Ko određuje a ko provjerava obaveznu litaraturu za sve predmete fakulteta? Da li su profesori obavezni da studentima obezbjede sve potrebne knjige i da li imaju pravo da zahtijevaju naslove kojih nema u Bosni i Hercegovini ili da one kojima su oni autori studenti moraju kupiti lično kod njih?
Kada govorimo o obaveznoj literaturi za sve predmete na fakultetima postavlja se pitanje ko određuje naslove knjiga izdvajajući ih kao relevantne za oblast o kojoj predmet govori. Gotovo svi profesori koji su pisali i izdavali vlastite knjige upravo njih biraju kao obaveznu literaturu za svoje predmete. Mnogi studenti se pitaju da li iko provjerava te knjige i da li su one zaista najbolji izbor. Odgovor smo zatražili od asistenta i sekretara studija novinarstva na Fakultetu političkih nauka (FPN) Đorđa Tomića.
On nam je objasnio da literatura za svaki predmet čini dio silabusa predmeta, a silabusi svih predmeta jednog odsjeka se zajedno razmatraju, utvrđuju i usvajaju na svim nivoima na Univerzitetu od Naučno-nastavnog vijeća, Vijeća studija, preko Naučno-nastavnog vijeća fakulteta pa sve do Senata univerziteta. Svaki pojedinačni silabus za predmete dio je ukupnog materijala studijskog programa koji se šalje na razmatranje, i na usvajanje ili odbijanje. Tako se posredno od cijelog programa preko pojedinačnih predmeta i sama literatura za svaki predmet verifikuje. Do sada nije bilo slučajeva da neki studijski program ili silabus pojedinačnog predmeta bude odbijen zbog problema sa literaturom.
Praksa je da profesor obezbijedi literaturu, ali ne i pravilo! “Koliko znam ne postoji obaveza da literatura mora biti dostupna na fakultetu niti kod profesora. To je, možemo reći, dio dobre prakse”, ističe Tomić i dodaje, “poželjno bi bilo, pogotovo u ovim ekonomskim uslovima u kojima živimo, da imamo na dohvat ruke manje-više dobru literaturu. Nekada to i nije slučaj ali ne postoji obaveza”.
Naglasio je da nekad jednostavno važnost naslova prevagne nad dostupnošću dijela, ali ističe da bi bilo poželjno da postoji barem jedan primjerak te obavezne literature u biblioteci fakulteta ili kod profesora.
“Što se tiče šire literature to sad ostaje na studentu da odluči, jer je to stvar motivacije, pa onda ako ste zainteresovani za neki dodatni širi rad onda obično imate i veću motivaciju da tražite literaturu”,objašnjava nam Tomić.
Literatura koje nema u BiH! Postoje slučajevi kada profesori zahtijevaju literaturu koja se ne može naći u BiH, pa moraju da je nabavljaju iz susjednih zemalja, najčešće iz Beograda ili Zagreba. Nažalost, u ovakvim slučajevima ne postoji nikakav zakon ili pravilo na strani studenata. Profesor je dužan samo da precizira gdje se knjiga može nabaviti, pa makar to bilo u drugoj državi. Iako su ovakvi slučajevi rijetkost, kada dođe do njih najbolja varijanta je naručivanje knjiga preko interneta, ili ukoliko imate nekog u tim gradovima da vam pošalje poštom. Naravno, najgora varijanta je odlazak u ove gradove isključivo zbog jedne knjige za koju profesor ističe da je neophodna, a lično je ne posjeduje i ne može posuditi studentima.
Kupovina literature kod profesora lično – obaveza ili stvar izbora! Dešavalo se da pojedini profesori zahtijevaju da se knjiga kojoj je on autor, mora kupiti lično kod njega. Tako dolazimo u situaciju gdje brat ne može da posudi knjigu (koja nije kopirana, već je original) svom rođenom bratu, zbog insistiranja profesora.
“Ne postoji ni pozitivna ni negativna mjera”, rekao nam je Tomić, “nema ni obaveze da se kupuju njegove knjige, niti je zabranjeno da profesor insistira na tome. Mislim da to nije neki naročit način da se dođe do velike zarade, a može da se stvori negativna reakcija kod studenata. Meni lično bi više služilo na čast da su mi knjige od ranije u opticaju i da kruže nego da ja moram nove da namećem”.
Ističe i da bi na studentima trebalo biti da li im je lakše kupiti knjigu kod profesora ili ne, ali da se autorska prava moraju poštovati. U nekim fotokopirnicama dostavljaju se i lično dopisi, potpisuju i stavljaju pečati da zabranjuju i da će krivično goniti sve one koji budu kopirali bez njihove saglasnosti.
“U tom slučaju je u redu kupiti original, ali nametati svakom student u svakoj generaciji da kupi novi originalni primjerak je sigurno nešto što ja ne bih nikada radio”, zaključio je Tomić.
Iz svega ovoga možemo još jednom da ponovimo da bi najbolje rješenje, kada govorimo o obaveznoj literaturi, bilo da biblioteka svih fakulteta sadrži sve naslove potrebne studentima u toku njihovog studiranja. Sve češće se dešava i da profesori studentima daju obaveznu literaturu u pdf formatu, što donekle rješava dostupnost potrebnih naslova.
PRVO MATERIJALNI USLOVI
Kada govorimo o literaturi važno je, ističe Đorđe Tomić, da Fakultet političkih nauka (FPN) ima namjeru da oformi biblioteku koja će moći da zadovolji razne potrebe studenata, da ima mnogo više naslova nego što je to slučaj danas. Trenutno imamo trostruku biblioteku nasljeđenu od Filozofskog fakulteta, koja treba da zadovolji potrebe i dva novonastala – Filološkog i Političkih nauka.
„Normalno da se sve to odražava i na ponudu i broj promjeraka knjiga u biblioteci. Ali očekuje se i saradnja sa izdavačima, što opet vuče pitanje prostora jer da nam u ovom trenutku izdavači donesu kamione knjiga imali bismo problem gdje da ih smjestimo”, ističe Tomić. Za sada moramo čekati zgradu koja će biti opremljena za FPN, gdje će biblioteka zauzimati važan dio. Za njen završetak predviđen je septembar 2012. godine. Kako su istakli na svom sajtu (fpnbl.org) nova zgrada FPN će imati sve potrebne kapacitete za izvođenje nastave prema propisanim standardima i nalaziće se u sklopu kampusa.
eTrafika.net – O. Tešić