Prije petnaest godina, film „Grbavica“ rediteljke Jasmile Žbanić osvojio je „Zlatnog medvjeda“ na festivalu u Berlinu. Ta nagrada skrenula je pažnju evropske filmske javnosti na Jasmilu, ali i bosanskohercegovačku kinematografiju. Nakon toga, ova rediteljka snimila je nekoliko filmova od kojih su neki bili tema polemika i rasprava kao što je film „Na putu“. Njen najnoviji film „Quo vadis, Aida?“ osvojio je nedavno dvije nominacije za Bafta nagrade i nominaciju za nagradu Oskar, u kategoriji najboljeg internacionalnog filma i privukao pažnju regionalne i svjetske filmske javnosti.
Piše: Vedran Grahovac
Radnja filma smještena je u Srebrenici 1995. godine. Nakon intervencije srpske vojske grupa Bošnjaka ostaje zarobljena u bazi Ujedinjenih nacija, dok druga grupa ostaje ispred te baze bez prava da u nju uđe. Jedna od rijetkih koja se može kretati u oba ta prostora je Aida, prevoditeljka i glavna junakinja ovog filma. Kao neko ko ima akreditaciju i ko radi sa službenicima Ujedinjenih nacija ona čini sve da pronađe svoja dva sina i supruga, koji su ispred baze i dovede ih u bazu iz prostora koji nije siguran. Zapravo, cjelokupan film jeste njeno djelovanje u bazi i njena borba da članove svoje porodice odvede na sigurno.
Za razliku od nekih domaćih reditelja, koji su teme rata obrađivali kroz ratne scene i scenografiju borbi, Jasmila se odlučila za jedan skroz drugačiji pristup. Njen fokus je na pojedincu i njegovom djelovanju u okviru onoga što je rat ili početak rata. Taj pojedinac najčešće je vođen samo jednim, a to je želja za životom i borba za opstankom. U ovom slučaju taj opstanak znači puko preživljavanje i pomaganje svojim najbližim.
Lik Aide zapravo je portret onog skrivenog u nama, a čega često nismo ni svijesni. To je nevjerovatna snaga i moć volje da održimo glavu iznad vode koja nam sve brže dolazi do grla. Iako pored Aide vidimo mnogo drugih likova koji dijele njenu sudbinu, fokus filma konstantno je na njoj. Sudbina Aide u stvari je prikaz velike borbe jedne žene, supruge i prije svega majke. Tražeći način da iskoristi „beneficije“ koje ima kao prevoditeljka Ujedinjenih nacija, ona ne posustaje ni jednog trenutka. Kako fizički tako i psihički.
Pored nje bitna struktura radnje odnosi se na razgovore koji vode službenici Ujedinjenih nacija sa srpskim vojnicima i predstavnicima Bošnjaka. Upravo kroz taj dio filma jasno vidimo, ili bar tako vidi Jasmila, ulogu „svjetskih sila“ na dešavanja u Srebrenici. Te „sile“ prikazane su kroz likove nekoliko službenika koji se zapravo suštinski ne pitaju ništa. Oni primaju naredbe i upute i iste prenose domaćem stanovništvu koje njima slijepo vjeruje. U jednom trenutku postaje očigledno da se službenici ne pitaju mnogo, da nemaju moć i da se i njima u stvari manipuliše. Upravo te segmente možemo da posmatramo kao kritiku holandske vlade i ostalih iz „svijeta“ čije su se upute čekale.
Takođe, kroz nekoliko vrlo efektnih scena pred san kraj filma, a koje se odnose na život u miru, nazire se jasna poruka rediteljke Jasmile. Ta poruka u stvari je suživot. Bilo da je dobrovoljan ili nevoljan, suživot je taj koji nam je neminovan. U njemu, ljudi koji su do juče bili na različitim stranama, odjednom su ponovo postali komšije koje se sreću u ulazima svojih zgrada i koji se prave da se ništa nije desilo. Oni se i dalje pozdravlju, neki voljno, a neki pak nevoljno.
Lik Aide fenomenalno je odigrala Jasna Đuričić. Kroz sve ono što pokušava da učini za svoju porodicu, vrlo uvjerljivo je dočarala lik žene čija je snaga veća od cjelokupne tragedije rata. Žene koja nakon svega nastavlja dalje. Nastavlja suživot sa komšijama koji su joj učinili zlo. Iz njene tišine, koju vidimo pred kraj filma, zapravo izlazi sva njena snaga i spremnost da živi, uprkos svemu što je preživjela. To je jedna od najboljih ženskih uloga posljednjih godina, kada govorimo o domaćem filmu. U ulozi generala Ratka Mladića, takođe je odličan posao odradio glumac iz Srbije, Boris Isaković. Njegova i Jasnina odluka da igraju u filmu ove tematike više je nego hrabra, s obzirom na činjenicu iz kojeg naroda dolaze i kakve reakcije na našim prostorima izazivaju filmovi bolne tematike poput ovog.
Na kraju, može se reći, da je Jasmila Žbanić snimila poprilično dobar i emotivan film, sa jednom izuzetnom snažnom i upečatljivom ulogom, a koja daje poseban pečat ovom ostvarenju. Jasmila nije išla na tip filma koji će biti holivudski spektakl, nego je kroz jednu formu, koja je bliža evropskom filmu, pokušala da ispriča priču iz perspektive pojedinca. S obzirom na temu, gdje se često zna otići u patetiku i kič, Jasmila uspješno to izbjegava. Iako je film „Another Round“ apsolutni favorit u kategoriji internacionalnog filma, postoje izgledne šanse da ove godine „Oskar“ ode u Bosnu i Hercegovinu.
Godina: 2021.
Država: Bosna i Hercegovina.
Režija: Jasmila Žbanić.
Scenario: Jasmila Žbanić.
Uloge: Jasna Đuričić, Boris Isaković, Izudin Bajrović, Boris Ler, Emir Hadžihafizbegović.
Žanr: Drama.
Trajanje: 101 minuta.