugovor sa Marseilleom i već u prvoj sezoni postaje jedan od važnijih igrača. U Marseilleu ostaje od 2005. do 2007. godine, kada ga kupuje bavarski velikan Bayern Munchen.
U Bayernu se skrasuje francuski virtuoz, francuski umjetnik, jedan od onih koje možete da poredite sa Mozzartom, Bethoveenom, Bahom. Jedan od onih koji osjećaju loptu, koju unesu dušu u nju, pa se ponekad zapitate da li ta lopta diše. Kako su godine odmicale, Franck Ribery postaje sve važniji igrač za Bayern, pa 2010. godine produžuje ugovor sa Bavarcima na još pet godina, iako su za njega bili zainteresovani veliki evropski klubovi, kao što su Real Madrid, Chelsea i Barcelona. Posebno je zanimljiva njegova izjava kojom je odbio Real: “Nisam ja dovoljno lijep da bih igrao za Real.“ Bavarski umjetnik je danas postao jedan od najboljih igrača na svijetu, igrač koga se boji svaka odbrana, igrač koji je u sekundi nepažnje protivnika spreman da napravi čudo. Posebno ga karakterišu brzina, koordinacija, agilnost i pregled igre, a u Munchenu je stekao status legende kako svojim partijama, tako i svojim simpatičnim ponašanjem i iskrenošću koju su navijači Bayerna prepoznali.
Od trnja do zvijezda, od pakla do raja, ovaj čovjek je pošao od nule, pošao od saopštenja da je tjelesno retardiran. Da li danas, isti ti stručnjaci iz Lillea, mogu da još jednom da to napišu, samo kao potvrdu svoje teze? Bio je i retardiran i Frankenštajn i Scareface, a danas je postao jedan od najboljih na svijetu, a gdje su danas ti koji su mu sve ovo govorili? Da li i danas mogu da mu se podsmijevaju i govore mu sve ono što su nekad? Da li mogu da pogledaju u oči čovjeka koji je član jedne od najboljih ekipa na svijetu?
eTrafika.net – Predrag Tomaš