Imao je samo 15 godina kada se sa umjetnošću, tačnije kiparstvom, počeo baviti bez bilo čije pomoći, a kasnije je počeo da izrađuje skulpture od školske krede. Za sada ih u svojoj kolekciji ima preko tri stotine.
Piše: Amina Cerić, Foto: privatna arhiva
Andrej Jovandić je diplomirani profesor sociologije i filozofije, kao i predsjednik Udruženja disleksičara “JA” iz Banjaluke. Bavi se proučavanjem filozofskih disciplina, filozofske antropologije, etike, estetike, sociologije, psihologije, kiparstva, arhitekture i fotografije. Njegova svestranost proizilazi upravo iz njegovog perceptivnog dara. Budući da je disleksičan, dosta drugačije i dublje percipira stvarnost što mu je omogućilo da više spoznaje i shvata.
“Moja različitost se ispoljavala kroz teškoće u standardizovanom sticanju školskih vještina jer je suprotna neverbalnom kognitivnom stilu svih osoba sa disleksijom. Sve to mi je omogućilo da stvorim svoju društvenu sredinu koja me podstiče na stvaralaštvo i spoznaje u brojnim područjima. Nikada nisam bio izložen predrasudama, osudama i omalovažavanju zbog bavljenja umjetnošću i fotografijom, čak sam zbog toga cijenjen od djetinjstva”, kaže Jovandić u razgovoru za eTrafiku.
Razlog zbog kojeg je izabrao baš kredu kao materijal jeste to što mu je još od školskih dana bilo lakše da od nje napravi sklupturu nego da njom piše slova i brojeve po tabli. Ipak, njena priroda predstavljala mu je pravi izazov. Kada pređe sve prepreke, dobije pravo umjetničko djelo s kojim šalje jasnu poruku.
“Želim da promijenim paradigmu, senzibiliziram sredinu, podignem svijest da disleksija nije bolest nego jedinstvena sposobnost percepcije, recepcije i stvaralaštva u brojnim područjima života kao takvog. Disleksija je dar, dar ovladavanja. Duboka fascinacija svjetlom, koloritom, oblikom i njihovim interakcijama se ispoljava kroz moj jedinstven stvaralački proces, kroz kiparstvo”, objašnjava on.
Jovandić nema omiljenu skulpturu, ali zato ima omiljenu fascinaciju, recepciju i interakciju površina. Trenutno je fasciniran oblikom sfere, a opisao je i kako svoju zamisao pretvara u djelo.
“Proces nastajanja skulpture počinje od trodimenzionalne manipulativne (malijabilne) predstave hologramske slike koja je potpuno pod mojom voljom, manipulacijom oblika i sadržaja, kako će izgledati skulptura. Priroda nastanka takve ideje je evolutivna, konceptualizovana i često miniciozna”, objašnjava Andej.
U kolekciji je trenutno više od tri stotine skluptura. Prvobitna odluka je bila da ih ne želi prodavati već samo izlagati. Međutim, nakon stečenih iskustava i izlaganja sa ostalim umjetnicima promijenio je svoju odluku. Želi ih prodavati preko interneta, a priređivati izložbe kada za to bude bilo prilike. Mladim umjetnicima poručuje da je put svakog umjetnika jedinstven, kao i počeci, te da je najvažnije da se kontinuirano uči i ovladava stvaralačkim procesom.
