Bavljenje starim zanatima i ručnim radovima postalo je prava rijetkost i atrakcija. Međutim, i dalje postoje ljudi koji pokušavaju da ih sačuvaju od zaborava, pa su građanima Gradiške i Laktaša to neka od najčešćih zanimacija, hobija ili poslova.
Piše: Nataša Todoranović
Pomalo zaboravljeni zanati poput kovanja, obućarstva, izrade košnica, sepeta i gusli, te proizvodnja domaće hrane i poslastica, vezuju se uglavnom za starije ljude. Važnost ovih zanata i poslova je u samom očuvanju naše tradicije i sjećanja na prošla vremena. Mali je broj ljudi koji se bave starim zanatima, zbog toga se u njihovoj okolini organizuju razna druženja i manifestacije, kako i oni ne bi bili zaboravljeni.
Mira Jalić iz Laktaša jedini je opančar u Republici Srpskoj, a ovim zanatom počela se baviti sasvim slučajno, iz zainteresovanosti. To nije jedini posao koji radi, a kako kaže, njen radni dan traje i po 20 sati.
„Vratila sam opanke na ovo područje, a za svaki komad kože moram da idem u Srbiju, jer u Republici Srpskoj nažalost nema opančara. Uz opanke, šijem nošnje, te proizvodim razne meleme, kreme i čajeve od ljekovitog bilja. Mnogo me posla čeka svakoga dana, ali kada volite ono što radite, sve stignete bez problema“, govori ona za eTrafiku.
Za pravljenje prirodnih proizvoda Mira je išla na razne obuke, dok je nošnje počela da šije usputno uz opanke. Odaziva se na razne manifestacije na kojima promoviše svoj rad, druži se sa ljudima, te prodaje svoj asortiman. Svojim primjerom pokušava da probudi svijest u ljudima kako bi se aktivirali i počeli da se bave stvarima korisnim za naše društvo.
Obućarstvo je postalo jedan, prilično zanemaren zanat od kojeg jako malo ljudi na našim prostorima može da živi. Jedan od takvih obućara je i Boško Đurašinović koji se bavi ovim zanimanjem od malih nogu, a trenutnim stanjem nije zadovoljan jer pamti i bolja vremena za svoju profesiju. Mnoge zanima proces pravljenja i popravljanja obuće, pa je ovo zanimanje postalo više turistička atrakcija nego posao od kojeg može da se živi.
„Ljubav prema zanimanju obućara rodila se gledajući dvije sestre koje su se time bavile. Sa potražnjom i poslom nisam zadovoljan, jer je obuća jeftina, a materijal jako skup“, kaže Boško.
U selu Jazovcu kod Gradiške prepoznatljiva je porodica Škorić čiji se članovi unazad nekoliko decenija bave istim zanimanjem, a jedan od njih je Dario Škorić koji je nastavio tradiciju pravljenja trnki za pčele. Za izradu jedne trnke potrebna su mu tri dana, a pravi ih od ražene slame koju sam proizvodi i suši. On naglašava da se med iz trnke vadi samo u oktobru i da je to najkvalitetniji, čisti tečni med. Posjeduje 65 pčelarskih društava, a svoje sinove od malih nogu je naučio da mu pomažu u ovom poslu. Godišnje dobije oko 1.000 kg livadskog i bagremovog meda, a ta količina najviše zavisi od vremenskih uslova.
Sepetar Dušan Stanišljević bavi se pravljenjem sepeta već 30 godina, a posao je opao zbog pretjeranog odlaska ljudi sa sela u grad. Zbog toga mu ovaj zanat sada nije primarni posao, nego hobi.
„Nekada sam se ovim zanatom bavio aktivno i prodavao svoje proizvode, međutim to sada nije moguće. Ne želim da prestanem da pravim sepete jer uživam u tome i radim to za svoju dušu. Žao mi je što mnogi ne prepoznaju trud ručno rađenih radova“, priča Dušan za eTrafiku.
Očigledno je da veliki broj starih zanata, od kojih su ljudi živjeli, sada izumire. Oni se na sve moguće načine bore da ih što duže zadrže na našim prostorima, ali to im i ne ide baš najbolje. Iako su ove zanatlije kreativni i vrijedni ljudi, od posla kojeg vole jako malo zarađuju.
Gradiška ima svoje Udruženje žena pod nazivom „Crvena ruža“ koje se bavi proizvodnjom ručnih, kreativnih i korisnih radova, a uključeni su i u još mnoge segmente u svojoj okolini. Od osnivanja udruženja 2014. godine, nastoje da pokažu da je svaki pojedinac i njegova aktivnost značajna za malu sredinu u kojoj živimo.
„Sudjelujemo u mnogim humanitarnim akcijama, čistimo i uljepšavamo naš grad, pomažemo porodicama i ženama koje su žrtve nasilja tako što ih upućujemo u prave institucije“, govori Gordana Todorović, predsjednica Udruženja žena „Crvena ruža“ iz Gradiške.
