Kreativni tim porodice Dizdar čine Mirsad, Zijada, Alisa i Alma. Roditelji su profesionalni poslastičari sa više od 40 godina iskustva u pravljenju najukusnijih poslastica za najelitnije sarajevske hotele i slastičarnice. Danas, Mirsad radi za jedan trgovački lanac prodavnica i njegove kolače svakodnevno kupuju Sarajlije, a da i ne znaju da je on taj iz čijih ruku izlaze sve te ukusne delicije. Zijada je ljubav prema poslastičarstvu nastavila iz udobnosti svoga doma nakon što su godine teškog rada narušile njeno zdravlje.
Piše: Dženana Memišević-Hrlović, Naslovna fotografija: Dženana Memišević-Hrlović
Zijada kaže da je najlakše pomiješati sastojke i napraviti slasticu. Međutim, ako želite da ta torta bude čarobnjaštvo, onda ljubav prenosite svakim dodirom, razmišljate o svakom zalogaju, o zadovoljenju svih čula. Želite da svaki zalogaj bude posebno iskustvo i da izaozove posebne emocije.
„Kada radite tolike godine ovaj posao, jednostavno počnete živjeti taj bajkoviti život slastica. Da godine iskustva čine samu izradu lakšom, tačno je, ali ako postane rutina, onda ljudi osjete tu rutinu sa svakom ubodenom viljuškicom. To je zamka u koju upadne svako ko ne radi svoj posao sa ljubavlju i ponosom. Sve narudžbe koje dobijemo su preporuke naših zadovoljnih mušterija. Oni su sa godinama postali dio naše porodice, jer zajedno slavimo svaki rođendan, godišnjicu, praznik, blagdane“, govori nam Zijada.
U opisu svog hobija Alma kaže da je poslastičarstvo iz kutka realnosti teleportira u neku drugu dimenziju, te da su odrastale gledajući kako na trpezarijskom stolu nastaju te posebne slastice i sa kolikim oduševljenjem i zahvalnošću ljudi preuzimaju svoje narudžbe.
„Sa modernizacijom u svijetu, pomodarstvo je ušlo i u poslastičarstvo. Danas se većina narudžbi temelji na vizuelnom izgledu, na zadovoljenju čula vida. Izrada figurica od fondana su moj doprinos porodičnom biznisu. Iskreno, kad vidite radost na dječijem licu zbog figurica koji su otjelovljenje njegove maštarije, likovi iz crtića koje gledaju itd. Jednostavno vas taj osjećaj potpuno obuzme, dušu vam napuni pozitivnom energijom i jedva čekate naredni izazov. Mama je ta koja daje dušu svakoj torti, svakom zalogaju, a moje je zaduženje da čim pogledate želite iskusiti tu čaroliju koja se krije ispod“, ističe Alma i dodaje da je njihov pseudonim na Fejsbuku “Čokoladna paleta“.
Iako je Alisina kreativnost usmjerena u drugom pravcu, ona čini simbiozu za poslastičarstvom. “Svadbene dekoracije Angelus“, nastale su dok je posmatrala borbenost svoje porodice.
„Torta je samo dio te ukupne potražnje pri organiziranju proslava ili bilo koje vrste okupljanja. Kao najromantičnija duša svoje porodice, dar koji mi je usađen po rođenju je osjećaj za skladnost, koordinaciju i organiziranost. Jednostavno, kad uđem u prostor koji treba da uredim, ja tačno znam šta u kojem uglu treba stajati, koje cvijeće i dekoracije će ga utopliti, koji ukrasi će učiniti da sve to izgleda kao “od milion dolara“. Pretežno se ljudi jave da žele tortu ili samo svadbenu kitnju, a dobiju iskustvo iz druge planete“, pojašnjava Alisa.
U našem razgovoru istakli su da je žalosno što kroz radni vijek nisu uspjeli ozvaničiti njihov hobi kao porodični obrt. Toliko je porodica koje su napustile BiH u cilju obezbjeđivanja osnovnih uvjeta za život pa su tako Mirsad i Zijada određeni vremenski period radili u Hrvatskoj, ali su se zbog školovanja djece vratili u BiH.
„Obje su upisale fakultete i smatrali smo da je bolje da budemo uz njih dok prolaze taj životni proces. Danas u porodici imamo diplomiranu komunikologinju koja sve svoje slobodno vrijeme posvećuje svom osmogodišnjem sinu i hobiju koji joj je oaza mira, zahvaljujući kojem je uspjela biti jedno od prepoznatljivih lica u tom biznisu. Mlađa kćerka je uposlena u realnom sektoru, sa minimalnom plaćom. Trogodišnji sin joj je inspiracija za figurice koje pravi, i najveći kritičar. Ako se njemu ne sviđa, radi se ponovo dok ne bude apsolutno savršeno. Oni su moj ponos“, riječi su Zijade.
Da živimo u nesavršenom svijetu za porodične obrte, svjedoče i Alisine riječi da su mnogi njihovi prijatelji odlučili svoju budućnost provesti u zemljama koje su daleko naprednije u odnosu na našu domovinu.
„Kad nekom pričamo čime se bavimo, kažu da je šteta što živimo ovdje. Ovo bi bio i te kakav uspješan porodični biznis, a ne samo hobi. Realnost jeste da čak i klijentela koja bi rado platila sve što možemo zajedno zamisliti i napraviti, koja nam ukazuje svakodnevno povjerenje, nekada ne može to zamišljeno sebi da priušti. Nije novac sve na svijetu, ali on nam diktira da kupimo materijal, iako ono što radimo nekad bude i najminimalnije plaćeno. Realnost jeste da dekoriran prostor za proslavu ili posebno željena torta nije prioritet kada jedva sastavljate kraj sa krajem“, dodatno nam objašnjava Alisa.
Mirsad nas je ispratio riječima da je uvijek svoj posao radio, i još uvijek radi, ponosno. Kaže da je zaljubljen u svaki kolač koji napravi i svaku kremu koju smisli. Poručio je mladima koji vole ovaj poziv da ne odustaju nikad, jer se može od ovog zanata lijepo živjeti, ali se treba truditi i imati želju za napredovanjem. Rado je mentor mladim poslastičarima i svoje znanje nesebično dijeli. Kaže da, kad bismo se svi, barem na trenutak posvetili mladima, vjeruje da ne bi bio toliko velik broj kupljenih karata u jednom smjeru.
